Danas je dragi moji, Svjetski dan zahvalnosti. Svakog dana dajemo i primamo male ili malo veće znakove koji nam ukazuju na nečije obraćanje nama. Primamo zagrljaje, poljupce, osmjehe, riječi… sve nam to donosi toplinu u srce, u našim lijepim i manje lijepim danima. Malo nam toga treba da nam zagrije srca, tako malo.
Postoje ljudi sposobni prenijeti nam osjećaje i razgaliti nam dušu putem gitaar, putem topline glasa, gestama, putem ispjevanih riječi. Hvala im što su nam osvijetlili put izravnim i jasnim svjetlom a na svoj način. Bilo koji ljudi, hvala vam. Hvala i svim vašim načinima.
Postoje prijatelji koji znaju izvući iz nas naše nepoznate djelove, krhkosti koje su često iza snage. I njima hvala.
Teško se zahvaliti svima i svemu. Postoje i riječi koje se primaju za otkucaje našeg srca, ostaju tamo i titraju sa svakim našim otkucajem. Titraju u našem životu. Te riječi izgovaraju ljudi koji mogu ispuniti riječima praznine, raznijeti nejasnoće i izroditi u nama nove osmjehe među suzama.
Svima njima, spomenutim i nespomenutim, svima vama, koji ste ušli na neki način u moj život, svima koji su se zaustavili u njemu na kratko kao i onima koji su ostali duže i dugo, svih grlim zagrljajem velikim. Grlim istim zagrljajem i one koji su prošli i uzeli ono najbolje od mene sebi.
Male nas stvari približuju jedne drugima iskrenije nego velike. Male jednostavne stvari koje daju nove boje i okuse našim životima, onome koji daje kao i onome koji prima. Kao i one stvari koje oživljuju naša lijepa sjećanja i daju novi smisao našem životu.
Ali, za sretne trenutke potrebne su posebne osobe. Zato, hvala svima vama koji ste posebni.
Postoje razni hvala. Oni koje moramo reći, oni koje osjećamo i oni iz srca. Hvala svima koji podnose i cijene sa strpljenjem sve moje i svake tuđe a i bilo koje osjećaje. Postoji i hvala koje osmišljava moje vrijeme, moj život... i tko zna što još ne.
Hvala svima koji su pridonijeli i osmislili moje vrijeme, moj život i moj smisao. Hvala mojim prijateljima, hvala onima koji me smatraju neprijateljem, hvala svima vama.
Osjećaji su uistinu mnogi i raznovrsni. Hvala svim tonovima glasa, pogledima, pokretima koji su ostali urezani u moja sjećanja. Otići u sjećanja je kao otploviti u prošlost, kao priče koje su ispričane, kao ispovjedi koje smo izrekli. To su magični trenuci. Hvala svim magičnim trenucima. Hvala svima na svemu. Hvala, hvala i hvala….
Poklanjam vam ovu molitvu
Poklanjam vam osmjeh
Koji u mir će vas odvesti
Koji će vam do srca stići
Sagledati ću svaki korak
Koji može uznemiriti
I više ništa postojati neće
Što duhovi prošlosti izazvati mogu
A što mir sam nije
Nema više netrpeljivosti
Postoji samo ovaj veliki mir
Mir koji pomiruje
I koji iznad svega
Zahvaljuje tebi Bože.
(hvala i tebi care....)