Razmišljala sam, da li da uopće pišem išta, nakon tvoga odlaska, koji me je, iskreno rečeno, zaista rastužio..Svatko tko me osobno poznaje, zna da sam vrlo iskrena (nekad čak i previše) i vrlo emotivna.

Prvo da razjasnim misteriju jučerašnje zavrzlame, koja je krenula nekim čudnim nenadanim putevima.

Trenutno kroz moju dušu prolazi tekst Pranticea Mulforda-„Snaga duha“, o kojem često razmišljam , ali sada mi se čini da baš njegov tekst treba uklopiti u ovo što želim reći.

„Moći umrijeti svaki dan, znači da je bilo koja jučerašnja misao danas sigurno mrtva. Gdje se duhovi nalaze u zdravom napretku, oni moraju na kraju svakog dana raščistiti s jednim dijelom sebe, i to zauvijek…Škodljivo je jedino ako ih želimo dalje upotrijebiti: psihička supstanca mora se odbaciti, kao epiderma,koja dnevno odbacuje svoje stanice, inače disanje kože ne funkcionira, kao ni cirkulacija i sve ostalo..“

Dugo sam ovdje, na ovom portalu, i svakoga od vas doživljavam drugačije.I prihvaćam razlike. I pokušavam shvatiti  i prihvatiti baš te razlike, koje nas iako to čudno zvuči, drže zajedno..

Pokušavam stvoriti ravnotežu i mir tamo gdje osjetim da točka počinje ključati. Nekad mi uspije, pa budem sretna, nekad sama pogriješim, ali to i priznam..Bitno je da se stvari ne sakupljaju,nego da ih ostavimo iza sebe, opraštajući i zaboravljajući..

Jučer nije došao za mene „kraj dana“ i ostavljanje mrtvih misli, recimo, da sam samo malo produžila taj dan, do ovog trenutka kada pišem ovo pismo, za tebe. krokodilčice sa crvenim remenom..

U posljednje vrijeme nisam često na Magicusu pošto imam problema sa internetom, ali nastojim biti u toku događaja. Neke od vas  sa Magicusa znam osobno, sa nekima je kontakt samo virtualan. No, imala sam da tako kažem, mogućnost, kao jedan veliki poklon, da  neke duše mogu osjetiti i dotaknuti mnogo više nego su to drugi učinili.jedna od tih duša je Shadow. Njene korake u tišini još tiše pratim. I svaki njen hrabri iskorak na putu do kraja tunela.. Nisam njen pomagač, nisam njen štap na koji se oslanja..ja samo pratim njene korake, i tu i tamo joj pošaljem koju riječ snage, ako je na trenutak izgubi.. Tako činim sa svima koji se nađu na stazi mog života..

Prentice Mulford upravo naglašava taj, osjetljivi period srednjeg doba čovjeka, kada on postiže vrhunac snage i vitalnosti, ali put još nije prešao.Tada moramo, kao i u prirodi, kad dođe jesen,pustiti da usahnu stari listovi, i prepustiti se regeneraciji, novom rođenju, jer se tada najviši Spiritualni Ego nalazi na djelu, da bi izvršio preobražaj.

Tada čovjek treba mir, trenutke blagoslovljenog mira, kao kada poslije smrti zaspi u prednatalnom snu, čekajući svoj novi život…

Kultura mira jača prisutnost duha.

Recimo, da sam osjetila koliko Shadow upravo prolazi kroz tu svoju, unutarnju fazu, koja je vrlo osjetljiva..bez puno pričanja, samo praćenjem..Njeno odbacivanje starih ljuski, njena želja da se poštuje njen mir.. Koliko god bila isključena iz međusobnih odnosa nje i S.T., toliko sam bila u tome, osjećajući nijanse.. I Uporni vapaj kojim je Shadow napominjala da je se s te strane pusti na miru..

I sve je krenulo nekim mirnijim tokom, dok jučer, iz čista mira nije iskrsnula krokodilčica-jarčica, ponovo pokazujući nešto što se odavno bacilo u dubine..

Da se radilo i o nekom drugom, vjerovatno bi se u meni isto javio osjećaj koji poštujem „pustite duše da miruju u svom miru“…

I naravno, bez ikakve zle namjere, nađoh sliku, koja me je prvo podsjetila na pojam neuklopivosti..Ne možeš voljeti a s druge strane ne razmišljati o tome povređuješ li nekog svojim dobronamjernim savjetima ili ne..

Pa drugi podsjećaj slike: pitomost..Možda malo neobično prikazan, ali opet je to to..

I nikako perverznost ili izrugivanje..

I dobijem zauzvrat  nečiji drugačiji doživljaj, koji me je ne samo povrijedio, nego i sve druge kojima je to životni stav i opredjeljenje..

Nisu to male stvari. Da bi se još krenulo malo dalje, pa se slike kao rak ranu poslalo onima koji to još rješavaju u sebi..

Pomirenost sa muškom i ženskom stranom u sebi ne vodi homoseksualizmu, niti je homoseksualizam nešto što nije dio našeg života.. Gledam sve to kroz prizmu vlastitog puta duše..Ja sam odabrala obitelj, i djecu i u tome zaista uživam..netko je izabrao drugačije..Čemu isticanja i rasprave?

Kad sam upotrijebila izraz degutantnost, pri tom sam mislila na ton kojim mi je sam pojam homoseksualnosti pripisan..

Sve  drugo je, ponavljam samo dio puteva naših duša..Sve poštujem i pokušavam stvoriti to ozračje poštovanja oko sebe.

I naravno, koračam dalje.. Mislim osobno, Saturnice, da nisi trebala otići, jer, Maja je imala pravo, prekrasne priče si pisala..Imam osjećaj (oprosti na mom skromnom uvidu) da se nešto sa tobom dogodilo ili se događa…Kad sam te tek počela čitati, bila si lepršava i slobodna, a onda odjednom, neka težina, kad god i gdje god dođeš, neka čudna ljutnja i želja za izazivanjem… Kao da ti je netko stavio kamen na srce, pa teško koračaš..Eto, da imam tvoje podatke, od srca bih ti napravila horoskop, i pronašla skrivene anđele u tvojoj karti koji bi ti pomogli da opet poletiš..

U svakom slučaju, drži se..I vrati se kad osjetiš da je vrijeme na tvojoj strani..  pozdrav…