Nema razlike između svijeta i duhovnosti.
Ali javlja se ipak podjela zbog fenomena krivnje.
Zato krivnju treba odstraniti.
To ne znači da morate duhovnost i svjetovnost ujediniti.
Jer oni već jesu zajedno.
Nema načina da ih razdvojite.
Vi morate shvatiti svoju krivnju i odstraniti je, jer osjećaj krivnje uvijek stvara šizofreniju.
Ako taj osjećaj prodre vrlo duboko, on može stvoriti pravi razdor.
Čovjek može zaista postati dvostruka ličnost.
I to tako da jedan dio možda neće uopće biti svjestan onoga drugog dijela.
Razdor može postati tako dubok, da se dva aspekta nikad ne susretnu.
Nema susreta.
Morate razumjeti svoju krivnju.
Samo se krećite što prirodnije i nemojte određivati kako je nešto duhovno, a nešto drugo svjetovno.
I sama kategorizacija je pogrešna jer tada počinju podjele.
Kad jednom odredite da je nešto duhovno, iznenada ste osudili svijet.
A kad kažete da je nešto svjetovno, javlja se podjela.
Nema potrebe za tim.
Kad vidite noću Mjesec i uživate u njemu, ništa ne dijelite.
A kad jednog dana vidimo dijete koje se osmjehuje i uživamo u tome, što je od toga duhovno, a što svjetovno?
Kad vidite cvijet kako se otvara i u vama se nešto pokrene i otvori i vi se tome veselite.
Hrana se kuha i krasno miriši.
Iznenada nalazite radost u tome. Što je od toga duhovno, a što svjetovno?