Tko sam ja!?
(Boris Pecigoš)
Moj manifest
Moja životna priča, čini mi se, ide nekako obratno.
Kao tinejđera i mladića više me privlačilo duhovno traganje i to je bilo nešto čime sam izlazio pred svijet. Zasitio sam se toga.
Sada se želim vratiti na Zemlju.
Želim bezobrazno dobro zarađivati kroz ono što volim raditi.
Želim putovati svijetom.
Želim pred drugima stavljati naglasak na svoj fizički izgled i privlačnost.
I da, želim se seksati kao nikad dosad.
I ne želim više nositi masku "dobrice" i "duhovnjaka". To je moj doprinos temi mjeseca.
Amen
P.S.
A slika u naslovu je moja slika "Portret skrivenog" nastala još 2005. godine. Eto, već sam tada naslućivao što želim... Dolazi moje vrijeme, vrijeme bez maske!
https://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=58806
23
.02.2011 14: 45hNakon toga ide ovo:
Okosnica otvorenih karata su bili umor i zasićenje, što je čovjek iskreno i potvrdio...
Ono što me fasciniralo je da je čovjek psihijatar, dakle stručnjak za dušu...
No, upravo razgovor s njim me podsjetio na mlade dane Tigrusa, na njegov buntovni odlazak, na jedan drugačiji povratak, pa opet nestanak i na ovaj gore navedeni članak puno kasnije...
Naravno i reminiscencije na mnoge druge magicuse, koji su jedno vrijeme fascinirani duhovnošću bili vrlo prisutni - i vrlo duhovni...
No, najedanput ih povuku čari svijeta...
Počnu im nedostajati ona sitna zabadanja, ogovaranja, podmetanja, sarkazmi, ironije i plitka veselja koja tvore život...
Tada promijene Tabor...
Zašto se to događa...
Ja mislim da je to zbog pogrešnog shvaćanja duhovnosti, zbog toga što je ljudi pokušavaju odijeliti od stvarnog života...
Takva duhovnost jest zastrašujuće dosadna i nekorisna...
Jednako je i sa drugom krajnosti...
Kad prizemnost i plitkost počnu uzimati svoj danak, tada se ljudi opet vraćaju na duhovnu stazu i to obično s pitanjem: "Zašto se ovo baš meni događa"...???...
Ja mislim da duhovnost nije skup senzacija i fascinacija koje nas trebaju zadiviti...
Duhovnost je način života...
Vaša urednica irida
bglavac
edin.kecanovic
