Tonko Maroević, pjesnik, esejist, prevoditelj:

Dijalektika između norme i igre jezik čini živim


Tonko MaroevićJezik primamo rođenjem i komunikacijom s bližnjima, zato ga zovemo materinskim. Ali materinski jezik često ima dijalektalne osobine, kasnije jezik mladenačkih krugova ima svoje žargonske osobine. Ja bih rekao da se sloboda treba osvojiti; prema tome, postojanje standarda je isto tako uvjet da se od standarda odmaknemo u potrebi izražavanja ekspresivnosti. Standardni jezici su normirani, to je potrebno zbog komunikacije, osobito službene, da su riječi dogovorene, da imaju stanovitu konvencionalnost, jer riječi su i konvencionalne, samo su u poetskom jeziku vrlo slobodne, katkad i anarhično slobodne. Mislim da je dijalektika odnosa između norme i igre to što jezik čini živim.
Nacionalni jezici su isto tako svojevrsna konvencija, ali svakom je narodu potreban kao dio vlastitog identiteta, onog nadregionalnog. Jako volim regionalne identitete, oni su često primarni, često su prvotni, bliži, ali isto tako i nacionalni imaju svoje, pogotovo kad su ugroženi, a nacije, kao što znamo kroz povijest, često jedna drugu ugrožavaju, i u tom smislu je obrana jezičnih specifičnosti jedan oblik obrane vlastitog identiteta. Mi se služimo srpsko-hrvatskim jezikom u nekom lingvističkom smislu kako je on kodificiran u 19. stoljeću, ali ja sam se uvijek služio hrvatskom varijantom i zvao sam ga, kao i Krleža i mnogi drugi, hrvatskim jezikom.
Danas Crnogorci i Bosanci s razlogom traže obranu vlastitog identiteta, odmičući se od ove standardne podjele, i to njihovo pravo nitko im ne može oduzeti, kao ni meni da svoj jezik nazivam hrvatskim s puno senzibiliteta za ljude kojima je jugoslavenska opcija ostala i koji pišu, reklo bi se, nekom kombinacijom ta dva jezika koji su vrlo bliski ali u praksi nikad nisu bili jedan jezik. To je praksa koju živim šezdeset godina.
Svaki je jezik prirodno normiran i isto tako prirodno je prostor slobode. Meni je jezik nešto najhumanije, najljudskije, ne znam koji je atribut ljudskosti važniji od jezika. S obzirom da čovjek nije dobio krila, mislim da je jezikom mogao poletjeti kao nijednim drugim sredstvom.

----------

lp, boro

http://www.novilist.hr/

http://budan.blog.hr/