4.12.1976. je bio dan mog vjenčanja (prvi brak, ja 19, on 21 godinu), subota, spremala sam se u svojoj sobi. U to vrijeme se dogodio jedan nemili događaj, opisan ovdje:
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=56877
tako da daljnje događaje vežem s tim.
Bilo je to dvostruko vjenčanje: moj suprug Željko i njegova sestra su zakazali dvostruko: Željko i Jadranka, Ljiljana i Ivo. Mi u 17.20h, oni u 17.30h.
Kako je bio početak prosinca, bilo je hladno, ali eto – mladost, pa sam obula cipele, kaput itd.
Mama je ispekla za tu prigodu njenu poznatu čokoladnu tortu i gore napisala posvetu meni i Željku.
I, krenuli smo, tata, mama i ja prema taksiju. Ja sam izašla prva, a tata za mnom, govoreći mami: „Slavice, nemoj zaboraviti tortu“.
I, mama je lijepo krenula prema izlaznim vratima, kad se začulo: „tras“, palo ne nešto limeno i nešto mekano.
Tata i ja smo se okrenuli, došli do gore i vidjeli smo da je mami pala torta iz ruku. Za divno čudo, torta se nije razlila na sve strane, već je onako – kako je pala – i ostala, ali se malo nakrivila.
Tata je zavapio: „Slavice, a što ćemo sad????“
Ona nas je mrtvo-hladno pogledala, skupila tortu rukama, stavila je na stol, oprala ruke i rekla: „ovo ćete samo vi jesti!“
Cijelim putem u taksiju smo se svi troje tako smijali, kao da ne idem na vjenčanje, nego iz kina nakon gledanja neke dobre komedije.
Došla sam na općinu, gdje je bilo vjenčanje, još uvijek smo se svi smijali i, kad me Željko pitao, što je smiješno, rekla sam samo: „ti danas nećeš jesti tortu“.
Pogledao me upitno, rekla sam da ću objasniti kasnije i otišli smo u dvoranu za vjenčanja.
Svadba je bila u restoranu „Dva goluba“ na Kvatriću.
Dakle, mama je cijelo vrijeme kao kobac sjedila kraj torte i nikome nije dala da je proba, govoreći: „joj, nemojte jesti ovu tortu, nije uspjela“, ljudi su je upitno gledali i odlazili, čudeći se i ne znajući ništa.
Torta je na kraju završila opet doma i drugi dan smo je svi četvero smazali kao najljepši kolač na svijetu.
bglavac
irida
