Sayonara Michiko!

Došla sam u kompaniju jednog proljeća i evo, opraštam se ovog proljeća. Na moj odlazak je definitivno utjecala moja sadašnja šefica Michiko i njezino podcjenjivanje i spletkarenje.

Michiko je je osoba vrlo krute i despotske naravi, rođena za šefovanje. Pravi je gonič robova. Ne čuje nikad sugovornika, ali zato uživa u beskrajnim monolozima i zvuku svoga glasa. Pored Michiko nema osobnog života.

Ona samo razmišlja o svom izgledu i koga treba nagaziti i sigurno u svojoj površnoj i prilično bezdušnoj samovažnosti nikada nije čula za Karoshi sindrom (predoziranje poslom vodi u smrt).

Ona je uspješna šefica, rođena za globalni ekstremni kapitalizam, ali iza nje ostaju ili iscijeđeni zombiji ili trupla. Oni pametniji odustaju na vrijeme. Tako je Hanako jednoga dana dojadilo saginjanje do poda, dojadili su joj hiroviti ispadi bezosjećane Michiko, koja u stalnom podcjenjivačkom stavu gazi svoje vlastite ljude, pa je Hanako nakon jednog takvog odvratnog verbalnog izljeva Michiko samo mirno i ledeno rekla doviđenja.

Kiyoko još trpi, ali sva treperi i čak i u najnormalnijim situacijama pokazuje znakove ozbiljne neuroze. Kiyoko je poslušna, podanički tip, svaku riječ Michiko pobožno sluša i na zapovijed ponavlja, ali rezultati takve bespogovorne pokornosti su već jako vidljivi. Iako je još jako mlada pitanje je do kada će izdržati.

Akemi ima cilj i zbog toga podilazi Michiko do ljigavosti, gadljivo je i gledati i slušati to sa strane. Ulagivanje je dotjerala do savršenstva. Ne vjerujem da Michiko to ne vidi, ali joj godi taštini i ne preza upotrijebiti svakoga da bi održala svoju poziciju. Mislim da su i njezini nadređeni prema njoj takvi kakava je ona prema nama i mislim da je to lančana reakcija. Istinski gospodar je novac, a opstaju oni koji su spremni stvoriti taj novac, po cijenu da ih to uništi.

Oni osjetljiviji odustanu, prije ili kasnije. Tu nemilosrdnu trku nisu izdržali Hiromi, Yoshiko, Yaeko, Tamiko i mnogi drugi..

Ishi se pokušao nadmudrivati s Michiko pa ga je ona sama otpilila, ne može ni jedan muškarac biti veći muškarac od nje. Na takvima kao što je kočoperni Ishi ona brusi zube i skoru uživa kad nečije koske zakrckaju. Valjda tada ima osjećaj bezgranične moći.

Takafumi si je utvarao da su on i Michiko prijatelji, mjesecima se hranio njezinim slatkorječivim obećanjima (zna ona biti slatka kad joj je to u interesu), a onda se preko noći osvijestio i okrenuo joj leđa. Okrenuo se svom životu i sebi što je jedino ispravno.

Junko kao programirani konj trči zadanu trku iz nekih svojih razloga.

Yasuko voli osjećaj važnosti i posebnosti i nastoji biti što bliže Michiko. Yasuko će žrtvovati i druge kolege i kolegice samo da ostane u blizini Michiko. Poput Akemi, samo još ljigavije se uvlači u njezinu šefovsku guzicu, samo noge vire iz dupeta od tolikog uvlačenja. Tijesno ih povezuje narcisodnost kao zajednički nazivnik i ljubav prema spletkarenju i intrigama. Mnogi su pali kao žrtve intriga.

Akinori je jednog dana otišao bez najave. Nitko normalan ne može izdržati taj stalni pritisak i dokazivanje. To stalno ponižavanje i nipodaštavanje, jer Michiko ne čuje nikog, ona voli samo slušati svoj glas. I ne štiti nikoga, štiti samo svoju guzicu.

Daichi je iz protesta otišao konkurenciji, namjerno je htio poniziti Michiko, da bar malo osjeti ono što ona svojim ljudima radi stalno. Isto je napravio i Ichiro. Michiko ne bi bila ni dobar čobanin, tako olako bi pogubila ovce.

Kako god, meni je dosta i mislim da je novac u kapitalizmu, krvožedna zvijer koja poput Kronosa na kraju pojede svu svoju djecu. Na kraju krajeva i Michiko je samo proizvod svoga vremena, ali ni ona neće biti pošteđena. Sve se vraća, sve se plaća, Karoshi sindrom uzima svoj danak na sve strane. Ja se mičem, nadam se još uvijek na vrijeme i tako se veselim povratku u svoj život.

Sayonara Michiko!

 

Ekstremni negativni stres i izgaranje na poslu koje rezultira iznenadnom smrću ili samoubojstvom definira se pojmom karoshi, o kojem u posljednjem broju Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo govore dr. Elvira Koić, psihijatrica u Općoj bolnici Virovitica, i mr. Daša Poredoš, socijalna radnica iz Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot” iz Popovače.

　

Karoshi sindrom

Karoshi (Kah/previše+roe/rad+she/smrt/) fenomen je koji opisuje sindrom iznenadne smrti zbog insuficijencije srčane funkcije, subarahnoidalnog krvarenja ili suicida, a bez prethodnih upadljivih znakova bolesti, najčešće kod osoba u četrdesetim i pedesetim godinama, a povezuje se s prekomjernim radom.

Prvi put nakon dugo vremena se veselim novom danu.

Sayonara Michiko!