Na putu kroz život mnoge se staze nižu

I put nije utaban, nije ravan

Na raskrižju staneš i pitaš se kuda

Netko ti kaže:" Idi ravno,"

A drugi:"Ma samo krivudaj!"

 

Nedaj se zbunit

Unutarnji glas poslušaj

Znaj, hodat ćeš uvijek stazom pustom

Ne brini, tako se najbolje čuješ

To je put u duhovnost.....

 

Ne treba ti ništa do vjere da ti to možeš

Nije to droga o kojoj ovisiš

Ona je sredstvo sa kojim ono što tražiš postižeš

Ne , opijeni nećeš biti

I suza ponekad će kliznut niz lice , al  blistat....

 

Nek more se pjeni

Nek dižu se vali

I vjetar nek bjesni, nek njiše i baca lađu

Na svom si putu izgradio svjetionik

Otvorenih vrata ti sklonište nudiš i svjetliš...

 

Ponosno stojiš na hridi dalekoj, po danu i noći

Tko do tebe doprijeti želi, istom će stazom lutat

Iako sam , ipak će biti s tobom u društvu

A pogled sa vrha na kojeg se teško popet

Uistinu je divan, naprosto veličanstven....

 

Duhovnost postići, izdići se iznad svega

Biti svoj, a ipak dio svijeta

Postići će onaj koji put ne zna, ali ga uporno traži

To je kao iglu u plastu sijena tražit

Odjednom se ubost se i osjetiti vlastiti okus krvi....