Od svijesne osobe se očekuje da je završio/la svoj period polemiziranja. Taj period je prošao, i toga imao dovoljno i sada se zadovoljio. Osoba sada uči samo da bi ojačalo svoja uvjerenja.
Vada i sidhanta su dvije vrste proučavanja svetih knjiga. Vada je polemička, a sidhanta odlučna. Kada je čovjek potpuna neznalica, on najprije usvaja prvu od njih, polemičku, boreći se i rasuđujući za i protiv, a kada je to završio, on prelazi na sidhantu, odlučnu, i dolazi do jednog zaključka. Ali, nije dovoljno jednostavno doći do tog zaključka. On se mora i realizirati. Knjiga ima bezbroj, a vrijeme je kratko; prema tome, tajna znanja sastoji se u preuzimanju samo onoga što je bitno. Uzmite ono što je bitno i pokušajte živjeti u skladu sa tim.
Postoji jedna stara indijska legenda koja kaže da, ako pred radža-hamsa, kraljevskog labuda, postavite jednu zdjelu mlijeka i jednu zdjelu vode, on će popiti sve mlijeko, a ostaviti vodu. Na taj način, i mi treba od znanja uzeti ono što je vrijedno, a ostaviti otpatke. Intelektualna gimnastika je neophodna na početku; ne treba se slijepo bacati u bilo što.
Onaj koji radom na sebi i usvajanjem duhovnih vrijednosti prevazišao fazu Rasprava došao je do jednog zaključka koji je nepokolebljiv kao stijena. Jedina stvar za kojom on sada teži jeste da ojača taj svoj zaključak.
Ne raspravljaj, kažu mudri; a, ako ti netko nameće raspravu, ćuti, um je poput hobotnice grabi svako iskustvo i zahtijeva još više. Ne odgovaraj nikakvim argumentima, već se mirno udalji, zato što diskusije samo uznemiravaju duh. Jedina korist od diskusija jeste što vježbaju intelekt. Kada se to postigne, zašto ga uznemirivati dalje? Intelekt je samo jedan slab instrument I može nam pružiti samo ograničeno saznanje, preko čula. Svjestan (yogin) hoće otići s one strane čula; prema tome, intelekt mu više ne može koristiti. On je siguran u to i, shodno tome, on ćuti i ne raspravlja se. Svaka rasprava narušava ravnotežu njegovog’ duha i izaziva poremećaje u ćitti, a svaki takav poremećaj je jedan korak unazad. Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam. Dokazivanje i rasuđivanje su samo preliminarne faze. Ima stvari koje su izvan njih. Nije čitav život za učeničke rasprave i debatna.
Umrtvljenje, proučavanje i predavanje plodova uma Bogu je kljucna etapa na putu oslobodjenja.
Organi su konji,
duh je- uzda,
intelekt je kočijaš,
duša je putnik,
a tijelo kola.
Ako su konji jaki i ne pokoravaju se uzdi i ako kočijaš ne zna upravljati zapregom (nema sposobnost razlikovanja), putnik će biti ugrožen. Ali, ako se konjima dobro upravlja, pomoću uzde (duha), i kočijaš ima sposobnost razlikovanja, tada putnik (duša) stiže na cilj.
Što se, u ovom slučaju, podrazumijeva pod umrtvljenjem? To znači čvrsto držati uzde dok se upravlja tijelom i organima, ne dozvoliti im da rade što hoće, već ih oboje zadržati pod svojom kontrolom. Što se podrazumijeva pod “proučavanje” ? To očigledno nije proučavanje romana ili knjiga sa pričama, već djela koja poučavaju o oslobađanju duše. Ovo proučavanje ne podrazumijeva nikakvo polemičke studiranje. Jer stvari ne vidimo kakve jesu nego ih vidimo kakvi smo mi. Zato i svaka informacija zavisi od uma koji tumaci te informacije. Kada odvojimo vrijeme da se posvetimo sebi to je čin ljubavi prema nama samima. Tu ljubav onda možemo proširiti na našu obitelj i na svijet oko nas. Tada nalazimo balans i unutarnju harmoniju koja zrači na sve oko nas
Spiritualni aspirant mora plivati uzvodno protiv struje navika, familijarnosti i udobnosti. Sveukupna sreća se povećava kada je osoba spremna biti to što je, jer samo tada je i shvaćanje u sada, ne sutra. Sutra je daleko za lijeni um, tromi um, um kojega nije briga. Transformacija će se jedino desiti sada; revolucija je sada a ne sutra
Mudri ne žele ništa i ne izbjegavaju išta. Kada nešto želiš onda ćeš to izgubiti, a ako pokušaš nešto izbjeći, upravo ćeš to dobiti. Kada nešto želiš, onda zaboravljaš što činiš. Zato oni pažljivo istraže izmjene akcije i pasivnosti, prilagode granice primanja i davanje, vladaju osjećajima sviđanja i nesviđanja racionalno i harmoniziraju stupanj veselja i bijesa. Kao što se dijamant može rezati samo s dijamantom, isto tako um se može pobijediti jedino umom.
Niži instinktivni um treba pobijediti višim, čistim sattvickim umom.