Nije život priča sa sretnim krajem doputovala iz mašte nekog pisca,
koji je ispriča jer je pisanje dio njegovog puta.
Sve trnovite staze po kojima gazimo
samo su iskušenja i u kojima
je najteže ostati ČOVJEK.
Naučiti je teško,jer nema o životu nikakva teorija.Svako je jutro drugačije
i sreću uvijek ćine mali stvari.
Za sve nas mislim da postoji mjesto ospod plavog neba.
Jedino se ne mogu otrgnuti pitanjima:
"Zašto onda mali trnutci ne dozovu veliku sreću na lice i prestane traženje odgovora u noćima mjesečine"??
Tako nekako,misli se roje kao pčele u košnici,a život teče .........