Sačekala ga je kiša olova.

Ustrajavao je u grmljavini.

 

Zaticao je tijelo kako živi u iščekivanju slijedećeg straha.

Pokušavao je na trenutak zamagliti misli i biti negdje drugdje.

Nije uspijevao!

 

Sam svoj i prokleto smrtan.

Nitko ne može pobijediti smrt.

 

Predskazivala mu se moć,

nikada jača snaga uma o tijelu.

 

Pobijediti sebe mora,

kao Škorpion bez straha u noći hoditi,

ljušturu slabosti skinuti sa sebe,

svući je kao zmija što ostavlja svoju prozirnu košuljicu tijela

majci zemlji u novi preporod.

 

Slutio je da sudbina

(naš broj u kompjutoru univerzuma)

iščekuje da križ se naroda očuva.

 

Koliko je dijete još bilo u njemu,

srce što zaigranost žudi.

 

Mač,

u ruke mu položiše,

dok krvavo nebo se nadvilo,

razlilo,

zlu karmu prizivalo!

 

(sjećanje na studeni 1991.)

 

Leo