Ptice pjevaju,
mravi radišni kao i obično,
Priroda se hvali:
vidi,kako sam lijepa,
A ti …tko si?
kuda si pošao?,
Tragam kao pseto,
po šupljoj duši,
Njuh u vodi slabi,
klanjam se suši.,
Kao luđak
svemu okovanom se divim,
U isto vrijeme se ubijam
i želim da živim.,
U tlapnjama
gradim bolji dom,
Jedini sam koji postoji,
a nemam nikog svog,
niti ,sam ikada imao
Pogodi tko sam?
Pogodi tko nisam?
Samo pogodi…,
Ne bojim se godina,
vremena ni promjena,
Lažno ostavljam mlađima svijet,
Bogove sam prizivao,
al svaki je imao svoj,
vijek ..od svih,
jednom sam ubio pravoga.,
Iznova i iznova gledam u nebo..
A u sebi licemjer doziva spas,
Mnogo je ugašenih života,
Smrt se napokon
smilovala na mene..
odnosno na vas..
A zanesenjak na trgu citira,
ljudima u prolazu:
Pjesma kao i čovjek-želi se razumjeti., Misao kao i vjetar-želi putovati.,
Riječ kao i duša-želi se
u drugome utopliti.,
Kao oporuku,
njegove riječi upile su zidine pored,
Kao i mnoge druge,
izgovorene ljudima,
ali i te će, riječi pronaći ušesa…nekada,netko i posluša
što to govore Zidovi.