 Protagonist slavne TV serije »Šest žena Henrika VIII«, engleski kralj koji je tamošnju crkvu odvojio od Vatikana, legendarni Galileo Galilei, naučnik spominjaniji od Alberta Einsteina, genijalni glazbenik Wolfgang Amadeus Mozart i brojne druge slavne osobe iz daleke prošlosti su tek neki od likova na dokumentima u tajnom vatikanskom arhivu koje je Katolička crkva u Rimu dala na uvid javnosti u Rimu na izložbi »Lux in Arcana« u Kapitolinskim muzejima. u suradnji s gradom Rimom, Odjelom za političku kulturu i »Zetema Projekt kultura«. Izložba bi trebala biti otvorena do 9. rujna, ali je već na početku privukla pozornost stotina domaćih i međunarodnih promatrača. U biti, gdje god da se posjetitelj okrene, nailazi na povijest koja mu se obraća, u biti je sve zanimljivo. Recimo, stiglo se do 1939. godine, ali izložba obuhvaća i papire iza tog datuma, tako i one kojima se dokazuje kako se glasoviti papa Pio XII. zalagao za zarobljenike u Drugom svjetskom ratu. Svakako, najveću pažnju svjetske javnosti privlače procesi Galileiju i Templarima.
Pokajanje
Bio je 22. lipnja 1633. godine kada su kardinali inkvizitori u Rimu izrekli presudu Svetog Uficija Galileu Galileiju koji je kriv, jer je branio kopernikanski sustav. Znanstvenik koji je imao već sedamdeset
Pismo Giuseppea Garibaldija
Tajni vatikanski arhiv osnovan je 1612. kako bi se sačuvali dokumenti iz prijašnjeg arhiva koji je od 1500. godine bio u Anđeoskoj tvrđavi. Tamo dokumenti nisu mogli biti dobro sačuvani radi vlage, mikroorganizama u zgradi. Arhiv u vatikanskom Torre dei Venti je povjeren prvom arhivaru, Baldassareu Ansideiju. Ime Tajni je dobio po latinskom secretum, što bi značilo »odvojen, privatni«. Arhiv je namijenjen privatnim papinim poslovima, riječ je o primljenim pismima, većinom zahtjevima za beneficije i prebendama, crkvenim posjedima danima na uporabu nekom višem crkvenom dostojanstveniku. Ima tu izuzetaka, kao što su presude Sacre Rote, vatikanskog suda. Riječ je o građi koja je više nego obimna. Police u vatikanskim podrumima su duge čak 85 kilometara. Procjene govore o desetinama milijuna raznih dokumenata. Ima tu svega, od lista plaćanja umjetnika od strane tadašnjeg kardinala Borghesea do »Libera Diurnusa« iz osmog stoljeća, neke vrste upute kako pisati službena pisma Papi ili imperatoru i do posebnih zahtjeva pristiglih Njegovoj svetosti od strane raznih moćnika.
Povijest arhiva se često poklapa s francuskom dominacijom. Tako su iz Anđeoske tvrđave u podrume Vatikana tijekom jedne noći premještani neki dokumenti da ne padnu u ruke Francuzima. Na kraju su se Francuzi domogli dokumenata i Napoleon je naredio da ih se odnese u Pariz. Oni su međutim tamo bili kratko, 1814., prilikom imperatorova pada, vraćeni su u Rim. Neki su međutim, po procjenama četvrtina tih papira, bili izgubljeni. Druge su Francuzi zadržali radi važnosti, tako i famozne dokumente uz proces Galileiju. Ti zapisnici su vraćeni tek trideset godina kasnije. Što se tiče samog pojma tajnost, svaki je papa određivao datum poslije kojeg se ne može pristupati dokumentima. Dosad se po odluci Benedikta XVI. ne može do pisanih svjedočanstava svježijih od 1939. godine, naravno uz izuzetke. Prijašnji papa Ivan Pavao II. je 1922. postavio za tadašnju graničnu godinu.
Među inima tu je i pismo Giuseppea Garibaldija, upućeno apostolskom nunciju u Montevideu s datumom 12. listopada 1847. godine kada je stolovao papa Pio IX. Riječ je o liberalnom papi, koji je dao amnestiju za političke prijestupe i počeo je provoditi velike vatikanske liberalne reforme. Garibaldi mu je ponudio oružanu pomoć za obranu domovine i Rima. Kasnije se sve promijenilo, Pio IX. je malo promijenio svoje liberalne ideje, a Garibaldi je kasnije, u stvaranju Italije, napao Rim.
Glasovita peticija 83 engleska lorda
Lepeza izloženih dokumenata je zbilja šarolika, blistava i bogata. Posjetitelji mogu naići na pismo američkih Indijanaca papi Lavu XIII. iz 1887. godine kao i pismo napisano na kineskoj svili posljednje nasljednice dinastije Ming 1650. godine za papu Inocenta X. Iz 11. stoljeća je bula »Dictatus Papae« Grgura VII. o prevlasti Papa nad zemaljskim vladarima. Nabrajanje bi moglo potrajati, od svjedočanstva ekskomunikacije Fridrika II, pisma Klementa IV. genijalnom glazbeniku Wolfgangu Amadeusu Mozartu do onog slavnog kipara Berninija. Postoji i pismo iz 1294. godine kojim su kardinali obavijestili Pietra Morronea da je izabran na konklavi koja je trajala dvije godine. Poslije tri mjeseca papa Celestin V. je odustao. Tu je i glasovita peticija koju su potpisala 83 engleska lorda i uglednika kako bi Papa Henriku VIII. odobrio razvod s prvom od njegovih tolikih žena. Papa je 1530. godine to odbio i Engleska se odvojila od Katoličke crkve.
Posebna priča je Drugi svjetski rat, bez obzira na graničnu 1939. godinu, tu su pisma svećenika zatočenih u nacističkom logoru Dachau. Tu je i pismo salezijanskog svećenika Michelea Valentinija koji je prvi vidio posljedice nacističkog zločina u rimskim Fossama Ardeatinama 27. ožujka 1944. godine. Zločinci su tada strijeljali oko 330 talijanskih civila osvećujući se za napad na njemačke vojnike u Rimu 23. ožujka. Među ubijenim taocima je bilo i mnogo Židova, ali to je nažalost također europska povijest. |
godina i bio je iscrpljen poslije četiriju ispitivanja, osuđen je na abituru, na povlačenje svojih teza, naučnih stavova. Nije mu preostalo drugo, izrekao je abituru, a svjedočanstvo je potpis drhtavom rukom. Listovi pergamene sa zapisima ovog glasovitog procesa su blizu ulaza na izložbu, tako im se itekako naglašava značaj tolikih stoljeća poslije rasprava oko ovog od jednih ugaonih kamenova moderne znanosti, astronoma, fizičara, matematičara. Galilei je kleknuo pred suce, u lijevoj ruci je držao upaljenu svijeću, a desna ruka mu je bila na Svetom pismu. Osuda je bila u doba pape Urbana VIII., a papa Ivan Pavao II. je 31. listopada 1992. godine zatražio oprost i ukinuo ondašnju inkvizicijsku presudu, koja je bila stara 359 godina.
Priča za sebe je pergamena iz 1311., duga »samo« 60 metara u kojoj su zapisana svjedočanstva preživjelih nakon mučenja na procesu redu Templara.
Ovo je povijest
Među onima koji su posjetili izložbu u jutarnjim satima, prije njezina otvorenja je bio i kardinal Tarcisio Bertone, državni tajnik Vatikana, čovjek iz Piemonta, koji je prije niza godina, upamćen, kada je, kao vatreni navijač »Juventusa« na jednoj TV komentirao nastup »crno-bijelih« u Genovi. Pratio ga je i Sergio Pagano, pročelnik Tajnog vatikanskog arhiva.
– Ovo je prava povijest, a ne ona u filmovima fikcija – rekao je Bertone kojeg se dojmila dokumentacija o Templarima. Poslije je novinarima rekao da ga je također privukla dokumentacija, više od dva milijuna dokumenata, koje potvrđuju koliko se Pio XII. zauzimao za pomoć ratnim zarobljenicima. Bertone je posebno istaknuo dokumente iz kojih se vidi da je Giovanni Batista Montini, potonji Papa Pavao VI, a tada pomoćnik u Državnom tajništvu, brižljivo bilježio imena zatvorenih svećenika. Moram biti iskren, ideja da uđem u nešto što se naziva Tajnim vatikanskih arhivom me nemalo uzbuđuje. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
