Kad ste sretni, širite se. Kad se bojite, povlačite se u sebe, skrivate se u svojoj ljusci jer ako iziđite iz nje, može vas dočekati neka opasnost. U svim prilikama se povlačite – u ljubavi, u obiteljskim odnosima, u meditaciji, svuda. Postajete kornjača koja se uvlači u sebe.
Ako neprestano ostajete u strahu, onako kako danas žive mnogi ljudi, postupno se gubi elastičnost vaše energije. Vi postajete ustajala bara, više ne protječete, niste više rijeka.
Tada svakim danom osjećate sve više da ste mrtvi.
No strah je prirodno koristan. Kad kuća gori, morate bježati. Ne pokušavajte tada biti neustrašivi. Inče ćete biti budala.
Čovjek se također mora znati povući jer ima trenutaka kad je potrebno zaustaviti protjecanje. Treba znati izići, ući, izići i ponovno ući.
To je fleksibilnost: širenje, povlačenje, širenje, povlačenje.
To je poput disanja.
Ljudi koji žive u velikom strahu ne dišu duboko jer čak i takvo širenje pluća izaziva strah. Grudi takvih ljudi će se povući, oni imaju upala prsa.
Zato pokušajte pronaći načine kako da pokrenete svoju energiju.
Ako trebate birati između straha i ljutnje, izaberite ljutnju. No, ne idite u drugu krajnost. Širenje je potrebno, ali ne smijete se posvetiti tome.
Prava stvar koju morate zapamtiti je fleksibilnost, sposobnost pomicanja od jednoga kraja do drugog.