Stigli su mrazevi u jutrima ranim,
kad se dah ledi i
nagovještava zimu.
Čekala sam na peronu
posutim injem,
dok su vozovi nosili
daleko sudbine.
Mahala rukom
crnom mladiću,
ne znajući ko je i
gdje kreće?
Inje treperi na grani drveta,
žamor i gužva
jednog zimskog jutra.
Ni danas ne znam
zašto sam čekala
taj voz bez
znanog puitnika?
Možda sam htjela
da vidim život,
očima jednog
prolaznika?