U vremenu čiji smo aktivni sudionici stvarnost kojom smo okruženi, a koja nije drugo doli najobičniji »matrix«, o čemu, uz ostalo, također pišu filozofi današnjice, filozofija kao nauk, poimanje, način životnoga traganja, doima se više nego izlišnom. Filozofija i filozofsko promišljanje »stjerani su u kut«, pod svjetla stvarnosti kakva se »servira« dozvoljeno je pripustiti takozvane »lažne filozofe«, medijske grandomane i hvalisavce, koji zloupotrebljavaju filozofsku terminologiju i filozofsko polje u koje se vlastoručno pripisuju, za sebične i uskogrudne ciljeve, koji, na žalost, ne mogu oplemeniti nečiji duh, dovesti ga na one čistine i visine, do kojih doseže istinsko filozofiranje.
    No možda je, upravo zbog toga, filozofija danas više nego potrebna – i kao otrežnjenje, i kao iscjeljiteljica, i kao pribježište, kao učiteljica, kao izlaz, tunel ka slobodi, samostalnosti mišljenja.
    Susret s nedavno prevedenom knjigom jednog od cjenjenijih filozofa današnjice, Petera Sloterdijka - »Filozofski temperamenti« – (knjiga je, prije dvije godine, objavljena u Münchenu, na hrvatski ju je izvanredno »prenijela i protumačila« filozofkinja, profesorica esetetike i prevoditeljica Nadežda Čačinović), govori upravo tome u prilog.
    U vremenu potpunog relativiziranja, gubitka vrijednosti, u vremenu kada trivijalno zaposjeda sve više mentalnog i fizičkog prostora, gurajući potvrđene vrijednosti ili »klasično« prema rubu i dnu, već i ovako lepršav, no ne i površan let iznad povijesti filozofskog mišljenja (od Platona do Foucaulta), predstavlja ozbiljno upozorenje na važnost, neizostavnost ozbiljnijeg uvida u filozofska znanja i poglede, i dakako, njihova preispitivanja duboko unutar svake osobe koja bi se danas željela osjećati, ili nazivati, intelektualnom, umjetničkom, osobom od kulture i znanja, ili od znanosti…     
   
Primjenjivost učenja
    Iako nazvana »Filozofski temperamenti«, knjiga profesora filozofije i teorije medija, rektora Visoke škole za oblikovanje u Karlsruheu, autora čuvenih naslova poput »Kritika ciničnog uma«, »Doći na svijet, dospjeti u jezik«, »Srdžba i vrijeme«, »Mistična svjetska književnost«…, nije rekreativni pregled najznačajnijih filozofskih životopisa kroz mitove i legende, koji se uvijek rado ispredaju o pojedinim filozofima, s obzirom na to da ne zahtijevaju nikakvo dublje poniranje u takozvani »srž problema«. Naslov ove Sloterdijkove knjige, kao i njena, dakako, u tom pravcu osmišljena »medijska« prezentacija, mogli bi pogrešno zavesti one koji ne poznaju autorovo dosadašnje pisanje, i koji bi htjeli zabavno i anegdotalno putovanje kroz povijest filozofije, kojim bi si i tekstualno potvrdili da su i značajni filozofi bili »samo ljudi«, čije su biografije i karakteri prepuni krivih poteza, slabosti i mana.
    No knjiga »Filozofski temperamenti« ipak traži ozbiljniji angažman, dobru čitalačku pažnju, ako ne i određeno predznanje, koje omogućava da se sjajno izvedeni, koncizni, uvijek vrhunski koncentrirani oko jezgre problema tekstovi profesora Sloterdijka, prate sa pomnošću i zahvalnošću dobroga učenika, koji zna što znači dobiti ovako sigurno i pomno »prosijano«, probrano znanje, bistre uvide u ono najvažnije vezano uz učenja pojedinih filozofa.
    Od Platona, preko Augustina, Giordana Bruna, do Pascala, Kanta, Fichtea, Hegela, Schellinga, pa preko Nietzschea do Wittgensteina, Sartra i Foucaulta, Peter Sloterdijk nas podsjeća, upućuje, otvara stara znanja ili razbistruje određene, ranije isuviše »zdravo za gotovo« prihvaćene pojmove, sve kako bi reaktulizirao i upozorio, svrgnuo pažnju na to koliko nas se filozofija zapravo suštinski tiče.
    Način na koji on to čini mogao bi se svakako nazvati i »ljudskim«, jer ovaj autor posjeduje sposobnost da približi i na jedan način »prizemlji«, pokaže u njegovoj životnoj upotrebljivosti, u primjenjivosti učenja jednog takvog bastiona misli i rada kao što je, recimo, bio Hegel.     
   
Autorsko jastvo
    Tamo gdje su pojedinim filozofima trebale rečenice i rečenice, razvijanje misli i misli kojima su gradili vlastiti filozofski jezik, stil, pravac, ponegdje u natruhama moguće i doktrinu, Peter Sloterdijk se ne libi da takve monumentalne građevine svede na par drvenih, ali vrlo konkretnih, svakome shvatljivih greda, koje i onako suštinski drže cijelu ogromnu građevinu raširenu iznad.
    Cijeli je niz misli, rečenica, tumačenja zbog kojih bi čitatelj mogao biti zahvalan ovome autoru, i zbog kojih ima razloga u više se navrata vratiti k ovoj knjizi, ili pak, ovisno o afinitetima ili trenutnim interesima, uputiti u proučavanje djela pojedinih filozofa, koje nam Sloterdijk knjigom »Filozofski temperamenti« približava. Njegov jezik i njegova tumačenja zapravo su stvar njegova autorskoga jastva, posjeduju originalnost i slobodu da se nečije tuđe riječi ili naznake hrabro izvedu do kraja, na jednakoj visini one putanje na kojoj su »bačene u svijet«.
    Zato, kada kaže »mudrac postaje onaj koji kaos razotkriva kao masku kozmosa. Onaj tko shvati dubinski poredak, zadobiva mogućnost da se kreće svuda, nijedno mjesto bitka nije mu više posve strano, stoga je ljubav spram mudrosti visoka škola osposobljavanja za progonstvo«, tada znamo da imamo posla sa široko obrazovanim, povijesno i kulturološko, ali i iskustveno, životnom mudrošću obogaćenim dubokim uvidom ovoga filozofa.
    Peter Sloterdijk ovom, naoko »bezazlenom« knjigom nepretenciozna naslova pokazuje da je, kao malo tko danas, naprosto dorastao tome da tumači i pojasni, približi misli i učenja velikana povijesti svjetskoga duha, od čijih je djela, kako znamo, sazdana povijest filozofije, ali i povijest, svakako se u to čitanjem može osvjedočiti, naših osobnih života, traganja, unutarnjih stanja, pogleda koje si »prisvajamo«, i uz koje se putovanje zvano život može činiti lakšim, bezbolnijim…

http://www.novilist.hr/

--------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/