Marta i Boris s Lukom , pozvani su u goste kod Borisovog prijatelja s fakulteta.Ivan je direktor vrlo uspješne firme,a u njoj radi i njegova žena Lidija. Nemaju djecu.Kuća im je velika,dobro uređena,sve savršeno,moderno i skupo.

Lijepo su ih dočekali.Aperitiv,pomalo egzotičan ručak,kolači,prvoklasno vino. Nakon finog jela sjeli su u dnevnu sobu opušteno ćaskajući uz kavu i vino.Sve dok se Boris nije raspričao o svom novom poslu, svojim odgovornostima na radnom mjestu u struci na koje je čekao par godina.Zadovoljan je s kolegama na poslu koji ga cijene,ima jako dobru plaću i sad si mogu priuštiti puno više nego prije.Malo pomalo Boris je pričom o sebi i svom poslu zaokupio sav razgovor.

Marta se nastojala ubaciti u razgovor i reći nešto o sebi.Za ovu posjetu naročito se lijepo obukla,bila kod frizera,obula nove cipele sa visokom petom.Malo su je žuljale ali nastojala je ne obazirati se na to.

 

-I ja..i ja,mogu reći da sam zadovoljna kao maserka.Imam sve više i više mušterija..Znate,jučer sam masirala Sanju voditeljicu  na televiziji.A neki dan bio je Saša,onaj mladi glumac ,ma,znate, u onom filmu koji je bio nedavno.Samo mene traže.Ja sam im najbolja.Kako mi se samo povjeravaju, samo da  znate.Ali ne smijem ništa reći,moram čuvati tajne,ako mislim zadržati posao.-

 

-Ma što to?Maserka.Biti maserka.Kakav je to posao.Kakva je to odgovornost?U odnosu na ono što ja radim to je mačji kašalj.Ja mogu napredovati.Kad odem van zemlje,koji će to novci samo curiti?

 

-Je i moj posao je važan i odgovoran.Samo da se netko potuži na mene,odmah imam manje mušterija. Nema više ni napojnica,ako dobro ne obavim svoj posao.-

 

-Za taj tvoj posao ne treba nikakva pamet.Samo ruke i mozak na pašu.Tu glave ne treba.-

 

-Pa što,  bar se ne budem razboljela.Prevelika odgovornost dovodi do stresa,pa onda i do bolesti..A ti ,nemoj mi se samo hvalit tolikom pameću,da te Krešo (muž njene sestre) nije  preporučio,ti taj posao ne bi dobio.-

 

-Bilo je i drugih s preporukama.Čak i sinova političara,ali oni nisu dobili posao.,nego ja.Mene su primili jer sam im se svidio,sve sam znao što su me pitali i nastup moj je bio savršen.-

 

-E moj dragi da nije bilo Kreše od tvog posla ne bi bilo ništa.-

 

 

I tako su nastavljali međusobno nadmudrivanje,dok Boris nije pukao i rekao –Odlazim.Idemo Luka.Dosta mi je tebe i cijele tvoje familije.Samo ti i oni vrijedite.Niko drugi ne vrijedi ništa.-

 

Uzeo je Luku za ruku i otišao bez pozdrava.Marta je posramljena ostala.Ivan i Lidija   napokon su odahnuli.Ovo je bilo previše za njih.Oni nisu mogli ni doći do riječi.Osjećali su da je cijela ta prepirka bila upućena njima.Njima su se Boris i Marta htjeli pokazati,dokazati im kako su vrijedni,pametni,sposobni,kao da su oni neku suci koji će reći ti vrijediš,a ti ne vrijediš.Kao da su oni tu da potvrđuju nečiju uspješnost i sposobnosti.Oni su samo nijemo sjedili i ,slušali , osjećajući pritisak da se opredijele,da se umiješaju,da ih smire.Mislili su da to što se njih dvoje međusobno natječu,što nastoje da se pokažu u što boljem svijetlu ne bi trebalo  biti najvažnije za njih.Cijelo vrijeme gledali su   u Luku.U Luku koji je samo upijao svaku riječ mame i tate,ne shvaćajući zašto se svađaju,čemu ti povišeni tonovi.I on je osjećao da bi se morao nekako opredjeliti,ali je znao da to ne može.Za njega tata je bio najpametniji na svijetu,a mama najljepša i najbolja na svijetu.I nije razumio zašto,čemu to moraju govoriti jedan o drugome,kad je sve tako jasno samo po sebi.Gledao je sad jednog,sad drugog.Slušao što kažu jedan o drugome.Svaka mamina optužba tate i svako tatino ismijavanje mame zabadalo mu se kao nož u srce.Paralo ga je,a ono je krvarilo.

 

Sad hodajući i popikavajući se za tatom koji  je grabio velikim koracima,kao da je počeo shvaćati da im nije važan,da im nije važno što on misli i osjeća,važno im je samo da se pred drugima pokaže kako su veliki,pametni.Samo su za to živjeli,a na njega su zaboravili.To što ih on voli oboje,to što su mu oni divni oboje,što su za njega najvažniji ljudi na cijelom svijetu to ih nije zanimalo,to nisu vidjeli.On ih je volio oboje,baš takve kakvi jesu,ali kad su se svađali,razdvajali jedan od drugog,kao da su i njegovo srce cijepali na dva dijela.A to je boljelo.Slomljeno srce je boljelo i ne zna,ali tako je tužan i  žalostan,dali će se ikad opet sastaviti  u jedno.