Evo i nas u projektima.To je danas“ in“.Tko o čemu,ono o projektima.Ali najgore od svega, sada kažu, ima novaca, do nedavno novci su bili najveći problem,a nema projekata.Zanimljivo.Evo i mene s mojim projektom..Biti bez projekta jednako je kao ne imati cilj u životu.Razmišljala sam dugo što bi to bio moj projekt.Pa sam na kraju smislila.To je izgradnja mene same.Prvo, trebam razgraditi sebe staru,sa svim naučenim obrascima,uvjerenjima koje imam a koji su me vodili krivim putem.Ustvari udaljavali me od mene same.Sada je došao red da iskopam,sagradim,projektiram novu ,pravu samu sebe.Da pronađem onu osobnost s kojom sam došla na svijet,onom kakva sam zacrtana da budem.Rođena sam s osobnošću,ona mi je dana.Ona je i dar koji sam primila samim rođenjem.A sve je to sakriveno,potisnuto ispod nametnutih vjerovanja i uvjerenja, pokupljenih usput, življenjem u mojoj obitelji i okruženju u kojem sam odrastala.Koja su mi nametnuta,koja sam sama usvajala i stvarala, samo da nekako preživim i opstanem, ali sam tako i  samu sebe odbacivala.

 

Ta vjerovanja koja imam ustvari su osude onog što jesam.Mog dara,mojih snova,mojih želja,moje individualnosti.Jer, ako se samo što od toga pojavi ,odmah se osudim,optužim i kaznim samu sebe.

 

Ta uvjerenja i navike moram osvijestiti, dobro ih promotriti i dovesti u pitanje.Otkud su, znam,čak i zašto su tu,sada je samo na meni da ih promijenim.To je sav moj projekt.Olabaviti,opustiti,dopustiti,prepustiti…

Dosta mi je već…toliko sam o tome pisala,razglabala o sebi,svojim uvjerenjima koja mi ne daju živjeti.Kako se trebam promijeniti,donijeti odluku.A kao da i dalje stojim,kao da sam i dalje zaglavljena i ne mičem se.Da budem iskrena,dosta stvari u životu rješavam lakše i brže  i s manje stresa nego prije. To je dokaz da se jesam promijenila.Ali glavno kao da je ostalo.I dalje imam strah od autoriteta.Autoriteta koji je naizgled vani,ali koji je duboko u meni,a ja ga samo projiciram prema van i vidim ga u ljudima oko sebe.Kao rezultat svih mojih razmišljanja došla sam napokon,nadam se, da je to zaista zadnje,da je to taj autoritet koji uzrokuje sve moje probleme.Mogu ga nazvati i nekim drugim imenom,ali nije bitno.Zasjeo je na prijestolje,od tuda vlada,naređuje,zapovijeda,osuđuje,procjenjuje,optužuje, i ne smijem mu se  suprotstaviti.Kažnjava,sudi,traži greške.

 

Što najviše sanjam?Svoju šeficu i to kako sam napravila neku grešku koja je sada otkrivena.To su moji  snovi u zadnjih godinu dana.Što mi se događa na poslu?Stalno nešto iskrsava da rješavam,a ja se bojim da ću pogriješiti.Samo me nemojte ništa pitati,odmah se ustrtarim da ću nešto pogrešno reći.Sve znam.Sve sam to već otkrila tisuću puta.Osvijestila,vidjela,promotrila,opisala,a on je još tu.Nije se pomaknuo.Još je u meni.Gleda me,promatra i pazi hoću li nešto krivo napraviti, da me onda može optužiti i kazniti.Zašto to radi?Nije važno.Neću se time zamarati.Samo znam da je tu u meni.Ukopao se,pustio pipke,utaborio se .Ništa mu ne promakne.Ništa mu  se ne može sakriti.Nikad ne spava.Uvijek ima širom otvorene oči.Kud god idem ide za mnom.,što ja pomislim to zna.Prati me i u snovima.Koliko ga samo često sanjam.

 

Što ja hoću svojim projektom?Hoću da taj autoritet nekako nestane.Hoću napokon biti slobodna.Hoću izaći iz samonametnutog kaveza,zatvora.Znam da je dio mene i da ga se ne  mogu čisto fizički riješiti,ali ga mogu promijeniti.Da ne bude više tako strog,nasilno ispravan,kažnjavajući i odbacujući.

 

U čemu je moj projekt?U oslobađanju od starog,naučenog obrasca razmišljanja koji mi ne da živjeti,koji mi ne da koristiti sve moje potencijale i mogućnosti i talente koje imam.Koji mi ne dozvoljava da i ona znanja koja imam koristim.

Koji me stalno drži na istom mjestu,negdje u kutu,negdje u pozadini,da ne dođem na pozornicu života i pokažem što sam i tko sam .

 

Naizgled to nije teško,samo treba nastati u mojoj glavi jedan klik i od sumnje preokret u vjeru,od sumnje u sebe do vjere u sebe i moje sposobnosti i mogućnosti.Za taj projekt ne trebam novce,ne trebam ni vrijeme,čak ni plan djelovanja.Što mi onda treba u mome projektu?Samo okrenuti prekidač i upaliti svijetlo.Samo promijeniti  percepciju,način razmišljanja.Samo se baciti  i samo skočiti u novo i nepoznato.

Što će me tamo dočekati?

 

Za sada ne znam,ali može li biti gorie nego je ovo sada?Ali znam da mi vrijeme na ovom svijetu i u ovom životu neumoljivo i brzo prolazi.Znam da je došlo vrijeme kad se moram odlučiti, promijeniti,skočiti,riskirati,prekinuti ovaj niz uvjetovanja,navika,strahova,briga i patnje.

 

Straha pred kime…pred utvarom.Utvarom koja je zauzela mjesto Boga.Zaklonila ga i uvjerila me da je ona moj Bog,moj Zakon po kojem moram živjeti.Otkazat ću joj poslušnost.Pa neka bude što biti mora.Što mi se najgore može dogoditi?Ne vjerujem da mogu umrijeti,ali znam definitivno što mogu dobiti…svoj život.