NAKON PEDESET GODINA OD PRVIH INICIJATIVA, MUSLIMANI ĆE 4. SVIBNJA DOBITI SVOJU BOGOMOLJU I ISLAMSKI CENTAR U RIJECI
Džamija nad Kvarnerom


S trga puca prekrasan pogled na Učku, more i otoke, a cijeli kompleks sljubljen je s okolišem. Da ništa ne bi smetalo pogledu s južne strane platoa postavljena je prozirna staklena ograda. Izdaleka se čini kao da džamija kipara Dušana Džamonje lebdi nad gromačama, utopljena u mirise mediteranskog raslinja

Nela VALERJEV OGURLIĆ, snimio Marko GRACIN


S velikim uzbuđenjem islamski vjernici iščekuju iduću subotu i službeno otvorenje Islamskog centra s džamijom na području Gornjeg Zameta u Rijeci, gdje su u tijeku završne organizacijske pripreme za taj svečani događaj na kojem se očekuje oko trideset tisuća posjetitelja. Riječka je džamija, uz onu u Gunji i Zagrebu, tek treća džamija na tlu Hrvatske, a podignuta je nakon pedeset godina od prvih inicijativa muslimana u Rijeci da dobiju svoju bogomolju.
Glavni inicijator njene izgradnje i jedan od utemeljitelja Islamske zajednice u Rijeci bio je Muhamed Tokalić koji nije dočekao ostvarenje svog sna. Njegov sin Neđad položio je umjesto oca povelju s ajetom iz Kurana uz temeljni kamen ispod minareta, a sljedeće tri i pol godine svakodnevno bdio nad gradilištem, vodeći računa o svakom detalju izvedbe.
– Mome je ocu pripala čast polaganja povelje, ali je nekoliko dana prije tog događaja pao u komu, a nedugo potom i umro. No ipak se prije toga probudio, tako da je uspio čuti kako je prošao taj za njega posebno važan događaj. Od djetinjstva sam slušao njegove planove o gradnji džamije, ali moj ozbiljniji angažman u Islamskoj zajednici zapravo je počeo trenutkom očeve bolesti, kad sam pozvan da u njegovo ime položim povelju. Od tog trenutka život mi se promijenio – kaže Neđad Tokalić.
– Svaki trenutak svog vremena u zadnje tri i pol godine posvetio sam izgradnji Islamskog centra, kao koordinator projekta. Danas sam sretan, jer mislim da je na najbolji način ispunjen san generacija. Dobili smo centar s džamijom koja je umjetničko djelo, a svi moji napori tijekom gradnje bili su usmjereni na to da sačuvam autentičnost projekta nastalog prema ideji velikoga kipara Dušana Džamonje i arhitekata Branka Vučinovića i Darka Vlahovića. Duboko se nadam da će u Islamskoj zajednici biti dovoljno mudrosti da se integritet tog djela nikad i ničim ne ugrozi, kaže Tokalić.

Relevantno djelo

Ni Dušan Džamonja nije dočekao izgradnju Islamskog centra, a velika mu je želja bila projektirati džamiju. Još u osamdesetima radio je natječajna rješenja za džamije u Oranu i Bagdadu, koje nisu izvedene, a riječka predstavlja njihovu umanjenu izvedenicu. Stručnjaci za islamsku arhitekturu Zlatko Karač i Alen Žunić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu ističu da je riječ o međunarodno relevantnome djelu čijom je realizacijom ostvaren važan doprinos sakralnoj arhitekturi Hrvatske.
Sam kipar je prije deset godina rekao: »Moja džamija će izgledati kao golema skulptura«. I danas upravo tako izgleda. Monumentalna razvedena kugla s plaštom od inoksa, komponirana iz šest kalota u čijim se obrisima i staklenim procjepima pojavljuje islamski simbol polumjeseca, izranja iz trga popločenoga kamenom travertinom, koji je umjetnika asocirao na pustinjski pijesak. Izvedena je prema Džamonjinom idejnom rješenju i složenom projektu arhitekata Branka Vučinovića i Darka Vlahovića iz biroa »ADB« u Zagrebu:
– Skulpturu prema kojoj će biti izvedena džamija birali smo zajedno s Dušanom Džamonjom, u njegovom ateljeu u Vrsaru. Izabrali smo jednu izvedenu u gipsu, malo veću od teniske loptice i to je bio model kojeg smo apsolutno morali poštovati. I poštovan je do savršenstva, u centimetar – kaže Vučinović.
Osnovna ideja od prvog trenutka je bila tretirati džamiju kao stvarnu skulpturu u prostoru. Trg ispod kojeg se nalaze podzemne etaže Islamskog centra zamišljen je kao postament u čijem je središtu džamija s minaretom. Sve ostale sadržaje Islamskog centra arhitekti su podredili toj skulpturi i pokušali ih dematerijalizirati.
– Dvije etaže ispod platoa i podzemnu garažu sakrili smo tako da se izvana gotovo ne vide, a pogotovo najniža etaža koja prvom verzijom projekta nije bila predviđena, ali se nakon promjene lokacije za gradnju džamije pojavila zbog strmine terena. Nju smo maksimalno sakrili kamenim zidom – kaže Vučinović kojeg je Džamonjina skulptura odmah očarala.
– Forma je takva da vam strahovito puno omogućava. Kad uđete u tu formu otvaraju vam se jako lijepi prostori, s puno svjetla, a u svom obliku sadrži mnogo simbolike. Polumjeseci koji se pojavljuju u procjepima posebno efektno izgledaju noću kad je džamija osvijetljena, a danju kroz njih prodire svjetlost i kako se sunce pomiče, tako se pomiču i sjene u prostoru.
No da bismo od te male skulpture došli do objekta koji je tristo puta veći trebalo je puno truda. Imate formu koja nije kugla, nije valjak, nije geometrijsko tijelo, a trebate je prenijeti u tehnički nacrt. To je bio vrlo težak posao za nas arhitekte, a pogotovo statičare koji su trebali napraviti model konstrukcije. Pomoć smo pokušali potražiti u tvrtkama koje imaju prostorni skener u Münchenu i Londonu, ali kad smo čuli cijenu skeniranja skulpture od tadašnjih 60 tisuća maraka, odlučili smo to probati riješiti vlastitom pameću. I u dva dana snimili smo je u milimetar, prisjeća se Branko Vučinović.

Kuća za vječnost

S minaretom je bilo drugih problema. Izvorno, minareti su bili kule osmatračnice, a danas stoje uz džamije zbog simbolike postojanosti, uzvišenosti, stremljenja k duhovnom i kao simbol jedinstva Boga. Prema originalnom projektu visina riječkog trebala je biti 35 metara, iz čisto skulptorskih razloga. No, zbog otpora koji je u to doba vladao prema izgradnji Islamskog centra, minaret je morao biti skraćen, a s njega se neće obavljati ni poziv na molitvu.
– Dosta smo se borili oko visine, ali nismo uspjeli pa je danas minaret niži od originalno zamišljenog. Grad je povukao crtu na 23 metra, kaže Vučinović.
U odabiru materijala projekt je također doživio transformaciju. Originalna zamisao je bila da džamija bude obložena bijelim kamenom, ali kako je Džamonja dosta radio u metalu vremenom se nametnula ta opcija, a u početku se razmišljalo o valovitom aluminiju. No, probni uzorci nisu izgledali obećavajuće.
– Bilo je dosta problema, jer je aluminij mekan, a nije izgledalo dobro ni estetski. No, tad nas je investitor vrlo ugodno iznenadio. Rekao je: »Tu kuću gradimo za vječnost, neka bude najbolje što postoji!« Tako smo došli do inoksa najviše kvalitete koji je posebnom metodom obogaćen titanom, što ga čini otpornijim na vanjske utjecaje i dugovječnijim, a daje mu i novu estetsku dimenziju jer više nije blještav već matiran. Elementi od inoksa rađeni su u tri dimenzije, a za oblaganje cijele džamije trebalo je nekoliko tisuća komada. No, kad dođete pred kraj, svaki element treba posebno izmjeriti i napraviti, tako da su izvođači imali strahovito veliki posao, kaže Vučinović.

U zagrljaju Mediterana

Islamski centar izgrađen je na parceli od 10.800 četvornih metra. S pristupnog platoa prilazi se povišenom trgu na kojem je džamija čiji molitveni prostor zatvaraju tri segmenta kupole od kojih najviši ima 16 metara. S trga puca prekrasan pogled na Učku, more i otoke, a cijeli kompleks sljubljen je s okolišem. Da ništa ne bi smetalo pogledu s južne strane platoa postavljena je prozirna staklena ograda, a kako su donje etaže skrivene ogradom od kamena u žičanim okvirima izdaleka se čini kao da džamija lebdi nad gromačama, utopljena u mirise mediteranskog raslinja.
– Došli smo na parcelu koja je bila šikara, koja tu stoji tisuće godina. S najvećom pažnjom brinuli smo o okolišu i maksimalno se prilagodili prirodnoj konfiguraciji, da je ne narušimo, da prirodu sačuvamo kakva je bila. Tisuće i tisuće kubika iskopanoga kamena vratili smo natrag u kamene zidove, a među gromače zasadili crnike, oleandre, ružmarin, čemprese, bršljan, lavandu i mirisne jasmine. Za djecu koja će imati svoje igralište posađeno je i malo trave, a građani su nam počeli donosti voćke, što ima svog šarma, pa smo i njih posadili, jer je to njihova kuća i zašto bismo im to branili, kaže Vučinović.
Element vode kao simbol čistoće u arhitekturi islama također ima posebno značenje, pa kompleks krase i tri fontane od kojih jedna žubori na samom ulazu u džamiju, a preostale dvije u vanjskom prostoru. Za najveću na pristupnom platou također je iskorištena gromača, a još jedna, elegantno smještena između dvije južne kalote, napravljena je kao bazen sa staklenom stijenom, tako da svjetlost prodire kroz vodu i osvjetljava uredski prostor u podzemlju.
Na prvoj etaži pod džamijom smješteni su kafić i restoran otvoren za sve posjetitelje, polivalentna dvorana za razna društvena i kulturna okupljanja, mediateka, uredski prostori, a tu je i divanhana – posebena prostorija namijenjena za ženske razgovore. Etažu niže smještena su dva stana za vjerske službenike i gostinski apartmani, a nasuprot tome učionice za vjeronauk te vrtić za djecu predškolske dobi. Kompleks ima i podzemnu garažu, a u vanjskom je dijelu predviđen i prostor za rekreaciju veličine košarkaškog igrališta. Svi prostori podzemnih etaža oblikovani su u kombinaciji sirovog betona i suvremenih materijala, a molitven dio koji može primiti 1.200 – 1.400 vjernika usklađen je sa svim vjerskim pravilima islama.

Hrvatska pamet

Muškarci i žene u molitvi su odvojeni, pa je mušakarcima namijenjen prizemni, a ženama prostor na galeriji. Ispred oba se nalaze abdesthane za obredno pranje. Najvažniji element u molitvenom prostoru je mihrab, akustična niša u koju imam izgovara molitvu. Uvijek je položen u smjeru Božje kuće u Meki, kao centralnog svetišta islama, a svi su mu vjernici okrenuti licem u obredu molitve. Tu je i IRHAD MEHELJIĆ, VODITELJ PROJEKTA
Neka dolaze svi bez obzira na vjeru

Izgradnja Islamskog centra koštala je oko 10 milijuna eura, od čega 7,4 milijuna eura otpada na građevinske radove, a preostalo na kupnju zemljišta i troškove projektne dokumentacije. Najveći donator gradnje bio je emir iz Katara Hamad bin Khalifa al-Thani, a cijeli projekt od početka je vodio građevinski inženjer Irhad Meheljić kojeg smo pitali jesu li kod izgradnje džamija takve donacije uobičajene.
– Načelno nisu uobičajene – uobičajeno je da ljudi sredstva za gradnju prikupe vlastitim prilozima, ali ovaj projekt je gabaritima prešao finacijske mogućnosti muslimana u RH. No, da bismo uopće došli u priliku pregovarati s potencijalnim donatorom, morali smo imati konkretnu zemlju i građevinsku dozvolu, dakle sve spremno da zabodemo lopatu. Kupnju zemljišta financirali su isključivo muslimani u Rijeci, a projektnu dokumentaciju i čanovi šire Islamske zajednice. Tek tada je država Katar preuzela financiranje gradnje, a mi smo i dalje nastavili s prikupljanjem sredstava, za potrebe opremanja interijera, kaže Meheljić.
Ono što je uobičajeno, dodaje, želja je ljudi da učine nešto za opće dobro, što je bio i njegov motiv da preuzme vođenje projekta.

Ogromni rasponi

– U stručnom smislu bio mi je to veliki izazov, a u ljudskome ispunjenje želje da dio sebe dam zajednici. Jedini uvijet koji sam postavio bio je da mi se uz veliku odgovornost prizna pravo na odluke i to je do kraja ispoštovano. Kad je krajem 2009. godine raspisan natječaj za izbor izvođača trebalo je dobro odvaguti među ponudma, a rasponi su bili nevjerojatni. Za betonsku konstrukciju kupola kretali su se od 400 tisuća do milijun eura, što je bio pokazatelj da dio tvrtki uopće ne shvaća opseg poslova. Zato sam najprije odbacio najniže ponude, a zatim se pozabavio referencama, provjerom stabilnosti tvrtki i uz sve to se potajno nadao onome što se na kraju dogodilo: da će se kao najbolji izbor pokazati tvrtka s ovog područja.
GP Krk je uz sve nevedeno iskazao najviše fleksibilnosti u odnosu na zahtjev donatora da do kraja siječnja 2010. definiramo izvođača i vrijednost objekta, što je bilo veoma nezahvalno jer smo u tom trenutku imali gotov samo glavni projekt, a u izvedbenom se mogu desiti promjene i razlike u cijenama. U takvim situacijama pomaže samo odnos partnerskog povjerenja i jako sam zahvalan GP Krku što je pristao ugovoriti posao pod takvim uvjetima.

Svaki dan

Da budem siguran kako će sve proći u najboljem redu i transparentno, od nadzornog inženjera Milana Čendaka sam beskompromisno tražio svakodnevni dolazak na gradilište, a jednom tjedno smo imali koodrinacije na kojima su morali sudjelovati svi sudionici trenutno prisutni na gradilištu. Kao moja produžena ruka, ondje je stalno bio i Neđad Tokalić, a pored svega imali smo i četiri nadzorne kamere preko kojih su svi, pa i naši donatori, imali on line prezentaciju gradilišta. Jedino što su od nas tražili zauzvrat bilo je da ih redovito izvještavamo o tijeku radova i da se na ulaz u Islamski centar postavi ploča s trojezičnim natpisom o donaciji – kaže Meheljić koji se nada da će Islamski centar u Rijeci postati mjesto susreta svih građana.
– Islamski centar je mjesto duhovnog života, mjesto u kojem se živi vjera, ali i mjesto društvenog okupljanja. Želja mi je da polivalentna dvorana u kojoj ćemo organizirati razne izložbe, koncerte, simpozije uvjek bude dupkom puna, da ljudi dođu na ručak ili na kavu i ovu građevinu osjete kao prosor koji ih je oplemenio. Da to bude mjesto kulture i vjere i most prema svim konfesijama. Kad ovdje budu dolazili svi građani Rijeke i uživali, a da nitko nikog ne pita koje je vjere, moja će vizija biti ispunjena.

----------

lp, boro

http://www.novilist.hr/
http://budan.blog.hr/

Oznake: Vijesti