"pet stvari koje niste znali o meni"
U virtuali se ovo naziva MEME.
MEMA bi bila analogna pamćenju (memoriranju), ali i sjećanju (prisjećanju). U kompjutorskom jeziku susrećemo „kodiranje“ (ulazak informacije u memoriju, „skladištenje“ (pohranjivanje informacija), i „dekodiranje“ (pronalaženje informacija u memoriji).
Meme bi dakle prije svega trebale biti i neko moje prisjećanje koje ću kao informaciju unijeti u računalo da ga i vi možete pročitati.
Nemam objašnjenje za tu averziju prema espressu.
2. Nisam baš od oblizeka, ali baklava je moja tajna slabost. Ne jedem je često i to je jedini kolač koji ću uzeti u nekoj slastičarnici. I sama, barem dva puta godišnje napravim svoju verziju baklave. Kad sam bila jako mlada, kad bi me netko emocionalno povrijedio (netko tko to ne bi smio), odlazila bih u slastičarnicu i uz čašu vode i dvije baklave smirivala buru u sebi. Eto, ne mogu reći da mi kolači zauzimaju neko posebno važno mjesto u mojim jelovnicima, pečem ih naravno, no, češće pečem nego li jedem, ali baklava je oduvjek moj izbor br.1 među slasticama...
3. Slavonski kulen, pogledajte tu divotu, pa onda slobodno budite i vegetarijanci, ako odolite. Ja nisam vegetarijanka i kraj ovakvih divota nema šansi da to i postanem. A mirisi..,, mmmmmmmmmm!!!!!!!!!
4. Ja sam strastveni pušač, počela sam pušiti u 23-oj godini i od tada nikada nisam prestajala. Uživam u cigareti i obično za sebe kažem: Moji poroci se vide. Ljute me ove žestoke antipušačke kampanje sa grozomornim slikama navodno pušačkih pluća. Ljuti me kad u kafiću za mojim stolom nije dopušteno pušenjem (nepušačka zona), a za stolom do mojega jest jer s tim stolom počinje prostor za pušenje. Kakva nebuloza, nikakve pregrade ni prepreke ne odjeljuju te prostore, one su samo u ljudskim glavama, inače u stvarnim prostorima su posve apstraktne. Koliko drugih, smrtonosnih otrova ima oko nas u zraku, hrani, lijekovima???? Ne dirajte mi cigaretu!
5. Prvo sam nabrojala poroke, da netko ne bi pomislio da sam neka „drvena svetica“...., pa ipak, na duhovnoj stazi sam cijeli život i do većine duhovnih uvida i spoznaja sam došla kroz unutarnje vodstvo, dakle i nisam naročito zaslužna za to, jednostavno sam bila bačena u "Blještavilo". Najranjivije godine mladosti sam provela u samostanu i to je autentično iskustvo koje se ne može nigdje drugo steći.
Samostanska prošlost me nije spriječila da rodim i podignem troje djece, na koju sam vrlo ponosna.
Te tri godine samostanskog života sam bila potpuno uronjena u sebe, a sabrana molitva, duboka kontemplacija i česte i temeljite duhovne vježbe su me preobrazile i pripremile za sve ono što danas radim, a radim puno toga. Ponešto od toga vidite i na blogu.
Da sam ostala u samostanu bila bih sestra Marija Magdalena, da sam rođena na Tibetu i odlučila se za duhovni rad dobila bih drugo, duhovno ime. Isto bi bilo i u bilo kojoj drugoj duhovnoj tradiciji. Pošto živim i radim u zapadnoj civilizaciji izabrala sam ime iz zapadne tradicije.
Irida je u grčkoj mitologiji bila doslovno posrednica između neba i zemlje. Izronila je iz drevnog mita i doslovno se nametnula mom radu (što nije neko iznenađenje jer se primarno bavim arhetipovima, dakle mitskim slikama i praslikama) i tako već godinama radim kao Irida. Naravno, moja djeca, moja uža i šira obitelj i moji prijatelji me i dalje zovu mojim pravim imenom. Irida je moje duhovno ime.
Eto, predajem baklju...svima koji žele nešto napisati o sebi...upoznajte se međusobno ljudi...!