OSKAR WILDE

 

Citati iz književnih djela

Slika Doriana Graya (1891.)

Uvodna riječ

• Umjetnik je stvaralac lijepoga.
  Cilj je umjetnosti otkriti sebe, a pritajiti umjetnika.
• Kritičar je čovjek kojemu uspijeva dojam lijepog izraziti u nekom drugom obliku ili oblikovati pomoću neke nove materije. Najviši i najniži oblik kritike jest neka vrsta autobiografije.
• Tko u lijepome nalazi ružan smisao, poročan je i bez ljupkosti. To je mana.
  Tko u lijepome nalazi lijep smisao, profinjen je. Za takva čovjeka još ima nade.
  Među izabrane spadaju oni koji u lijepim stvarima vide samo Ljepotu.
• Nema moralnih ili nemoralnih knjiga. Knjige su napisane dobro ili loše. To je sve.
• Nevoljkost što je devetnaesto stoljeće osjeća prema realizmu jest bijes kojim kipti Caliban kad gleda svoj nakazni lik u ogledalu.
  Nevoljkost što je devetnaesto stoljeće osjeća prema romantici jest bijes što ga osjeća Caliban kad u ogledalu ne vidi svog lika.
• Moralni život čovjekov pruža umjetniku glavnu građu, ali moral umjetnosti u biti je savršena uporaba nesavršenih sredstava.
• Umjetnik nikad ne želi ništa dokazivati. A čak se i istine mogu dokazati.
• Umjetnik nema nikakvih etičkih naklonosti. Etička naklonost u umjetnika znači neoprostiv manirizam.
• U umjetnika nema morbidnosti. Umjetnik može izraziti sve.
• Misao i jezik umjetnikovo su oruđe. Poroci i vrline umjetnikova su građa.
• Sa stajališta oblika, obrazac za sve umjetnosti glazbenikovo je umijeće. Sa stajališta osjećaja, obrazac je glumčeva vještina.
• Sva je umjetnost površina i simbol u isti mah.
  Umjetnik koji ruje ispod površine, čini to na vlastitu odgovornost.
  Tko između redaka pronalazi simbole, čini to na vlastitu odgovornost.
  U umjetnosti se zapravo ogleda promatrač, a ne život.
  Oprečni stavovi o nekom umjetničkom djelu dokazuju njegovu novost, raznolikost i životnost.
• Nesuglasje kritičara dokazuje da je umjetnik u suglasnosti sa samim sobom.
• Možemo oprostiti čovjeku kad stvara nešto korisno za sve dok se sam ne počne diviti svome djelu. Jedino opravdanje za čovjeka koji stvara nešto beskorisno jest u tome što se neizmjerno divi svome djelu.
  Sva je umjetnost sasvim beskorisna.

Glava I.

• Vi ste slikari doista pravi čudaci! Činite sve kako biste došli na glas. I čim steknete slavu, odmah je odbacujete. (...) Na svijetu postoji samo jedna stvar koja je vama gora od toga da svatko o vama govori, a to je kad o vama ne govori nitko.
• Ljepota - istinska ljepota - prestaje gdje produhovljeni izraz počinje. Duh je sam po sebi neka vrsta prekomjernosti te uništava sklad svačijeg lica. U času kad čovjek sjedne i počne razmišljati, on vam se sav preobrazi u nos ili čelo ili u kakvu drugu grdobu. Ta pogledajte samo intelektualce koji su imali uspjeha u svojoj profesiji. Oni su izrazito ružni! Dakako, izuzevši one u crkvi. No u crkvi, dabome, ne misle. Biskup s osamdeset godina i dalje govori ono isto što mu rekoše neka govori dok je bio osamnaestogodišnji mladić, i razumije se, uslijed toga uvijek izgleda upravo dražesno.
• I najobičnija stvar ima svoju draž ako je krijemo pred drugima.
• Svaki portret što je slikan s osjećajem, slika je samog umjetnika, a ne njegova modela. Osoba koju slika prikazuje, samo je - slučajnost, povod. Slikar ne otkriva u šarenilu boja tu osobu nego - sebe.
• Savjest i kukavičluk zapravo su jedno te isto.
• Smijeh i nije baš tako loš početak prijateljstva, a svakako je njegov najbolji svršetak.
• Za prijatelje biram lijepe ljude, za znance - dobronamjerne, a za neprijatelje - mudre. Čovjek mora biti oprezan i preoprezan kada bira svoje neprijatelje.
• Ako pravom Englezu priopćimo neku misao - a to je uvijek preuranjeno i opasno - njemu ni u snu ne pada na um razmišljati je li ta ideja dobra ili loša. Za nj je samo važno vjeruje li sam subesjednik ili ne vjeruje u to što je rekao. Međutim, vrijednost neke misli nema ama baš nikakve veze s poštenjem onoga koji ju je izrazio. I doista, sva je prilika da će ta ideja biti duhovitija što je neiskreniji čovjek koji ju je izrekao jer u tom slučaju ona neće poprimiti ništa od njegovih potreba, želja i predrasuda.
• Meni su ljudi uvijek miliji od načela, a najmiliji na svijetu su mi ljudi bez ikakvih načela.
• Pjesnici znaju da strast pogoduje uspješnosti njihovih knjiga. Slomljeno srce danas samo pomaže da neka knjiga doživi po nekoliko izdanja.
• Umjetnik treba stvarati lijepa djela, ali u njih ne bi smio staviti ništa iz svojeg života. Živimo u vremenu kada se ljudi odnose prema umjetnosti kao da je ona sredstvo za iznošenje životopisa.
• Prepiru se samo intelektualne ništice.
• Genij nadživljuje Ljepotu. To objašnjava i naš uporni trud za pretjeranom obrazovanošću. U svojoj divljoj borbi za opstanak mi žudimo za nečim trajnim, pretrpavajući mozak tricama i činjenicama, a sve u ludoj nadi da ćemo tako sačuvati svoje mjesto u životu. Potpuno informiran - to je ideal naših dana. Ali mozak toga savršeno informiranoga čovjeka nešto je užasno. Taj je mozak nalik na staretinarnicu, nagruvanu prašnjavim čudovišnim stvarima, kojima cijena daleko nadmašuje njihovu stvarnu vrijednost.
• Pripadnici bilo koje društvene klase vole pričati i pripovijedati o važnosti baš onih vrlina čije izvršavanje nema nikakve veze s njihovim životom. Bogat čovjek rado će se raspričati o potrebi štednje, a dokoni padaju u vatru rječito brbljajući o dostojanstvu ljudskoga roda.

Glava II.

• Utjecati na nekoga isto je što i udahnuti svoju dušu nekom drugom čovjeku. Taj onda više nema svojih misli, ne izgara više od svojih urođenih strasti. Njegove vrline prestaju biti njegove. Njegovi su grijesi - ako grijesi uopće postoje - samo neka vrsta pozajmice. On postaje odjekom neke tuđe svirke, glumi ulogu koja nije pisana za nj.
• Svrha je života samorazvoj. Izraziti savršeno svoju osobnost - to je životni zadatak svakoga od nas.
• Samoodricanje, koje rastače naš život, tragičan je preostatak onog samosakaćenja u divljaka. Stiže nas kazna i mi ispaštamo za svoja odricanja. Svaki poriv što ga prigušujemo klija i dalje u nama, klija i truje nas.
• Jedini način prevladavanja iskušenja jest da mu se prepustimo. Odupreš li se iskušenju, duša ti se razboli od čežnje za ispunjenjem koje je ona sama sebi uskratila, žudeći za onim što su čudovišni zakoni izopačili i učinili protuzakonitim. Netko reče da se velika svjetska zbivanja odvijaju u mozgu. U mozgu, i samo u mozgu, događaju se i sva velika sagrješenja svijeta.
• Jedna od velikih tajni našega bivstvovanja: izliječiti dušu pomoću čula, a čula pomoću duše.
• Ljepota je samo drugi oblik Genijalnosti - savršenija, svakako, od Genijalnosti jer joj ne trebaju nikakva objašnjenja.
• Samo plitki ljudi ne sude po vanjštini. Istinska tajna svijeta jest ono vidljivo, a ne nevidljivo.
• Zanosi koji snažno biju u žilama dvadesetogodišnjaka gube se i tihnu. Udovi nam klonu, čula otupe. Ljudi se izopače u nakazne lutke, muče ih sjećanja na strasti pred kojima su nekoć ustrašeno bježali, sjećanja na divna iskušenja davno prošlih dana, kojima se nisu imali odvažnosti prepustiti.
• Uvijek! Odvratne li riječi. Trnem sav kad je čujem. A žene je tako vole. One ubijaju svaku romantičnost, nastojeći da ona vječno potraje. A osim toga, ta je riječ tako beznačajna. Jedina je razlika između ljubavnog hira i ljubavi do groba što ljubavni hir traje malo dulje.
• Ljubomoran sam na svaku stvar kojoj ljepota ne umire. Ljubomoran sam na svoj portret što ste ga vi naslikali. Zašto da slika zadrži sve ono što ja neminovno moram izgubiti? Svaki časak koji mine, meni nešto oduzima, a slici nešto daje. O, kad bi bar bilo obratno! Da se slika mijenja, a ja da ostanem neizmjenjen, kakav sam sada!
• Tko li je ono rekao da je čovjek razumna životinja? To je najnesmotrenija definicija koja je ikad bila izrečena. Čovjek je sve, samo ne razuman.
• Ljudi danas prave toliko vike nizašto, a sve u ime nekakve vjernosti! A zapravo je ta toliko razvikana vjernost i u samoj ljubavi tek pitanje fiziološke naravi. Ona nema nikakve veze s našom voljom. Mladi bi ljudi voljeli biti vjerni, a nisu, dok bi stariji rado varali svoje žene, a ne mogu: i to je sve što bi se moglo reći o vjernosti.

Glava III.

• Samo oni koji plaćaju svoje račune traže novaca.
• Ja mogu podnijeti sirovu snagu, ali mi je sirovi um nepodnošljiv. Uvijek mi se čini kao da je nekako nepošteno kad se čovjek njime služi. Njime zadaje niski udarac intelektu.
• Put do istine vodi preko paradoksa. Da bismo upoznali Zbilju, moramo je vidjeti kako pleše po pelivanskom konopcu. Kad Istine postanu akrobati, onda tek možemo suditi o njima.
• Prednost osjećaja u tome je što nas vode na stranputicu, dok znanost ima prednost jer nema nikakve veze s osjećajnošću.
• Danas gotovo svi ljudi umiru od neke vrste latentnog zdravog razuma, pa tek kad je već prekasno, otkriju da se jedino zbog svojih grijeha nikad ne kaju.
• Toliko volim čitati knjige da ih ne marim pisati. (...) No, u Engleskoj nema čitalačke publike ni za što osim za novine, molitvenike i leksikone.

Glava IV.

• Wagnerova mi je glazba milija od svake druge. Tako je bučna, pa mirne duše možemo razgovarati a da nas drugi ne čuju.
• Muškarci se žene jer su umorni; a djevojke se udaju jer su radoznale; ali oboje se razočaraju.
• Genijalnih žena nema. Žene su tek dekorativni spol. One nikada nemaju što reći, ali to kažu dražesno. Žene predstavljaju pobjedu materije nad duhom, baš kao što muškarci predstavljaju pobjedu duha nad moralom.
• Postoje samo dvije vrste žena: nenašminkane i našminkane. Nenašminkane su žene od velike koristi.
• La grande passion povlastica je dokonih ljudi. To je jedino za što je besposličarska klasa neke zemlje sposobna. (La grande passion = velika strast/ljubav)
• Ljudi koji ljube svega jedanput u životu, zapravo su baš plitki i površni. To što oni nazivaju svojim poštenjem i svojom vjernošću, za me je učmalost uslijed navike ili pomanjkanja mašte. U osjećajnom životu vjernost je ono isto što i rigidnost u duhovnom životu - jednostavno priznanje neuspjeha.
• Jedino su svetinje toliko vrijedne da čovjek za njima posegne.
• Zaljubljen čovjek isprva obmanjuje sebe, a kad priči dođe kraj, onda obmanjuje i druge. I to onda ljudi zovu romansom.
• Većina ljudi pada pod stečaj jer suviše investiraju u životnu prozu. No upropastiti se zbog poezije, to je doista velika čast.
• Ljudi vole davati ono što je njima samima prijeko potrebno. Za mene je to - bezdan darežljivosti.
• Od svih umjetnika što sam ih ikad poznavao samo su loši umjetnici bili osobno zanimljivi i privlačni. Dobri umjetnici žive samo u svojim djelima te su prema tome kao ljudi savršeno nezanimljivi. Velik pjesnik, istinski velik pjesnik, u običnom životu nema ni trunke poetičnosti. Ali loši pjesnici očaravaju čovjeka svojom osobom. Što slabiji stihovi, to šarmantniji pjesnici.
• Sama činjenica da je netko izdao zbirku osrednjih soneta, čini ga neodoljivim. On svagdašnjicu pretvara u pjesme koje ne umije napisati. Drugi opet pišu pjesme što ih u životu ne mogu ostvariti.
• Obični smrtnici moraju čekati da im život razotkrije svoje tajne i samo je malobrojnim izabranicima suđeno otkriti ih još prije nego se veo podigne. Ponekad to biva pod utjecajem umjetnosti, a osobito one vrste književnosti koja neposredno opisuje strasti i duševna zbivanja. Ali ponekad preuzima tu ulogu neka složena ličnost, pa obavlja funkciju umjetnosti, postaje pravo umjetničko djelo jer i Život ima svoja remek-djela, baš kao i pjesništvo ili kiparstvo ili slikarstvo.
• Duša može biti prožeta animalizmom, ali ima i trenutaka kad se tijelo uzvine do produhovljenosti.
• Sami sebe ne razumijemo nikad, a druge tek sasvim rijetko.
• Iskustvo nema nikakve etičke vrijednosti. Ono je puko ime što ga ljudi nadijevaju svojim zabludama.
• Iskustvo nema nikakve pokretne sile. Kao ni savjest, tako ni iskustvo nije nikakav aktivni uzročnik. Ono nam samo uistinu dokazuje da će nam budućnost biti isto što i prošlost ta da ćemo grijeh što smo ga jednom počinili s odvratnošću, poslije opet počiniti, i to često s uživanjem.
• Upravo one strasti o čijem se porijeklu obmanjujemo, imaju najveću vlast nad nama, kao što su u nama najslabiji baš oni porivi za koje nam se čini da ih posve razumijemo.

Glava V.

• Ljubiti znači nadmašiti sama sebe.
• Gledati ga znači obožavati ga, poznavati ga znači vjerovati mu.
• Djeca isprva vole svoje roditelje; kad narastu, ona im sude; a ponekad i praštaju.

Glava VI.

• Prestao sam bilo što odobravati ili kuditi. To bi značilo zauzeti pogrešan i smiješan stav prema životu. Nismo mi na svijetu zato da bismo se razmetali svojim moralnim predrasudama.
• Kad me neka osoba privlači, ona me očarava izražavanjem svoje ličnosti, ma kakav taj izražaj bio.
• Najbitniji je nedostatak braka u tome što postajemo nesebični. A nesebični su ljudi uvijek bezbojni. Nedostaje im individualnosti. Pa ipak, ima i takvih naravi koje u braku postaju kompliciranije. Sačuvavši svoju sebičnost, oni će joj dodati još mnogo drugih egoizama.
• Razlog što svi mi rado mislimo o drugima samo najbolje jest taj, što se svatko boji samoga sebe. Podloga svakom optimizmu jest puki strah.
• Smatramo da smo plemeniti jer pripisujemo svojim bližnjima one vrline od kojih bismo mogli imati neke koristi.
• Uništen je samo onaj život čiji je razvoj spriječen.
• Želite li razoriti nečiju ličnost, tog čovjeka trebate samo popravljati.
• Kad smo sretni, uvijek smo dobri, ali kad smo dobri, nismo uvijek sretni.
• Biti dobar znači biti u skladu sa samim sobom. Nesklad vlada tamo gdje je čovjek prisiljen biti u skladu s drugima.
• Najveća je tragedija sirotinje u tome što nema ničega osim odricanja. Lijepi su grijesi, poput svih lijepih stvari, povlastica bogatih.
• Nijedan se kultiviran čovjek ne kaje za bilo koji užitak, dok nekultivirani ljudi ne znaju što znači uživati.

Glava VII.

• I Ljubav i Umjetnost su reproduktivni oblici.
• Postoje samo dvije vrste privlačnih ljudi: jedni koji znaju apsolutno sve i drugi koji ne znaju apsolutno ništa.
• Tajna vječne mladosti jest u tome da se nikad ne podajemo čuvstvima koja nam ne prijaju.

Glava VIII.

• S ljudima do kojih nam nije stalo, nije teško biti ljubazan.
• Žene su dražesna umjetna stvorenja, ali za umjetnost nemaju nikakva smisla.
• Mi živimo u doba kad ljudi previše čitaju da bi bili mudri i suviše razmišljaju da bi bili lijepi.

Glava XV.

• Kad se žena po drugi put udaje, ona to čini samo zato što joj je prvi muž bio odvratan. A kad se muškarac po drugi puta oženi, to je stoga što je obožavao svoju prvu ženu. Žene kušaju svoju sreću, a muškarci je stavljaju na kocku.
• Žene nas vole zbog naših mana. Ako ih imamo u dovoljnoj mjeri, sve nam praštaju, čak i našu duhovitost.
• Muškarac može biti sretan sa svakom ženom, sve dok je ne zavoli.
• Volim muškarce koji imaju budućnost i žene koje imaju prošlost.
• Umjerenost je kobna stvar. Dovoljno, to je kao običan objed. Samo je više nego dovoljno prava gozba.

Glava XVI.

• Ljudski je život suviše kratak a da bi si naprtio i teret tuđih grijeha. Svatko živi svojim životom i za to plaća svoju cijenu. Nesreća je samo u tome što je za jednu jedinu pogrešku trebalo plaćati tako često. (...) Sudbina nikada ne privodi kraju račune što ih ima s čovjekom.

Glava XVII.

• - A Umjetnost? - upita vojvotkinja.
  - To je bolest.
  - Ljubav?
  - Iluzija.
  - Religija?
  - Moderan nadomjestak vjere.
  - Vi ste skeptik.
  - Nipošto! Skepticizam je početak Vjerovanja.
  - Pa što ste?
  - Definirati znači ograničavati.
• Svaki naš uspjeh stvara nam nove neprijatelje jer samo prosječni ljudi mogu biti popularni.
• Romantičnost živi od ponavljanja, a ponavljanje pretvara strastvenu želju u umjetnost.
• Svaki put kad čovjek voli, njemu je kao da voli prvi put. Kad se zaljubimo u neko novo lice, jedinstvenost se strasti zato ne mijenja; ona nakon toga postaje samo jača. U najboljem slučaju u životu možemo imati samo jedno veliko iskustvo, a tajna je života u što češćem ponavljanju takvih doživljaja.

Glava XVIII.

• Jedina strahota na svijetu jest ennui. To je jedini grijeh kojemu nema oproštenja. (ennui = dosada)
• Žena će očijukati s bilo kime, samo ako ima ljudi koji je pritom promatraju.
• Nesreća je kad čovjek nešto sigurno zna. Samo neizvjesnost ima svoju draž. U magli su sve stvari ljepše.

Glava XIX.

• Na selu je lako biti dobar. Tamo ne prijete nikakva iskušenja. To je razlog što su ljudi koji žive izvan grada, sasvim necivilizirani.
• Samo su dva puta koja vode do civilizacije: kultura i pokvarenost.
• Svaki je zločin vulgaran, kao što je i svaka vulgarnost zločin.
• Zločin pripada isključivo nižim klasama. (...) Zločin je za njih isto što je nama umjetnost, jednostavno sredstvo za postizanje iznimnih uzbuđenja.
• Stvari koje čovjek smatra pouzdanima, nikad nisu istinite.
• A što se tiče knjige koja truje - toga nema. Umjetnost nema utjecaja na naša djela. Ona ubija želju za djelovanjem. Ona je na neki divan način jalova. Knjige što ih svijet naziva nemoralnima, jesu one u kojima se ogleda njihova sramota.

[uredi] Nenaveden izvor

• Blagoslovljeni bili oni koji nemaju što reći pa šute.
• Točnost oduzima vrijeme.
• Muškarci uvijek žele biti ženina prva ljubav. Žene su u tome profinjenije: žele biti njihova posljednja ljubav.
• Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su ju već odavno imali u rezervi.
• Neprijateljima treba neprekidno opraštati, jer je upravo to ono što ih najviše ljuti.
• Postoje mnoge stvari koje bismo odbacivali, kada se ne bismo bojali da bi ih drugi mogli pokupiti.
• Kad sam bio mlad, vjerovao sam da je novac najvažnija stvar u životu. Sad kad sam ostario - to znam.
• Cinik je čovjek koji svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost.
• Bigamija znači imati jednu ženu previše; monogamija je ista stvar.
• -------------------------------------------

 

 

Preuzeto sa: http://hr.wikiquote.org/wiki/Oscar_Wilde

 

 

lp, boro

 

http://budan.blog.hr/