Horizont, gdje se Nebo i Zemlja u vidokrugu spaja,

nepažljivom gledatelju izgleda kao dio kraja.

Pažljivi gledatelj dalje gleda, lako se on prevariti ne da.

Koliko god horizont u sebi omao sjaja

vidi gledatelj, da je on "horizont" tek novi početak beskraja.

Horizont u daljini, zlaćanog sjaja, na putovanje poziva

gledatelja milo proziva, čežnjom unutarnjeg poriva.

Horizont pažljivom gledatelju, tu na ruke dohvatu,

poziva na unutarnji izgled ka novom pothvatu.

On svoje dimenzije vješto otvara

svaki put nove vidove u životu stvara.

Kad god ga se pogleda, nešto novo ima

bilo proljeće, ljeto, jesen ili zima

on uvijek svoje mjesto svuda zauzima.

Osvajač on je srca moga, oko ga prati, a slijedi noga.