U ono doba kada Svijet još nije ni postojao, u ono doba kada postoje samo mračne i beskrajne vode i kada svuda vlada kaos, beživotna praiskonska vodena masa koja se naziva Nun, iznenada se pokrene. Odjednom, izgovorivši ime svoje, pojavi se iz te praiskonske vodene mase Atum (hijeroglifima 'tmm', drevni Egipćani to čitaju 'tum', a prevode kao 'savršen'). No, Atum nema kamo stati, jer je sve okolo njega vodena masa, pa on stvara praiskonski brijeg (otok). Upravo je na tom otoku, po kasnijim tvrdnjama svećenika podignut Atumov hram u Heliopolu. Kako je sam, Bog (Atum) ne može stvarati život u seksualnom smislu, dakle, može ili 'ispljunuti' sljedeći naraštaj, ili onanirati. Tako vodeći ljubav sa samim sobom, Atum stvara sljedeći naraštaj božanstava koja su sada muškog i ženskog spola (Šu i Tefnut). Božanstva se zatim seksualno spajaju, a to njihovo seksualno spajanje je stvorilo Svijet. Svijet je nastavio postojati zahvaljujući stalnoj interakciji muškog i ženskog načela. Drevni su Egipćani vjerovali da noću, kad Sunce zalazi, ono oplođuje vlastitu majku, to jest - Nebo. Baš kao što je i stvoritelj Atum progutao vlastito sjeme i 'ispljunuo' prvu božansku djecu, tako i Sunce ulazi u Nebo, svoju majku, kroz njezina usta. Zatim prolazi kroz njezino tijelo i ponovno se rađa u zoru. Samo je sebi otac i izvor vlastite snage. No, kasnije je izgleda drevnim Egipćanima ipak zasmetala biseksualnost njihovog drevnog božanstva, pa se u kasnijim zapisima pojavljuje Atumova pratilja Iusaset (Neb Hetep). Način na koji su to riješili drevni Egipćani opet je samo njima svojstven i u isti trenutak začuđujući i originalan. Naime, drevni Egipćani u zapisima odjednom spominju 'Atumovu sjenu' koja mu je poslužila kao žena, pa onda, 'Atumovu ruku' koju nazivaju 'Božja ruka' i na kraju njihov opis nastanka boga Shua počinje zapisom –  t m m iu sa, ili u prijevodu 'Atum učini sebi zadovoljstvo'. Ako se ipak vratimo na mit o stvaranju gdje Atum stvara cijeli Svijet onanirajući rukom, postaje nam jasna uloga njegove žene. U drevnom je Egiptu riječ ruka ženskog roda. Izgleda da je drevnim Egipćanima zato bilo vrlo lako odvojiti je od Atuma i identificirati je kao drugo božanstvo - kao božicu. Činjenica da je ona (božica) smatrana 'božjom rukom' govori nam da je njezina glavna zadaća bila stalno poticati Atuma (boga) na stalno opetovanje i obnavljanje čina stvaranja kako bi jednom uređeni Svijet nastavio postojati i kako kaos ne bi ponovno nadvladao božanski red.

 

Nun – bog prvobitnog kaosa nepregledne praiskonske vodene mase

 

Nun je praiskonska vodena masa, vode praiskonskog oceana koje okružuje mrak i magla u kojoj vlada tama i vrebaju razne opasnosti (Apep),  iz koje je nastao Atum, a nakon njega i Svijet bogova i ljudi. Zbog toga Nun je smatran ocem bogova, a prikazivan je kao čovjek koji uspravno stoji u nepreglednoj vodenoj masi, a uzdignutim rukama pridržava 'Barku Sunca' na kojoj je prvobitna eneada bogova. Ponekad je Nun znao biti prikazan i s glavom zmije, žabe ili skarabeja (khepera – simbola nastanka i preobrazbe). Za Nun (nepreglednu vodenu masu, ocean), drevni Egipćani kažu da nema površine, jer je u iskonsko doba ispunjavao cijeli kozmos. U kozmogoniji Heliopola, Nun je nazivan – beskraj, ništavilo, tama, a temeljno stanje mu je mirovanje. To mirovanje će prekinuti tek Stvoritelj Svijeta koji će sam sebe prizvati u postojanje. Čini se kao da su Egipćani već u najranijem dobu vjerovali da je kretanje temelj nastanka, razvitka i preobrazbe. Drevni Egipćani vjeruju da Nun postoji stalno i vide ga u vodi koja se pojavi tijekom kopanja bunara i u uskovitlanim plavnim vodama životodavne rijeke Nil. U nekim zapisima može se pronaći i zanimljiva tvrdnja drevnih Egipćana: 'Jednoga će dana vode Nuna ponovno prekriti Svijet i kozmos vratiti u prvobitno stanje kakvo je vladalo prije nastanka Svijeta'. No, Nun je ipak za drevne Egipćane bio bog dobročinitelj i on stalno sputava i onemogućuje demonske i zle sile (Senek en mu, ili neprijatelje Raove), koje su predstavljane raznim oblicima zmija, da unište Svijet.

 

Ra – bog Sunca, Stvoritelj svega stvorenog

 

Ra je najvjerojatnije bio najstariji bog kojeg su drevni Egipćani obožavali i njegovo ime seže daleko, jako daleko, u tako daleko vrijeme da mu je značenje nedokučivo i zauvijek ostalo nepoznato. Za drevne Egipćane je Vrijeme počelo onog trenutka kada se Ra u stvaranju pojavio nad obzorjem u obličju Sunca, a čovjekov je život uspoređivan s njegovom svakodnevnom putanjom još od najranijeg Vremena. Ra je bog Sunca, a riječ 'ra' na drevnom egipatskom doista i znači Sunce. Na prikazima drevnih Egipćana vidljivo je da je Ra prikazan u obličju čovjeka koji ima glavu sokola, dakle, antropozoomorfni oblik prikazivanja drevnih egipatskih božanstava. Ra na glavi ima sunčani disk (ureus) koji štiti kraljevska kobra koja se zaštitnički omotala oko sunčeva diska. Rau se ponekad može pridružiti božica družica imena Rait. U početku Ra vlada Nebom i Zemljom koje je stvorio, bogovi i ljudi žive zajedno. Ra je mlad i snažan, te vlada čvrsto i pouzdano, prema pravilima božanskog poretka. Nakon jutarnjeg umivanja, Ra bi pojeo svoj doručak koji bi mu poslužila Jutarnja zvijezda (ovo kasnije postaje jutarnji ritual u hramovima – prvo umivanje, pa onda doručak). Nakon doručka Ra izlazi iz kuće Benben (obelisk u Heliopolu) i kreće na put kroz dvanaest pokrajina (dvanaest dnevnih sati) svoga kraljevstva. Drevni Egipćani vjerovali su da bog Ra plovi nebom u dvjema barkama (Menet i Mesektet). Od izlaska do podneva Ra putuje u barci Menet ('postati jak') i zapravo to je zlatna 'Barka od milijun godina', a od podneva do zalaska Ra putuje u barci Mesektet ('postati slab'), te je to noćna barka koja ima zmijske glave na pramcu i krmi, a u njoj plovi Ra (Aufra – mrtvo Sunce) kroz Duat i umrlima daje svijetlost života. Dok izlazi (rađa se), Raa napada strašna i moćna zmija Apep (Apofis), personifikacija zla i mraka. Ra se borio s ovim čudovištem tako da ga je pogodio strijelama koje su spržile Apepovo tijelo, a tijekom te strašne borbe Ra poprima više obličja, obličje Mau (mačka) i obličje Ihneumon (mungos). Drevni Egipćani u svojim drevnim zapisima za Raa su ovako zapisali: 'Ujutro sam Khepera, u podne sam Ra, a navečer sam Atum. Ja sam Stvoritelj Vode (Tefnut) i Zraka (Šu), Neba (Nut) i Zemlje (Geb), graditelj sam planina, stvoritelj rijeka …' Ako pak to napišemo hijeroglifima i  drevnim egipatskim jezikom to bi onda ovako izgledalo: 'Kheper i em kheperi, kheper en i kheper kheperu kheper kheperu neb …', a u prijevodu: 'Ja sam onaj koji je nastao u obličju khepera, ja sam tvorac stvorenog, stvoritelj svega što je stvoreno …' No, to je previše teško za prevoditi i objasniti, pa Vi ostanite kod onoga – ujutro Kheper, u podne Ra, a navečer Atum.

 

Bilo bi to prvo sinkretičko božanstvo drevnih Egipćana koje su oni poneka jednostavno nazivali 'Khepera ra atum'.

 

Atum – bog Stvoritelj (Ra na zalasku)

 

Atum je bio drevno božanstvo drevnih Egipćana, a smatran je obličjem boga Ra, boga solarnog kulta drevnih Egipćana, boga Sunca. Ime Atuma izvedeno je iz korijena egipatske riječi 't m m', pa ako ga pročitamo sa 'tum' to znači savršen, cjelovit, potpun. Riječ 'savršen' u potpunosti odgovara Atumovoj ulozi Stvoritelja Svijeta. Atum je prikazivan u ljudskom obličju, pa je tako njegovo obličje i jedno od najstarijih antropomorfnih prikaza drevnih egipatskih božanstava. Njegovo ljudsko obličje možda je i prvi pokušaj drevnih Egipćana da se zoomorfno obličje Raa zamjeni antropomorfnim i tako se započne stvaranje koncepta Boga koji je svemogući i nepojmljiv. Atum je i otac čovječanstva za drevne Egipćane. Dakle, Atum je poistovjećen s Ra, a Ra je Atum kada zalazi. Atuma možemo opisati kao starca koji hoda sa štapom, ima krunu Peshent na glavi i drži znak ankh u ruci. Božica pratilja Atuma je Iusaset (iusas – učini Atum sebi zadovoljstvo), zapravo sjena boga Atuma, božica koja je rodila Shu i Tefnut (ako se priklonimo promišljanjima da drevni Egipćani  ipak nisu mogli do kraja prihvatiti Atumuvu biseksualnost).

 

U kombinaciji ova dva božanstva ponekad se pojavljuje sinkretičko božanstvo nazvano 'Ra atum'.

 

Amun – bog praelemenata, faraonski bog iz kraljevskog kulta

 

Amun je također je jedno od obličja boga Raa, a ime mu je izvedeno iz korijena egipatske riječi 'a m n' (amun) što znači skriven, nevidljiv. Riječ 'skriven' označava da je on skriven i od bogova i od ljudi, čak mu je i ime skriveno i obličja njegova su nevidljiva. No, kasnije će drevni Egipćani ime Amun izvesti iz korijena riječi 'm n' (mun) što pak znači vječan. Amun je također prikazivan u obličju čovjeka koji na glavi ima zlatnu krunu Shuti i sasvim je sigurno da su drevni Egipćani željeli da što više nalikuje faraonu. Dakle, Amun je kultni faraonski bog Ra. Zapravo, Amun je jedan od osam praelemenata, odnosno jedan od osmorice božanstava iz ogdoade koja je stvorila Svijet, odnosno uskomešala vode Nuna. No, tada Amunu treba pridružiti božicu Amunet, a o tome ću napisati nešto kasnije kada budem pisao o ogdoadi.

 

Na kraju kombinacija ovog božanstva s Ra daje još jedno sinkretičko božanstvo drevnih Egipćana nazvano 'Amun ra'. Ponekad se čak u zapisima pojavi i četvrto sinkretičko božanstvo koje se naziva 'Amun ra atum'.