RADNI POREMEĆAJ BURNOUT SINDROM SVE JE ČEŠĆI U VRIJEME KRIZE

Sagorjeti na poslu


Gospodarska kriza je dodatno pojačala okolnosti koje pogoduju burnoutu: nesigurnost za vlastito radno mjesto, radne sredine gdje su radnici prisiljeni na duže radno vrijeme, udvostručenje smjena...

Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ


Imate li u posljednje vrijeme sve lošiju koncentraciju, apatični ste, preosjetljivi ili pak sve spremniji na konflikte, muči li vas nesanica ili noćne more, moguće je da vas je pogodio tzv. burnout sindrom, ili sindrom sagorjelosti na poslu. Od ovog sindroma, procjenjuje se, pati čak trećina svih zaposlenih, najčešće onih s radnim stažom dugim između devet i sedamnaest godina. Učestalost je i veća kod radnih mjesta s većom odgovornošću ili u zanimanjima koja rade s ljudima. Na udaru su policajci, suci, učitelji, zdravstveni djelatnici, menadžeri...
Ovaj se sindrom istražuje već nekoliko desetljeća, a posljednjih je godina u porastu. Tome je kumovala i gospodarska kriza, koja je dodatno pojačala okolnosti koje pogoduju burnoutu: nesigurnost za vlastito radno mjesto, radne sredine gdje nema kontrole rada ni odgovarajuće zaštite radnika, gdje su radnici prisiljeni na duže radno vrijeme, udvostručenje smjena, iznenadne promjene u procesu rada, bez mogućnosti korištenja tjednog i godišnjeg odmora. Sagorjeti na poslu lakše je i u radnim sredinama s neadekvatnim plaćama, kritičnim šefom, gdje nema kraja radnim zadacima, gdje postoji osjećaj besmislenog posla.

Smetnje ponašanja

– Pouzdanih podataka o tome koliko kriza utječe na porast burnout sindroma nemamo, jer takvo istraživanje u zadnjih nekoliko godina nije provedeno. No sigurno je da kriza ima veze s većom učestalosti sagorijevanja na poslu, obzirom da je stres pod kojim radi većina nas veći nego prije krize – ističe Bruno Mazzi iz Hrvatskog društva obiteljskih doktora, koji se bavio istraživanjem ovog radnog poremećaja. Iako je nesigurnost za radna mjesta danas veća nego ikad, a radnici ne pitaju za uvjete rada u strahu da će im biti još gore, Mazzi ističe da je burnout sindrom u osnovi ipak posljedica pretjeranog radnog opterećenja, a ne nesigurnosti za vlastitu egzistenciju.
– Izgaranje na radnom mjestu direktna je posljedica reakcije organizma na radno opterećenje. Ipak, strah od gubitka posla ili egzistencijalna neizvjesnost mogu pogoršati simptome – ističe Mazzi.
Sa sagorjelim osobama više se i ne može komunicirati da se pritom ne dogodi neurotski ispad ili konfliktna situacija. Kod osoba pogođenih tim sindromom, osim smetnji ponašanja poput preosjetljivosti, sklonosti konfliktima, pretjerane opreznosti ili izoliranja od radne sredine, javljaju se i različiti subjektivni simptomi – poremećaji spavanja, apetita, pad seksualnosti, osjećaj krivnje, straha, stalni umor i loše raspoloženje.

NAJUGROŽENIJI MLADI I AMBICIOZNI

Pokazalo se da nisu svi jednako podložni burnoutu. Na poslu će prije izgorjeti nezrele osobe, neurotičari, pretjerano ambiciozni ili odgovorni ljudi, oni koji imaju visoka očekivanja u poslu ili se njemu potpuno posvećuju. Takve osobe većinom pojačano doživljavaju frustracije ako nisu adekvatno nagrađene za svoj rad ili ne dobivaju priznanje za svoje zalaganje.
Pojava burnout sindroma češća je kod mlađih osoba. Podjednako su ugroženi i žene i muškarci, ali statistike pokazuju da češće pogađa samce. Niži stupanj obrazovanja također utječe na pojavu ovog sindroma. Sklonije su mu i manje hrabre osobe, osobe niskog samopouzdanja, kao i oni koji se izbjegavaju suočiti s problemima.

UZROK STRES, OKIDAČ FRUSTRACIJE

Primarni uzrok burnouta je stres, a okidač mogu biti uznemirujući životni događaji koji narušavaju psihičke funkcije čovjeka i dovode ga u stanje pojačane osjetljivosti i slabosti. To mogu biti i frustracije uzrokovane svakodnevnim problemima, a kada se tome dodaju pritisci na poslu, preopterećenost, konflikti, gubitak podrške kolega, potiskivanje emocija, sindrom lako nabuja.

STRATEGIJE SAMOPOMOĆI

Strategija samopomoći jedan je od najboljih načina liječenja burnouta. Pogođenima se savjetuje da sagledaju stresne situacije i procjene mogu li ih izbjeći. Neke su od metoda samopomoći razvijanje samokontrole i odgovornosti, uzimanje češćih i kraćih godišnjih odmora, optimistički pogled na svijet, postavljanje jasnih prioriteta i realnih i ostvarivih ciljeva. Ako to ne pomaže, izgorjelima na poslu preporučuje se psihoterapija.

SIMPTOMI

1. iscrpljenost, smanjena radna efikasnost
2. bezličan odnos s kolegama
3. zamor, malaksalost, glavobolja, bol u leđima, želučane tegobe
4. nesanica, često buđenje
5. razdražljivost, nervoza, eksplozivnost
6. zatvorenost, tuga, pesimizam, osećaj beznađa i gubitka

------------------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr