Imate li još ideala

Imam li ideala? O, itekako imam. Imam ih na pretek. Hm...pitanje je samo bilo;  kako ih ostvariti? Polusvjesno sam živjela ideale; odrasti, naći dečka, udati se, roditi, imati krov nad glavom, zaposliti se, ostvariti mirovinu...

Kad sam sve to ostvarila ponestalo mi je ideala, a onda sam se dosjetila. Misao me je vodila kako poboljšati, ostvariti idealnu sebe? To mi je bio jedan od prvih svjesnih ideala. Taj ideal slijedila sam dugi niz godina. Dobrim dijelom sam ga ostvarila. Jedan od ideala bio mi je blagostanje. Njega sam u potpunosti ostvarila, zatim zdravlje. I ovaj ideal je u završnoj fazi samoostvarenja. Snaga...imam je više nego ikad. Zadovoljstvo...gotovo neprestano djeluje. Mir. Stanje mira je takvo da to graniči s fantazijom prema onom što sam nekad živjela. Uz sve te divne osobine postala sam i produhovljena osoba. Ostvarila sam tolike ideale da ih ne stignem sve ni nabrojati u jednom dahu. I tu nije kraj. Ideali se neprestano ostvaruju kako koji počnem svjesno živjeti.

Kad sam postigla zadovoljavajuću vibratornost  sebeprihvaćanja, razumijevanja i iscjeljenja, okrenula sam se stvaranju idealnog društva. Ideja mi se učinila prihvatljivom. Pitala sam se da li bi to bilo moguće sprovesti po istim principima po kojim sam ostvarila sebe? Blagostanje, zdravlje, snaga, zadovoljstvo, radost, druželjubivost,  mir... Nisu li sve ove divne vibracije potrebne svakom živom biću? Jesu, potrebne su!

Pa zašto ih onda za miloga Boga nebih proslijedila barem mentalno svakom živom biću? To su žive energije koje slušaju ljudsku volju i namjeru.

Prisjećam se priče svoga svekra...tog nepismenog starca velike mudrosti. On je pričao: Bilo je vrijeme mudrih ljudi koje je potisnuto u zaborav. „Dva loša ubiše Miloša.“ Bilo je vrijeme kad je bilo svega za kupiti a malo para, bilo je vrijeme kad je bilo mnogo para, ali se nije imalo šta kupiti.“ Razmišljam o ovim vremenima, živjela sam jedno, drugo treće i četvrto; koje mi je od njih prihvatljivo? Naravno da su mi prihvatljivi mudrost i blagostanje. Nekako me više privlači vrijeme u kojem imam šta kupiti, a to je današnje vrijeme. Brate mili...nema šta nema, a nađe se i novaca. Srvaralačka energija neprestano je na djelu. Ispravno djeluje i održavanje, a ono što je za obnovu, naravno da treba razoriti. Moj ideal za to razaranje nije agresija već usaglašena progresija. Dobrovoljno, a ne prisilno sustvaranje. U sebi sam stvorila bazu iz koje mogu djelovati na miran, harmoničan način. Život se neprestano kreće. U svakom trenutku je nov sa sve bogatijim iskustvima obnove. Kristal svekolikog blagostanja neprestano sija u mom srcu. Zavjetovala sam se sama sebi da od tog blagostanja podijelim ono što je višak. Tom idealu učila me je moja obitelj, vjera, sveta knjiga Biblija i dobri ljudi svijeta. Mnogo je danas dobrih ljudi u svijetu. Možda je došlo i vrijeme mudrog ljudskog poimanja sadašnjosti i budućnosti u kojem će prevagu odnijeti ljudska dobrota kroz vrline.

Slijedeći od ideala koji sam počela svjesno živjeti je; stvoriti u sebi svijest za idealnu sebe u služenju pojedincu, društvu i planetu. Sve mi se više sviđa kakva postajem po tom pitanju. Integrirala sam se u negativnim i pozitivnim stavovimu i uvjerenjima. Ugradila sam u sebi mnoge vrline koje mi daju za pravo da ih na razne načine prezentiram u zajedničkom sustvaranju. Dovela sam u sebi pod kontrolu poroke društva. Ne pijem alkohol, ne pušim, ne drogiram se, živim umjereno, služim obitelji, društvu, religiji i planetarnoj energiji svijesti na najpoznatiji pozitivni način. Moje služenje dobilo je novu dimenziju. Sve što radim radim s radošću i ljubavlju, ne radi sebe, već radi same stvaralačke energije. Pronašla sam kreativnu svrhu svog života..ispravno djelovanje u ispravnom smjeru. Postigla sam širinu pogleda i integrirala se u sve sfere društva na human način.

„Dabogda imao pa nemao, ili dabogda nemao pa imao“ na mene više nema nikakvog uticaja. Nema na mene više uticaja ni negativnost kojoj se ne bih mogla suprostaviti s progresivnom snagom svekolikog ljudskog napretka. Živjela sam i preživjela, bijednu negativnost i bogatu progresivnost. Danas imam spoznaju da mi je to sve dato iz riznice zemaljskog obilja da mi život učini lakšim, svsishodnijim, zanimljivijim... Znam da ništa nemam. Možda mi je zato lako svijest usmjeriti prema poštovanju tuđih granica neimanja i imanja, neznanja i znanja. Prema materijalnom imam stav. Svakom čovjeku želim blagostanje do granica kad će shvatiti što mu je dostatno. Moj ideal je da će svatko te granice određivati prema svojoj savjesti. Ljudska rasa je sve svjesnija svoje savjesti.

Vjerujem u društvo u kojem živim, njegovu mudrost, humanost i harmonični suživot. Bez obzira na kataklizme planeta u prošlosti i rušenje raznih careva i carstava, kraljeva i kraljevstava, vjerujem da će današnje čovječanstvo imati mudrosti objediniti u jednu jedinstvenu harmoničnu cjelinu ljudsku rasu, uvažavajući i poštujući individualnost svake rase i nacije, ostvariti blagostanje za svako živo biće, sačuvati planet za nadolazeće generacije, poštujući prirodu i prirodne procese svih vrsta života na planetu.

To je najsvjetliji ideal kojem težim i kojem ću maksimalno davati svoju podršku i doprinos, ostatak svog ovozemaljskog života.