Borivoj  Bukva
----------------

               DA SAM GUSJENICA /haibun/
              ---------------------------
               
Mentalni svijet prikazan u haiku pjesmi:

              Na  kori  bazge
              u  zamahu  sjekire
              gusjenica.

Sacinjen je od neprecizne fragmentarne,gotovo opsesivne realnosti sjecanja. Kad sam zivio u Karlovcu i provodio vikende na Kordunu,osjecao sam potrebu raditi s'kordunskom prirodom. No kad sam se s njom suocio licem u lice  gutala bi mi tijelo i dusu.

Danas, iz Rijeke gdje zivim, sa ove vremenske distance, slike iz krajolika jos su uvijek snazne, ali su s'vrenom pocele blijediti.

U mom minimalistickom izrazaju,pisuci haiku,jedini tragovi blijedog sjecanja samo su nekoliko bljeskova slika i zvuka, koji se
odnose na materijalnost ovog naseg svijeta i zivljenja.

Grubo izrazena kao djelo covjeka u sjekiri, suptilniji vid u biljci-bazgi, i visi u stupnju razvoja zivotinje gusjenica, i najzad Covjek, "Covjek-Bog", u odnosu na predmet, biljku i zivotinju, koja me vodi u srz stvari.
Vec negdje zapisano:

     "Bog dozvoljava nevolje kako bi nas blagoslovio,
      Njegova ruka nikada ne ranjava da bismo trpjeli.
      On voli lozu koju podkresuje,
      Da na ovom svijetu,nosi vise roda."

Odakle sjekira, bazga, gusjenica..!?, ne slijedi li
princip ponavljanja /repeticije/ i obrata /inverzije/
u odnosu na nas,

slicno sto se nama desava !?

"Bog nije trgovac. On daje a ne prodaje.
Sto ce njemu vasi novci: "Svijet je moj,
govori on, i sve sto je u njemu, moje je."
/psalm 50.12./

Na Kordun vise ne odlazim, vikendicu, djedovinu, dobrim dijelom sam zaboravio i napustio, mnogo sire gledam, "univerzalnije, kozmopolitskije", odbacio sam sve
materijalno, i posvetio se vise duhovnosti....

  "Evo, umjesto mira, zadesila me gorcina na gorcinu, ali ti, si ljubio moju dusu, izvukavsi se iz jame unistenja, jer si bacio sve moje grijehe iza svojih ledja."
/ Izaija 38.17 /
/Molitva kralja Ezekije kad je bio bolestan i uslisan./

Ideju da bi citalac trebao dozivjeti nesto od onog kreativnog zanosa, nastanjujuci na trenutak mentalni svijet u kojem se nikada ranije nije osmjelio zakoraciti. Bez uplitanja sa strane, ponovljenih izmjena i neprekidnog transfera smatram "cistom" stvarnoscu, izvorom snage i posebnosti, napisan haiku:

Na kori bazge
u zamahu sjekire
gusjenica.


U Rijeci, 27.06.1999.g. Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/