„Pozdrav dobri ljudi!“
S ovom rečenicom sam započela moje virtualno druženje…i vrijeme mi je pokazalo da sam bila u pravu.
Krenula sam oprezno,tiho…razgledavajući i promatrajući Vaše kretanje po ovim stranicama…i nisam znala ništa o virtuali kao ni o Vama...
Isprva sam pomislila da ova stranica nije za mene…
Ovdje su alternativci…produhovljeni članovi koji pričaju o ,meni još uvijek nekim nepoznatim temama,…al…svidjelo mi se…
Napisala sam svoj prvi članak i Vi ste me prihvatili ,kao i svakog novog člana ,raširenih ruku i sa velikom dobrodošlicom.To me je ponukalo da nastavim pisati…
I evo…333 članka je iza mene…pokoji video uradak…pokoja pametna misao,naravno od nekih pametnijih ljudi ,nego što sam ja…i bezbroj Vaših komentara podrške…
Trudila sam se od samog početka poštovati pravila ovog portala…i vjerujte mi,pravila uopće nisu teška...Ponekad sam zabrljala sa člankom,i onda bi mi bilo krivo,jer znam da tada zadajem posla uredništvu…al...s vremenom sam naučila dosta toga…zahvaljujući svima Vama zajedno,a naročito uputama uredništva.
Komunikacija s Vama,Vaši članci,predivne pjesme,priče,ispovijedi i sva ova vesela druženja …ispunjavaju moj stvarni svijet i moju realu čine ljepšom.Zato sam tu…
Naravno da sam primjetila da na ovim stranicama,kao i stvarnom životu, ima nesuglasica između neistomišljenika…i ponekad te nesuglasice prijeđu (po mom mišljenju) u sasvim nešto nepotrebno…al…i to je život…To smo mi…Svatko predstavlja sebe na svoj način…i smatram da bez obzira što je ovo samo virtuala…smatram da po načinu pisanja članaka,po načinu komentiranja i izražavanja,možemo jako dobro ili bar približno dobro procijeniti kakva se osoba krije iza pojedinog nicka.Možda griješim…al…
I vjerovatno zbog toga…zbog tih „nesuglasica“,poneki članovi napuštaju ove stranice…i to je ok…ili im je jednostavno dosadilo pa su odlučili napraviti „virtualno samoubojstvo“.Nadam se da s ovom slijedećom rečenicom neću uvrijediti nikoga……Zar nije jednostavnije,povući se na par dana,promisliti da li Vam je ova stranica potrebna ,i da li Vas ispunjava …i tada donijeti nekakve odluke…Znam da nisam ona koja služi za primjer „promisli pa uradi“,definitivno nisam…al smatram da su ova „virtualna samoubojstva“toliko nepotrebna…Ovdje samo iznosim svoja razmišjanja,i opet ponavljam,možda griješim,al …ako neko kaže…Odlazim..ej..ja odlazim…eeeeeejjj odlaziiiim….meni zvući kao …molim te ,ne daj mi da odem…I nema u tome ništa loše…naprotiv…i ja sam jedna od onih željnih pažnje…vjerujte mi…a s ovom prethodnom rečenicom Vam samo želim reći da je jednostavnije nestati na par dana,mjesec…ili koliko je već potrebno,ako uistinu želite to…bez obzira na razlog zbog kojeg ste odlučili tako …bez dramatiziranja,okrivljavanja nekoga ili nečeg,bez samoubojstava a naročito bez vrijeđanja…jer…nitko od nas nije vezan pupčanom vrpcom za ovu stranicu.Imamo mogučnost dolaska i odlaska kad god poželimo…osim ako nas ne baniraju…a čak i tada…ova stranica nudi mogučnost povratka…zar ne?...
Volim Vas sve…i vjerujte ,mi da bi Vas sve voljela jednog dana sresti negdje na kavi…
Neke jesam…:-) )))))….i neizmjerno mi je drago što jesam….:-) )))…
I za kraj ovog predugog članka…imam poruku za Vas…
Nije savjet,jer ne volim djeliti savjete…samo jedna malena poruka od Vašeg cvrkutavog člana…
Nemojte se ubijati…
Ako ste osjetili dosadu ,ili ste se možda razočarali u nekog ili nešto …povucite se… i vratite ,kad za to osjetite potrebu…Vjerujem da će Vas svi ovi dobri ljudi ,opet prihvatiti raširenih ruku i da će Vam svojim riječima dokazati da ste …nedostajali…
Vaša @ptica…