Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
882
OD 14.01.2018.PUTA
Zbir misli
Pobjeći ili ostati, reći ili šutjeti, pogledati ili spustiti pogled, nasmijati se i praviti da nije važno, pokazati slabosti ili glumiti koliko sam jaka. Toliko toga se okretalo u meni, toliko odabira koji me mogu obojati u crno ili bijelo, koji me mogu slomiti i koji me mogu nanovo izgraditi. Riskirati i biti svjesna svega što ne valja, svega što ima boju mrtvila i miris paleže, svjesna sebe i čahure u kojoj živim, svjesna sebe na istom mjestu. Šutim,čekam,gledam te, čekam što ćeš učiniti. Govoriš,pokušavam razumijeti, pokušavam reći nešto, ponovo se pokušavam obojiti u crno, boju koju tako često nosim, ponovo gradim jedan zid, ponovo ne želim priznati da boli. Crno se miješa sa bijelim, zidovi pucaju,slabosti izlaze na vidjelo. Ne nisam više jaka i ne mogu više govoriti da je sve "Ok", ne mogu više lagati i šutke čekati bolje dane. Riječi izlaze, misli su jače. čišće, više ništa ne razumijem, više ništa ne shvaćam, ne vidim sebe,to nisam ja. Što je to? Gdje sam? Zar je ovo način? Vidim sebe drugim očima, vidim sve u sebi drugim očima. Bojim se, sama sam,svijet u meni puca,zidovi se ruše,slike se ruše, ljudi dobivaju drugi oblik,druge su forme,prašina se diže i spušta, kaos. Gledaš me, razumiješ,ili pokušavaš shvatiti a ja čekam da ne napraviš ništa, naučena da ne ljude ne naprave niša, ti si u jednom trenu napravio sve.