Strast ne moli nikoga,

samu sebe hrani nezadrživo.

Iz mišića krvlju popunjenih,

u akciju tijela zove.

 

Svijest se uskovitla u bezumlju,

trenje kože o kožu zaljubljivo.

 

I oči prisustvuju,

predstava počinje.

 

Tko si?

 

I duše se ljubiti moraju,

znaš pravila igre?!

 

Plod je tema o kojoj i nesvjesno snivaš.

Ono u budućnosti tebe raste,

u prošlosti tebe se pamti.

Jer, sve je plod.

 

I tu sam Ja,

s oružjem sebe u mislima,

u pojavnoj stvarnosti.

 

Vrela si,

virim ti to u njedrima.

Kao razotkrivena želja plamtiš,

između Ti i Ja.

 

Pričam ti o zemlji,

nebu i zvijezdama,

u vatri nedokučivosti pogleda.

 

A ti,

ti predeš svoju mačju igru tijela,

u vječnom nemiru traženog popunjenja.

 

Leo