MISLI O USKRSU

Martinus

Uskršnji događaj je misterij

U čitavom kršćanskom svijetu ljudi će sada slaviti Uskršnji blagdan. Ja bih stoga volio reći nešto o jednom posebnom aspektu Uskrsa, koji je razlog zašto ljudi slave taj posebni blagdan. Za većinu kršćanskog svijeta Uskrs je uspomena na događaj koji se dogodio u Palestini prije skoro dvije tisuće godina. To je morao biti događaj posebne vrste kada se još uvijek proslavlja nakon tolikih stoljeća. Unutar kršćanskih religija svuda po svijetu, slušaju se propovijedi, bogosluženja, pjevanje, zvonjava zvona i slično, tijekom Uskrsa, kao i za vrijeme drugih blagdana, Božića i Duhova.

Ali Uskrs nije samo priča o događaju koji se dogodio prije beskonačno mnogo vremena. Uskršnji je događaj misterij za nedovršenog čovjeka. To je razlog zbog kojeg taj događaj nije tako dugo zaboravljen. Isti je slučaj, kao što je spomenuto, sa ostala dva blagdana, Božićem i Duhovima. Svaki od njih je izraz posebnog misterija.

U svim crkvama svijeta govori se jedino o vanjskom, fizičkom događaju, koji se, kao što je spomenuto, dogodio davno.

Svi vi znate priču o raspeću, smrti i uskrsnuću Isusa. Ali vi to poznajete jedino kao čisto fizički događaj, sudbinu koja je zadesila potpuno savršenu osobu, zahvaljujući netoleranciji i ljubomori religioznih autoriteta tog vremena. Prividno nema naročitog misterija u takvom događaju. Mnogi su ljudi bili raspeti kao Isus.

Raspeće je bilo uobičajeni način smaknuća u to vrijeme. Svi Isusovi apostoli, sa izuzetkom Ivana, bili su raspeti ili smaknuti. Nije stvoren misterij oko ijednog od tih ostalih koji su bili raspeti.

Zašto je stvoren misterij oko Isusovog raspeća

Što je proizvelo misterij oko Isusovog raspeća, a ne oko smaknuća bilo koga od ostalih ljudi ? Netko može odgovoriti da je to bilo zato jer je on bio „sin Božji“. Ali kako je došlo do tog uvjerenja da je on bio „sin Božji“ ? To je bilo, kao što ćemo vidjeti, zato jer su izuzetno velike kozmičke sile bile povezane sa njegovim rođenjem i njegovim načinom postojanja, koje su se kroz njega oblikovale u riječi i djela.

Zemlja je mikro-kozmičko područje u organizmu kojeg nazivamo „univerzum“

Za razumijevanje ovih kozmičkih sila treba naučiti razumjeti da univerzum predstavlja jedan jedini, ogromni, živi makro-kozmički organizam. U tom organizmu sunca, planete i galaktike su organski sustavi koji rade i uzrokuju životne sile i odašilju ih na takav način da je svaki planet, svaki životni sustav, svako živo biće nabijeno tim kozmičkim silama, svi točno u skladu sa svojim potrebama.

Potpuno isto se događa i unutar našeg vlastitog organizma. On je sam po sebi minijaturni univerzum. Isto je tako prepun živih bića kao i univerzum izvan nas. Naš organizam i organi imaju kao svoj zadatak da pripomažu, raspoređuju i prilagođavaju „životnu prehrana“ za sva ta mala mikro-bića, tako da je njihov život i postojanje zaštićeno.

Zemlja sa svim životom koji postoji na njoj sačinjava mikro-kozmičko područje u velikom i beskonačnom organizmu kojeg nazivamo univerzum.

Zemljina fizička i duhovna prehrana

Ali da bi održala svoje životno iskustvo ili svoju sposobnost za život, ona mora imati životnu prehranu. Ova životna prehrana sastoji se od dvije vrste procesa prehrane : fizičkog i duhovnog.

Ona dobiva svoju fizičku prehranu u obliku sunca i njegovih čestica, meteora i drugih pojava u obliku materije koju akumulira i probavlja pomoću oceana zraka ili svoje naročite fizičke atmosfere.

Ona prima svoju duhovnu prehranu od strane duhovnog nuklearnog sustava u centru ili unutrašnjosti našeg mliječnog puta.

Princip spasenja svijeta, spasitelja svijeta i stvaranja nove kulture

Kozmička je prehrana ta koja se manifestira u principu spasenja svijeta kroz bića koja nazivamo „spasitelji svijeta“.

Svaki puta kada Zemlja primi takve kozmičke hranjive impulse, nastaje nova epoha razvoja sa višim idealima.

Ideali su formirani od strane već spomenutih spasitelja svijeta koji se istovremeno inkarniraju u sferi života čovječanstva dovodeći ljude koji su dovoljno zreli za to u kontakt sa tim novim idealima, koji obično postaju nova religija, koja će s vremenom predstavljati osnovu čitave nove kulturne epohe.

U naše vrijeme novi ideali neće formirati religiju već duhovnu znanost, koja će s vremenom postaviti temelje svjetske kulture koja će ukloniti rat i načiniti čitavi svijet jednim kraljevstvom , jednim narodom; u kojem su kraljevstvo Božje, besmrtnost i ljubav znanost, ljepota i svakodnevni način ponašanja među svim ljudima na Zemlji.

Isusov pogled na život i način ponašanja

Isus Krist je tako inkarniran na području Zemlje istovremeno sa takvim kozmičkim impulsom svijeta. U njemu je bila inkarnirana prava, velika, kozmička istina. On je pripadao savršenstvu i stupnju razvoja koji još nije postojao na Zemlji. Njegovo kraljevstvo nije bilo od ovog svijeta. Njegov način ponašanja bio je stoga prilično različit u odnosu na druge ljude.

Njegov dom nije bila Zemlja, već mnogo više područje razvoja, razina postojanja na kojoj čovjek voli svojeg bližnjeg kao samoga sebe, i gdje su ideali njegovog Govora na gori univerzalno prihvaćeni sami po sebi u svakodnevnom ponašanju.

Prema tome, Isus Krist je bio ljudsko biće iz višeg svijeta, ideali i osnova života bili su inkarnirani u njemu kao urođene sposobnosti i talenti u njegovom zemaljskom postojanju. On stoga nije mogao izbjeći da bude drugačiji od zemaljskog čovjeka u svojem pogledu na život, načinu razmišljanja i načinu postojanja.

Životni moral u svijetu „oko za oko i zub za zub“ bio je za njega vrlo primitivan i nesavršen način postojanja. Njegov način postojanja bio je da se voli Boga više od svega, a svojeg bližnjeg kao samoga sebe i da se također vole neprijatelji; to je način postojanja koji su do danas čak i unutar takozvane kršćanske svjetske religije milioni neukih ljudi smatrali nenormalnim, pa čak i umobolnim.

Hrabrost spasitelj svijeta

Zamislite hrabrost neophodnu za podučavanje takvom načinu postojanja ovlaštenih svećenika i pismoznanaca tog doba, to jest stručnjaka za religiju, moral i filozofiju tog vremena. Oni su bili potpuno neuki za opravdanost takvog novog morala i vidjeli su u Kristu vrlo opasno biće koje je propovijedalo pogrešno učenje i zavodilo ljude. Moral njihove religije bio je „oko za oko i zub za zub“. Oni su stoga mislili da on mora biti zaustavljen. Zato su ga morali ukloniti. I oni su ga dali razapeti poput „kriminalca“ vjerujući da je sa njim gotovo i svršeno. Ali to se nije dogodilo.

Raspeće Krista nije bilo nešto što pada u zaborav, kao što se dogodilo sa mnogim drugima koji su tada bili raspeti ili pogubljeni. Tko danas poznaje imena ili ima podatke o tim bićima ? Ali ime i Isusova životna priča je znana čak do današnjeg dana i nastavit će sijati i blistati sa rastućim sjajem kako se čovječanstvo kreće naprijed u evoluciji. Kao da ova priča o patnjama apsolutno ne može umrijeti.

Doista, milioni ljudi još uvijek slave sjećanje na nju u obliku Uskršnjeg blagdana.

Kristov ili misterij Uskrsa može biti riješen

Kako je došlo do toga da je siromašni zanatski pomoćnik, rođen u siromašnim okolnostima i koji je umro mlad, mogao stvoriti takvu reputaciju da ga danas milioni ljudi, devetnaest stoljeća kasnije, slave sa poštovanjem ? Moralo je biti nešto u Isusu što je dovelo do činjenice da ga čovječanstvo ne može zaboraviti i da ga ne može napustiti, čak i nakon što su ga ponizili kao „kriminalca“ koji je zaslužio smaknuće.

Postojali su veliki kraljevi i carevi koji su postigli velika djela u terminima zemaljskih ljudi, ali tko njih danas poštuje, tko slavi proslave i praznike za njih ?

Ali Krist, koji je bio rođen u štali, postao je samo zanatlija i koji je bio pogubljen kao kriminalac, danas je slavljen širom svijeta. To je misterij.

Može li taj misterij biti riješen ?

Ovaj Kristov ili misterij Uskrsa može biti riješen i više apsolutno neće ostati misterij za čovječanstvo. Ali sasvim je drugo pitanje tko će razumjeti ovo rješenje. Tko ne može razumjeti rješenje treba samo nastaviti smatrati uskršnji događaj misterijem, ako uopće može vjerovati da se takav događaj ikada desio.

Nehumano stanje kulture prije Krista

Ako netko želi naučiti razumjeti rješenje misterija Uskrsa, mora se prisjetiti religioznih uslova koji su postojali među Židovima i među čitavim čovječanstvom prije osobnog pojavljivanja Isusa. Bila je to vrlo nehumana i barbarska filozofija koja je dominirala i vodila ljude. Bilo je vrlo moralno držati robove, voditi ratove, pokoravati druge narode i njihova kulturna blaga i činiti ih svojim robovima. U židovskoj religiji postojali su robovi, podržavajući temelj u religiji, a stoga i u vladi, i praktični način ponašanja bio je stoga još više nehuman nego princip „oko za oko i zub za zub“. Tu nije bilo nikakvog razumijevanja ljudske psihe koje bi omogućilo razumijevanje zašto su „kriminalci“ bili „kriminalci“, i zbog toga je prevladavalo mišljenje da oni moraju biti kažnjeni bez milosti, zapravo pogubljeni, ako se to smatralo neophodnim.

Počeci rasta Kristove svijesti istovremeno sa nehumanim ostacima kultura iz prošlosti u današnjoj modernoj svjetskoj kulturi Nije li još uvijek ovdje u dvadesetom stoljeću činjenica da su ostaci tog pogleda na život još uvijek vrlo dominantni u takozvanoj dobroj politici, dobrom ukusu i ponašanju unutar takozvanih kršćanskih svjetskih religija ? Ne koriste li se još uvijek katkada smrtne i ostale kazne, mučenje i psihološka sakaćenja ?

Ali danas se mračna strana života događa istovremeno sa počecima humanosti. Poprilična grupa ljudi danas se ne može složiti sa vođenjem rata, sa sudjelovanjem u ubijanju i sakaćenju, doista, oni čak ne mogu sudjelovati u ubijanju životinja. Ovi ljudi su se razvili do potpuno drugačije mentalne valne duljine od one koja je normalna u takozvanim civiliziranim nacijama. Što se događa ?

Nije li to upravo početak sposobnosti i talenata za način postojanja nove svjetske kulture, sposobnosti i talenata koji su bili očigledni u Isusovom načinu postojanja, moralu i načinu razmišljanja, i idealima koje je on otkrio čovječanstvu ? I nije li taj način razmišljanja i način postojanja nešto sasvim novo u sferi života čovječanstva ? A nije li ta nova manifestacija kozmička, mentalna snaga iz višeg svijeta ?

Krist je prema tome bio neka vrsta transformatora za prijenos viših mentalnih sila područja svijesti višeg svijeta za početak stvaranja kulture nižeg svijeta. Taj transfer je mogao biti napravljen ili proveden zahvaljujući činjenici da su u nižoj sferi postojali ljudi koji su postali toliko duhovno zreli da su oni bili prijemčivi za više kozmičke valne duljine koje su se manifestirale kroz Kristovu strukturu svijesti. Tim je kontaktom Zemlja bila duhovno oplođena misaonom klimom višeg svijeta ili područjem svijesti ili sjajnim idealima moralnog načina postojanja. Ti ideali su bili prilagođeni ljudima na Zemlji koji su bili dovoljno razvijeni da oni mogu doći u kontakt sa tim idealima i tako biti motivirani da ih učine pravilom ponašanja u svojem svakodnevnom životu.

Ako Kristov način postojanja ne postane način postojanja ljudi na Zemlji, bit će im nemoguće uspostaviti trajni mir Ali ovaj način postojanja nije bio otkriven samo teoretski nego također i praktično. Raspeće spasitelja svijeta stoga se moralo dogoditi kako bi taj događaj mogao stajati kao nepobitan dokaz da je takva ljubav prema bližnjem koju je on propovijedao, stvarno mogla postojati u biću od krvi i mesa.

Način postojanja u ljubavi i opraštanju koji je Krist pokazao postao je zapravo model za način postojanja koji je apsolutni smisao života za svako biće.

Ako taj način postojanja ne postane prirodni i svakodnevni način postojanja ljudi na Zemlji, oni nikada neće imati istinsko iskustvo apsolutnog i trajnog mira. Na križu, usred najveće patnje koja može zadesiti čovjeka, Krist je pokazao da voli svoje neprijatelje i molio se da ne pate zbog njegovog okrutnog smaknuća. On je naglasio da oni nisu znali što čine.

Neophodnost raspeća

Ali on je također otkrio svojim načinom postojanja i svojom molitvom za svoje krvnike da je doživio Boga univerzuma kao svojeg stvarnog kozmičkog oca. On je molio : „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. Na taj način je bilo otkriveno kako ljudi više sfere svijesti doživljavaju Boga kao stvarnost ili činjenicu.

Sa doživljavanjem Boga kao svojeg oca on nije znao za strah – čak ni od razapinjanja – kada je shvatio da je Božja volja da on to mora podnijeti.

Takvo mentalno stanje moralo je biti demonstrirano ljudima kako bi oni uopće mogli vjerovati u postojanje takve ljubavi koja može uzrokovati da biće dobrovoljno dozvoli biti razapeto i da umre kako bi pokazalo drugim bićima put ka svjetlosti i da tako postanu sretni i da postanu jedno sa Bogom.

Kristov način postojanja morao je biti usađen u mentalitet i područje života čovječanstva

Dakle, ova Kristova sudbina bila je velika igra između zemaljskih i božanstvenih sila, što će otkrivanje principa spasenja svijeta uvijek biti. Bilo je to stvaranje kontakta između te dvije vrste sila, koje je uzrokovalo da kozmičke sile, u obliku kozmičkih ideala, budu usađene u svijest čovječanstva. Zahvaljujući pomoći iz tog višeg svijeta, koja se nalazila iza Isusovog života i načina postojanja , njegov život nije tako dugo nestao iz pamćenja, kao što se dogodilo svim ostalim bićima koja su bila razapeta i pogubljena, i sada se slavi širom svijeta. U njemu je bio inkarniran potpuno savršeni način postojanja. On je morao biti usađen u mentalitet ili životno područje čovječanstva kako bi rastao i učinio ljude savršenima.

Određeno područje u svjetskoj kulturi počelo je ići Isusovim stopama

I mi smo svjedoci određenog područja u načinu postojanja zemaljskog čovjeka u civiliziranim zemljama koje je počelo ići mentalnim stopama Isusa. Na primjer, koji je smisao velikih modernih bolnica, sanatorija i ostalih oblika zdravstvene skrbi ? Nije li to realizacija u svakodnevnom životu parabole o dobrom Samarićaninu ? Što je sve što spada pod kategoriju „socijalnih službi“ ? Nije li to pomoć države ljudima sa ograničenim mogućnostima kojima je zbog starosti, bolesti ili nesreće to postalo neophodno ? Nije li to ostvarenje Isusovih riječi kada je rekao da onaj tko ima dva kaputa treba dijeliti sa onime koji nema niti jedan ? Nema li također zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu ?

To je doista korak prema ostvarenju njegovih riječi o okretanju desnog obraza kada si udaren po lijevom, ili obrnuto, iako to ostvarenje ne predstavlja potpuno ostvarenje njegovih savjeta. Ukidanje smrtne kazne je početak tendencije u nadilaženju okrutnosti, primitivne ili poganske strane čovjekovog opažanja pravde i kazne. Ta će tendencija nastaviti napredovati Isusovim stopama.

Jednoga će dana čovječanstvo ukinuti sve oblike „kažnjavanja“ jer su oni zapravo istovjetni sa „osvetom“, koja ni na koji način ne može predstavljati pravo Kršćanstvo. To, naravno, ne znači da se ne možemo zaštititi od smrtonosne životinjske prirode koja može biti usmjerena prema nama od strane našeg bližnjeg. Ali ta zaštita ne smije biti kroz bijes, niti kroz mržnju ili osvetu. Moderni sustav policije i pravosuđa je početak te zaštite, ali je još uvijek daleko od ostvarenja svrhe koju će jednom ispuniti.

Spasitelj svijeta kao primjer bića za Božje stvaranje „čovjeka na svoju sliku“

Dakle, sada unutar čovječanstva vidimo pojavljivanje Kristove svijesti, svijesti koju je Krist otkrio teoretski u svojim govorima učenicima i narodu, i potvrdio svojim praktičnim načinom postojanja kroz svoje raspeće. Ovdje je on postao primjer svijesti za svijet i njegovo postojanje je postalo primjer načina postojanja. Zbog toga njegovi ideali ljubavi, koji su se otkrili kroz njegove riječi i način postojanja, predstavljaju jezgru svih kršćanskih učenja širom svijeta. To je njegov način razmišljanja i postojanja, koji se temelji na Bogu i ljubavi, koji je manifestiran u svijetu kao primjer savršenog čovjeka poput Boga i njemu nalik.

Upravo takvo stanje svijesti, takav intimni odnos prema izvoru univerzuma, vječnom Ocu svih živih bića, predstavlja Božji plan za evoluciju svih živih bića, stvaranje sudbine i doživljavanje tame. Sva se živa bića moraju uzdići iz te tame kako bi živjela svjesna Boga i zajedno sa Bogom u najvišim područjima života.

Temeljna suština Kristovog uskrsnuća Kroz primjer života spasitelja svijeta vidjeli smo da se on uzdigao iz užasa ili pakla tame, patnje i raspeća kako bi blistao, sjajio i zračio Božji duh širom svijeta.

Suština njegovog uskrsnuća nije se sastojala samo u tome da njegovim učenicima i nekim od njegovih dragih prijatelja iz njegovog fizičkog života bude dozvoljeno da ga vide u sjajnom, kozmičkom tijelu tijekom nekoliko kratkih susreta nakon raspeća ili njegove fizičke smrti. To bi njihovo iskustvo relativno brzo bilo zaboravljeno da je to otkrivanje njegovog sjajnog, kozmičkog tjelesnog stanja bilo jedini besmrtni dio njega koji je postojao nakon njegove fizičke smrti.

Ono što je preživjelo raspeće ili fizičku smrt nije samo sami Krist, već besmrtni duh božanske mudrosti i ljubavi, koji se kroz njega inkarnirao u fizičkoj materiji u obliku njegovih božanstvenih riječi i rečenica, njegovog Govora na gori i ostalih govora narodu i njegovim učenicima. Stvaranjem tih riječi, podcrtanih njegovim božanstvenim načinom postojanja, on sada, skoro dvije tisuće godina nakon svoje fizičke smrti, govori milijunima i milijunima ljudi i na taj način stvara početak potpuno nove svjetske epohe. U toj će epohi sve ljudske generacije biti blagoslovljene.

Zašto ne bi Kristovo proročanstvo o dolazećem razdoblju svjetla postalo činjenica kao što je to postalo njegovo proročanstvo o razdoblju tame ili Sudnjem danu ?

On je također predvidio što će se dogoditi prije tog razdoblja. Doći će strašno mračna vremena, stanje Sudnjeg dana i Armagedona u kojem će vrag bjesnjeti svom svojom snagom. Biti će ratova i glasina o ratovima. Narod će se dići protiv naroda. Religioznost i poštivanje Boga biti će prezirani, pa čak i progonjeni. I što je to što čovjek doživljava u našem stoljeću ? Nije li to ostvarenje ovih proročanstava ?

Što je smrt na bojnim poljima, u koncentracijskim logorima, komorama za mučenje, plinskim komorama, u eksplozijama projektila i atomskih bombi ? Nije li to suština Sudnjeg dana, kojim upravlja i zapovijeda „demonska svijest“ ? Ali kada je mentalna tama koju je Krist prorekao prošla pred našim očima kao činjenica, zašto onda velika mentalna svjetlost koju je on također najavio, ne bi isto tako došla i postala činjenica za čovječanstvo ? Što je on predvidio na tom području ?

On je označio ova teška vremena kao „posljednje dane“. Da to nije „kraj svijeta“ ili uništenje Zemlje, može se vidjeti iz njegovog proročanstva što će se dogoditi na Zemlji, naprednom čovječanstvu, kada prođu ovi „posljednji dani“. On najavljuje veliku epohu svjetlosti koja će doći za čovječanstvo. Njegove riječi, zapravo, apsolutnu i vječnu istinu u njima, čuti će i upoznati svi narodi na Zemlji. I tada će biti jedno stado i jedan pastir. To znači da će svi narodi na Zemlji imati samo jednu jedinu religiju, naime vječnu istinu u obliku znanosti i potpuno savršeni način postojanja koji će iz toga rezultirati.

Zašto su visoki ideali kršćanstva svedeni ili pretvoreni samo u nešto između mračnih, poganskih ideala i potpuno savršenih kozmičkih ideala Kao znanost, religija ne može biti ni židovska, budistička, muslimanska, hinduistička, niti može na bilo koji drugi način nositi oznaku nacionalnosti. Doista, ona čak ne može biti ni kršćanstvo kao takvo, jer njegova tekuća crkvena interpretacija odstupa od duha i srca svojeg osnivača.

Namjera ovoga nije kritizirati kršćanstvo ili druge svjetske religije. Ovi visoki božanstveni ideali u to vrijeme, sasvim prirodno, nisu mogli u potpunosti biti shvaćeni niti prihvaćeni od strane još uvijek primitivnih i poganskih naroda kojima su bili dani. Ti su ideali stoga bili reducirani na slabiju svjetlost, tako da su mogli predstavljati nešto između, prijelaz ka visokim, čistim idealima, od uobičajenih poganskih ideala.

Nije da se ratom, atomskim bombama, projektilima, plinskim komorama i logorima za mučenje ostvaruju čisti i najviši postojeći ideali ili zapovijedi kršćanstva. Nije slavno ostvarenje kršćanstva to što su njegove nacije i države sve do sada bile najveći svjetski ratnici i tlačitelji ostalih naroda na Zemlji.

Što je predvidio spasitelj svijeta

Nije nimalo neobično da je Krist razumio da njegova inkarnacija na fizičkoj razini nije bila dovoljna za postignuće spasenja svijeta ili čovjekovo oslobađanje ili spasenje od njegovog unutarnjeg životinjskog mentaliteta; on, koji je svojom kozmičkom sviješću vidio da njegovo čisto učenje neće biti pobjedonosno sve do nakon Sudnjeg dana ili Armagedona, koji će moći pokazati ljudima pakao, smrtonosne mentalne sile, demonsku svijest koja će ustati u svijetu u kojem će ljudi tisućljećima razapinjati njegove ideale ignorirajući njegovo učenje o Bogu i neophodnosti ljubavi prema bližnjem.

On je također vidio da će čovječanstvo nakon tog iskustva Sudnjeg dana probuditi svoju religioznu potrebu, što će za uzvrat dovesti do velikog pitanja : Što moram činiti da bih bio blagoslovljen ? On je također razumio da na to pitanje neće moći odgovoriti bilo kakva informacija o fizičkoj materiji ili fizičkim pojavama. Do tada će ljudi dobiti odgovore na ta pitanja sve do zasićenja.

No ljudima je bio potreban odgovor na misterij samoga života, odgovor ili informacija o inteligentnoj sili koja čini znanstvenom činjenicom svoju pojavu iza svih oblika stvaralačkih procesa u prirodi. Njima je nedostajao odgovor na sve nevidljive realitete koji sačinjavaju njihovu vlastitu suštinu, sebstvo ili Jastvo, koje oni nisu mogli promatrati mikroskopom ili drugim optičkim instrumentima, doista, njima je trebala informacija o čitavom svijetu za koji su počeli razumjeti da mora postojati iza fizičkog svijeta, ali je bio prilično nedostupan njihovim običnim fizičkim osjetilima, i stoga ga nisu mogli istraživati.

On je vidio da se sljedeći proces spasenja svijeta mora bazirati na znanosti koja će učiniti ljude sposobnima za unutarnje istraživanje i promatranje za njih još uvijek misterioznog svijeta za koji su shvatili da postoji. I on je znao da je od te znanosti on sam dao ljudima velike ideale ili rješenja i zapovijedi. To nije bio ništa manje nego takozvani „Sveti duh“.

Isto tako on je znao da će Otac otkriti tu znanost ljudima pri kraju Sudnjeg dana, u „posljednjim danima“ ratne kulture. To postaje činjenica kroz njegove izjave o „Govorniku, Svetom duhu, kojeg će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti sve i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao. Kada dođe Duh istine, on će vas uvesti u svu istinu; jer on neće govoriti sam od sebe, nego što čuje, on će govoriti, i on će vam objaviti stvari koje trebaju doći. On će me proslaviti, jer on će uzeti što je moje i objavit će vama. Sve što je Očevo, moje je; stoga kažem da će on uzeti što je moje i objavit će vama.“

Spasenje svijeta dvadesetog stoljeća

Obzirom da je duh isto što i misli i znanje, „Govornik, Sveti duh“ nije dakle čovjek koji će doći ljudima. Naprotiv, to su misli i znanje o čitavoj istini, to jest, znanost. Kada Krist kaže „on će uzeti što je moje i objavit će vama“, to znači da će čovječanstvu biti dano Kristovo učenje u znanstvenom obliku. I ova će ga znanost proslaviti. Kozmičke analize te božanstvene znanosti predstavljaju spasenje svijeta dvadesetog stoljeća.

To je ta znanost o vječnom postojanju Boga i živih bića, ta znanost o Božjem vječnom duhu koji je „lebdio nad vodama“ čija svjetlost sjaji i blista u ključnoj noti svemira kao vrhunska ljubav koja predstavlja rješenje misterija života. To je utjecaj tog božanstvenog duha u načinu postojanja ljudi koji će stvoriti „kraljevstvo nebesko“na Zemlji, koje je, drugim riječima, isto što i ostvarenje Božićnog evanđelja o miru na Zemlji i dobroj volji među ljudima.

Nije nimalo neobično da uspomena na Isusa iz Nazareta nije pala u zaborav ili umrla, kao što je bio slučaj sa ostalima koji su bili razapeti. Sa takvim pritjecanjem božanstvene svjetlosti u područje Zemlje, koje je Bog otkrio i još uvijek otkriva kroz njega, svaki čovjek će na kraju biti primoran priznati da je on uistinu bio „put, istina i život“ i da će svatko tko ga slijedi postati svjestan u Bogu i u svojem vlastitom vječnom životu.

Originalni danski naslov : Tanker Omkring Påske (1961) iz knjige br. 14 Bevidsthedens Skabelse

Preveo : John B. Nielsen, 1991

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (29.03.2013.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk