Muškarac i žena,
stvorit će zajedno,
u prvoj bračnoj noći dijete,
i nadjenuti mu ime Pohlepa.
Bit će to njihovo najdraže čedo,
obučeno u odijela od novaca,
varljivo,
ali dijete za pokazivanje.
Njihov najdraži sin,
koji će svijetu pokazati
svu raskoš
svoje proždrljivosti,
što mu je roditelji
dadoše svojim rođenjem.
Tlo će podrhtavati
od hoda njegovih koraka,
koji će zvučati posvuda isto,
okretat će se polutke zemlje
i svako lice bit će lice,
tog voljenog prvog bića,
kad dijete odraste.

Muškarac i žena
će stvoriti netom nakon toga
i dijete po imenu Nasilje.
Odzvanjat će pucnjevi njegova imena
na raznim krajevima svijeta,
ljudi će bježati u vlastite skute,
bojeći se ruke koja prijeti silom.
Bit će to njihovo drugo najdraže dijete,
ono će osjećati zavist
prema Pohlepi,
jer ga roditelji više vole,
ali njih dvoje uvijek će ići u paru,
i uvijek će se moći pohvaliti
svojim roditeljima,
koji su im sav život na ruke dali.

I na kraju,
muškarac i žena
stvorit će i treće dijete,
kojeg će se odreći
već na samom početku.
Nadjenut će mu ime Ljubav
i tada će ga pustiti da bosonogo
hoda svijetom.
Nikad ga njegovi roditelji
neće priznati,
već će naprotiv okretati lice od njega,
kao da ga ne poznaju,
kao da mu njihove dvije duše
nisu udahnule život.
Ali dijete će odrasti,
i kad ugleda svoje dvoje braće
kako se grcaju u pohlepi i nasilju,
dijete će reći,
hvala Suncu
i hvala životu,
koji me prihvatio da u njemu slobodno živim...