|
STRANAČKA NEKULTURA POLITIČARI GAZE SVE ETIČKE I MORALNE VRIJEDNOSTI |
|
(NE) PLAČI voljena zemljo |
| Hrvatskom su ovladali povampireni nacionalboljševizam i klerofašizam, a taj se korov marljivo uzgaja i zalijeva, te se čini da nas niti siromaštvo i bijeda ne mogu osvijestiti Jaroslav PECNIK |
 Pod dugotrajnom vlašću HDZ-a, osiromašena i opljačkana Hrvatska danas je, čini se, definitivno dotakla ekonomsko, moralno i uopće civilizacijsko dno, tako da je uoči parlamentarnih izbora pitanje svih pitanja – možemo li naći izlaz iz ove krize. Bolje rečeno, eskalirajuće agonije; po koju cijenu i na koncu, postoji li uopće neka snaga koja će nam otvoriti barem neke od pretpostavki normalnog i pristojnog života? Vladajući je HDZ nesumnjivo značajan, vjerojatno čak i presudan generator svih naših nebrojenih korupcijskih afera, financijskih skandala i posvemašnjeg političkog kriminala, a samim time je pokazao i dokazao da ne zna, niti može, a izgleda ni ne želi drugačije. Na koncu, to nam upravo potvrđuju i njihove (pred)izborne aktivnosti, prepune uvreda, kleveta i prozivanja političkih suparnika, kao i neprimjereno »silovanje« sabora, koje je kulminiralo skidanjem zastupničkog imuniteta SDP-ovcu Željku Jovanoviću zarad izrečenih sudova o HDZ-u, tj. njegovom vodstvu. To je zapravo uvođenje verbalnog delikta i beskrupulozno devalviranje svih tzv. dobrih parlamentarnih običaja. Revitalizacija Tuđmana Ako tomu dodamo i HDZ-ovo (is)forsirano izglasavanje besmislenog zakona o ništetnosti srpskih optužnica (koje ima čisto propagandno izborni cilj), posvema je razvidno kako premijerka Jadranka Kosor, svjesna gotovo bezizlaznog položaja u kojem se danas nalazi, želi s najbližim suradnicima, ne brijući sredstva, uoči izbora na brzinu »skrpati« raštimani orkestar stranke (slučaj Bebić to zorno ilustrira). Vrhu HDZ-a je posvema jasno kako im uoči izbora brod tone, a premijerka izvještačena osmjeha na stranačkim skupovima širom Hrvatske egzaltirano pocupkuje, želeći tako poručiti javnosti kako na izbore ide puna optimizma. Za to vrijeme, partijski komesar Vladimir Šeks u grču, makijavelistički smišlja kako ostvariti nemoguću misiju o(p)stanka na vlasti, ali manevarski mu prostor postaje sve uži, a rejting stranke sve niži. Stoga su se Jadranka Kosor i društvo odlučili na revitaliziranje kontroverznog Tuđmanovog nasljeđa, vjerujući kako će time (re)animirati i na svoju stranu pridobiti birače u širokom rasponu od braniteljske populacije, do ekstremističke desnice. Naravno, pri tomu i određena doza ustašluka uvijek dobro dođe. Kampanja HDZ-a se svela na operetno plašenje javnosti navodnim baukom crvene opasnosti koja iznova kruži Hrvatskom, nagodbenjačko torbarenje, a iznad svega na trijumfalistički, a zapravo groteskno ritualni ples nad političkom lešinom bivšeg premijera Ive Sanadera, uz kojeg su do jučer svi, a ponajviše premijerka, bili vezani pupčanom vrpcom. Sve to jasno pokazuje kako HDZ nema nekakav smisleni plan za prevladavanje krize i da se cijela ova bučna maškarada izvodi, čini se, daleko više za nadolazeće postizborno stanje, kad će nakon silaska s vlasti unutar stranke doći do žestokih sukoba, međusobnih optuživanja za poraz, a moguće i do partijskog raskola (scenarij bosanskog HDZ-a). Uz to, pravosudni Damoklov (čitaj Bajićev) mač prijeti da nakon izbora posiječe i preostale samoproglašene korumpirane borce protiv korupcije. Jadranka Kosor na valu selektivne borbe protiv korupcije pokušava ostvariti dobitnu izbornu kombinaciju, ali to se iz dana u dan sve jasnije pokazuje jalovim poslom, jer niti je dorasla toj zadaći, a niti može izmijeniti teško optužujuće činjenice protiv dosadašnje, po društvo katastrofalne politike. Utoliko su ovi izbori za nju i uži partijski cercle biti ili ne biti političkog, a za mnoge i egzistencijalnog opstanka. Stoga se i sredstva u predizbornoj borbi ne biraju, a što je HDZ-ova kampanja prljavija, to se jasnije raspoznaju njegove slabosti. Ujedno vrh stranke vrši pripreme za novu, »oporbenu« situaciju, kad će se stranka preuzimanjem uloge žrtve (splitski mitingaški sindrom) pokušati (o)braniti od silnih optužnica koje joj prijete. Ruganje demokraciji Koliko je situacija u Hrvatskoj dramatična, koliko su se svi etički, moralni i civilizacijski standardi profanirali i devalvirali, te na kakvom nam je mizernom stupnju politička kultura, dodatno nam pokazuje najnoviji primjer nedopustivog ponašanja HDSSB-a, koji je svog vođu i utemeljitelja, pravomoćno osuđenog za ratne zločine, stavio na čelo svoje izborne liste. U ovom slučaju posve je irelevantno da li kao nositelja ili kao kandidata; bitno je da se time javnosti nedvojbeno šalje poruka što u toj stranci misle o ratnim zločin(c)ima, odnosno o poštivanju hrvatskog pravosuđa, zakona i na koncu temeljnih ustavnih načela. HDSSB se time otvoreno narugao demokraciji, a još i više obiteljima pobijenih srpskih civila tijekom 1991. godine u Osijeku, drugim riječima cijeloj Hrvatskoj. Ovo je eklatantan primjer kako se bezočnom manipulacijom koriste tzv. rupe u zakonu (koje nisu slučajne, već rezultat programiranog izbornog inženjeringa), odnosno kako se opetovanim prikazivanjem Glavaša kao žrtve političkog progona želi polučiti dobar izborni rezultat. To nije ništa drugo do ordinarna politička prostitucija, ali koja će, na žalost, biti (pre)dobro honorirana. To što su se HDSSB-ovci svojim postupcima (od izmišljanja i montiranja raznih afera, preko otvorenog govora mržnje do pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda) legitimirali kao hrvatska replika mađarskog profašističkog JOBBIK-a, u ovoj zemlji već odavno nikoga ne brine niti ne smeta. Povampireni nacionalboljševizam i klerofašizam ovladali su ovim prostorima, a taj se korov i na dalje marljivo uzgaja i uporno zalijeva. Čini se kako nas ni eskalirajuće siromaštvo i posvemašnja bijeda u koju smo skoro svi zapali ne može osvijestiti. Upravo suprotno. Svojedobno je Shakespeare zapisao: »Tko ne prepozna duh svog vremena, strada od njegovih zala«. To je jasna po(r)uka, koja u ovoj (o)tužnoj hrvatskoj priči podjednako vrijedi i za poražene i za pobjednike predstojećih izbora. Naime, unatoč javnom manifestiranju čvrstog Kukuriku jedinstva, realno stanje stvari i odnosa nije idealno. Nema tomu tako davno kako je Jakovčić »iskočio« iz koalicijskog dogovora po pitanjima projekta Brijuni, a Čačićeve ogromne ambicije, nakon eventualne osuđujuće presude za prometnu nesreću u Mađarskoj, mogu izazvati velike nesporazume i realne probleme među partnerima. Jao pobjednicima Međutim, unatoč ovim problemima, ali i maglovitom izbornom programu, biračko tijelo (prema dosadašnjim anketama) napokon počinje honorirati političku pristojnost, izbjegavanje bespotrebnih sukoba s političkim protivnicima, kao i preferiranje sadržajnih poruka nad pukim populizmom. Dakle, Milanoviću i društvu za sada ide dobro, ali mora(ju) jasnije iskazati spremnost i sposobnost, ne samo za smjenu vlasti, već i za suštinsku promjenu u društvu. Preuzimanje vlasti bez dubokih društvenih, strukturnih promjena, neće donijeti boljitak, ali problem je u tomu što se Kukuriku koalicija boji jasnije definirati neophodne rezove i bolne korake koji neminovno slijede. Radi li se o pukom političkom pragmatizmu ili nedostatku ideja, tek ćemo vidjeti. Uostalom, kao što ćemo vidjeti i kako će biračko tijelo honorirati, primjerice HSLS, koji za sada najotvorenije konkretizira potrebu radikalnih ekonomskih rezova. Ukoliko nova vlast krene kilavo i kompromisno u rješavanje gorućih problema, stvar je u startu propala. Naime, u situaciji gdje će HDZ biti zabavljen samim sobom i traženjem modusa političkog opstanka, Kukuriku koalicija samo sama sebi može doći glave; stoga vizija željenog mora biti jasna, a hrabrost i mudrost conditio sine qua non političkog ponašanja i djelovanja. U Talmudu je zapisano: »...jao pobijeđenima, ali jao i pobjednicima...«; drugim riječima, HDZ će morati moralno i pravno odgovarati za svekoliko zlo koje je počinio nad vlastitim narodom, ali daleko će važnije biti da izborni pobjednik ne zapadne u isprazni trijumfalizam, već vlastitim primjerom jasno pokaže da u ovoj, za sve nas dramatičnoj situaciji, uistinu »misli ozbiljno«. Osim toga, mora se voditi računa o mangupima u vlastitim redovima koji su uvijek najozbiljnija prijetnja svakoj vlasti. U protivnom, neće doći samo do poraza jedne politike, već i do poraza svih koji misle da Hrvatska zaslužuje bolje. |
|
-------------------------------- lp, boro
|
bglavac
irida
edin.kecanovic
