Dianoetika, pojam koji potječe od Aristotela i Platona, se tumači u riječnicima stranih riječi, na svim jezicima svijeta, kao umijeće razmišljanja.
Misao je osnovna snaga našeg postojanja.
Misao je osnovna snaga našeg postojanja.
Misao
Još nitko nikad
Misao slobodnu
Kopljem laži
Uspio ubiti nije
A pokušali
Silnici su mnogi.......... Moj virtualni prijatelj se zove Vlado i ima malu kujicu kojoj je ime Lori.
Moto, mog koncepta "Manu propria terapija" bi mogao biti: " mišlju misliti drugu misao", a pošto je pokret misao, to bi značilo korektno izvedenim pokretom izazvati lančanu reakciju istih takvih, sljedećih pokreta i u konačnici, korektno kretanje u svakodnevici. Pitanje, koje se ovdje postavlja, je šta je misao i kako odrediti šta je prava, kvalitetna i kreativna misao. Svjesni smo da, danas, živimo u vremenu reformi i promjene paradigmi.
Živimo u kaotičnom vremenu, tako nam se čini, punom ideja koje se sukobljavaju isprepliću i nadopunjuju.
Uvjereni smo da je, samo, naše vrijeme takvo, jedinstveno i neponovljivo. Ali toga je bilo od kad je svijeta i vijeka.Toga, naizgled, kaosa se ne treba bojati. On je kreativan. Do kraja definirane stvari, s čvrstim zakonima koji se moraju izvršavati bez pogovora ulijevaju sigurnost, ali je to sigurnost žabokrečine, netalasanja u ustajaloj močvari svakodnevice. Takva svakodnevica nema osjećaja, guši se u racionalnosti svog utjelovljenog uma i u tijelu okovanom emocionalnim sterilitetom. Priroda je kreativna, njeni osnovni zakoni nastaju u multidimenzionalnosti mikro i makro svijeta. Univerzum se širi nekom još nedodvoljno objašnjenom energijom, a u kvantnom svijetu znanost otkriva uvijek nove dimenzije koje svojim postojanjem kreiraju naše svijesno postojanje u ovom svijetu.
Cvjetanje tisuća ideja, stvara privid kaotičnosti, ali kretivna misao, u čijim je temeljima osjećaj autonomija i otvorenost, će znati stvoriti nove, prave, vrijednosti i utrti put, nekim, drugim oblicima stvaralačke energije.
Čovjek je razumno biće i on može dugoročno i ciljano razumno djelovati. Nerazum, proizašao iz gluhoće osjetila kojim je čovjek, bez sumnje također obdaren, je samo privremeno skretanje s pravoga, ustvari jedinog puta, kojim je hominid kročio da bi postao čovjek. Oni koji "misle " da misle samo kognitivnim dijelom univerzuma svoga uma ne mogu dugoročno zaustaviti tijek evolucije koji je univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u nama, na samom početku razvoja vrste čovjek, odredio.
Misliti, pored ostalog za mene znači i svjesno spoznati svoje tijelo, sjediniti se sa univerzumom umnoga u sebi, doista osjetiti tijelo u svim njegovim stanjima, a onda utjelovljenim umom misliti dalje.
Svjest o tijelu i pokretu nas uvodi u univerum uma gdje možemo otkrivati sve svoje nedostatke. Svi ti nedostatci nisu navedeni, kao primjeri u medicinskim knjigama, nemaju ih ni prijatelji s kojima diskutiramo problem.
Susjedova bol u križima je, možda, uzrokovana nečim drugim, zato kod njega pomaže ono što mu je doktor savjetovao.
Svaki je svoga tjela gospodar i svatko bi trebao naučiti s tijelom i komunicirati.
Svaki je svoga tjela gospodar i svatko bi trebao naučiti s tijelom i komunicirati.
To je osnovna komunikacija koju je naš mozak u svojoj evoluciji vodio s našim tijelom. Tako ga je spoznavao i tako mu je omogućavao funkcioniranje.
Pošto je ovo studija o pokretu i kretanju ljudskog tijela, zaustavit ću se na komunikaciji univerzum uma, u kojem se kriju naše misaono, osjetilno i osjećajno "Ja", naše fizičko tijelo i pokret. Na samom početku moram naglasiti, da pokret nije samo mjenjanje mjesta u prostoru, nego najkompliciraniji oblik mišljenja. Tjelesnost, kojoj smo promjenuli ime u univerzum uma u kojem se širi energija naše osobnosti, je energija iz koje proizlaze sva naša "Ja",,isaono, osjetilno i osjećajno. Jedno otih "Ja" postavlja pitanje, a tijelo, refleksno ili razmislivši odgovara pokretom, koji je opet kombinacija refleksa i voljne motorike.
Da bi uopće razumjeli kako mišlju i stvaranjem misaonih slika možemo osjetiti i spoznati pokret, kako ga pri tome možemo mjenjati i utjecati na njega, moramo prvo nešto o samom pokretu i znati. Pri tome je važno shvatiti, da je i bol jedna vrsta pokreta, izazvana tuđim ritmom u nama, pa tako oblikujući, neki, tuđi prostor unutar našeg tijela postaje i naša neugoda. Da nebi postali stranci u vlastitom tijelu, nesmijemo dozvoliti tom tuđem ritmu da u nama zauzima sve više prostora.
Misao tako postaje sredstvo kojim počinje komunikacija, na pravcu, tjelesnost, tijelo, pokret. Mozak, kao naš središnji organ, koordinira to međusobno razumjevanje. "Ja" i moj mozak, neprekidnim vibracijama životne bioenergije, spoznajemo tog uljeza u nama.
Misao, to veliko bogatsvo našeg postojanja, jedino nedodirljivo u nama, postaje snaga održanja i pravilnog funkcioniranja.
Misao vodi moju ruku prema mojoj kosi, ona upravlja nogom pri hodu zaleđenom cestom, savija i uspravlja tijelo pri podizanju predmeta. Misao vodi šaku slikara i prste pijaniste, ona kuha kod vrhunskog kuhara, pleše kod balerine, glumi kod glumca, ali ona vodi i u depresiju i apatiju, u nepokretnost i u stanje gdje bol postaje sindrom. Mi učimo i pamtimo misleći, misleći i osjećamo i oblikujemo stvarnost u kojoj živimo.
Filozofsko razmišljanje, koje je u vremenu druge polovice prošlog stoljeća, bilo pomalo zaboravljeno, treba ponovo postati praksa.
Misao je jedino što pruža otpor svijetu gdje svaka druga vrsta otpora bezizgledna. Misao ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude ili presude, ali ona postoji i postaje svjedokom naših unutarnjih refleksija. Sakrivena u svjesti mislioca, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, neostvareni san, a izgovorena često postaje samo smišljeno i neiskreno nabrajnje pojmova i činjenica.
Misaono promatranje sebe samoga je najintimniji doživljaj i prava spoznaja tijela. Pri filozofskom razmišljanju, često dolazi do smetnji u obliku drugačijih, tuđih misli. Misaona snaga je nešto kao plivanje uz rijeku tuđih misli, a empatično razmišljanje je često znak civilne kuraže. Misliti drugačije je riziko, ali i jedini put do mišljenja tijelom. Vremenom smo razvili povjerenje u znanje stručnjaka i naučili tražiti pomoć na pravom mjestu. Takav, uzajamni, rad je potreban da bi društvo funkcioniralo, ali pri tome smo postali i pasivni konzumenti tuđih usluga. Pasivnost postaje problem, kada se radi o vlastitom tijelu.
Na ovom mjestu moram spomenuti promjenu paradigme u nauci, jer tom promjenom, čovjek postaje, za medicinu kompleksniji i kompliciraniji. Čovjek, u svojoj cjelovitosti, postaje za liječnika i fizioterapeuta, nepoznanica koju nemože naučiti iz knjiga, pa je tako i osnova svake vrste terapije, postala neprestano međusobno upoznavanje. Terapeutu, ne koristi svo znanje svijeta, ako pacijent nezna točno opisati i objasniti svoj problem, ako ne sazna šta on radi, kako teče njegov dnevni program. Dobro postavljenim pitanjima mogu se dobiti odgovori, tek onda, ako pacijent, stvarno, pozna svoje tijelo i spozna pokret koji mu stvara problem.
Uvjet svjesne spoznaje boli, ali i njene pravilne interpretacije, je misao, nastala na mjestu događaja, a to je tijelo svakoga od nas.
Misao inducira znanje potrebno za život. Veza tijelo- mozak, to je most nastao neprekidnim titrajima bioenergije tj.misao na izvoru i ušću, misao prizašla iz osjećaja. Mišlju osjećamo, ali i reagiramo na podražaj. Misao, revolucija 21-vog stoljeća koja se događa u našoj glavi je izvor kreativnog potencijala, a tijelo prateći je realizira, ostvaruje moguće.Tijelo misli, ali kad, uzdrmano bolom počne misliti samostalno, tada dolazi do funkcionalne amnezije jer se zbog boli prekinula prava komunikacija tijelo- tjelesnost, pa mozak dobiva, samo, informaciju -" bol" i pamti samo nju, zaboravljajući oblik pokreta. Tada se ruši most između svjesti o tjelu i tjelesnosti.
Informacija ide najbržim putem do onih djelova mozga koji pamte automatizme i reagiraju refleksno na podražaje. Svjest o tijelu postaje bol, a u univerzumu našega uma se pojavio nepozvani gost na slavlju naših osjetila.
Pošto je ovo studija o pokretu i kretanju ljudskog tijela, zaustavit ću se na komunikaciji univerzum uma, u kojem se kriju naše misaono, osjetilno i osjećajno "Ja", naše fizičko tijelo i pokret. Na samom početku moram naglasiti, da pokret nije samo mjenjanje mjesta u prostoru, nego najkompliciraniji oblik mišljenja. Tjelesnost, kojoj smo promjenuli ime u univerzum uma u kojem se širi energija naše osobnosti, je energija iz koje proizlaze sva naša "Ja",,isaono, osjetilno i osjećajno. Jedno otih "Ja" postavlja pitanje, a tijelo, refleksno ili razmislivši odgovara pokretom, koji je opet kombinacija refleksa i voljne motorike.
Da bi uopće razumjeli kako mišlju i stvaranjem misaonih slika možemo osjetiti i spoznati pokret, kako ga pri tome možemo mjenjati i utjecati na njega, moramo prvo nešto o samom pokretu i znati. Pri tome je važno shvatiti, da je i bol jedna vrsta pokreta, izazvana tuđim ritmom u nama, pa tako oblikujući, neki, tuđi prostor unutar našeg tijela postaje i naša neugoda. Da nebi postali stranci u vlastitom tijelu, nesmijemo dozvoliti tom tuđem ritmu da u nama zauzima sve više prostora.
Misao tako postaje sredstvo kojim počinje komunikacija, na pravcu, tjelesnost, tijelo, pokret. Mozak, kao naš središnji organ, koordinira to međusobno razumjevanje. "Ja" i moj mozak, neprekidnim vibracijama životne bioenergije, spoznajemo tog uljeza u nama.
Misao, to veliko bogatsvo našeg postojanja, jedino nedodirljivo u nama, postaje snaga održanja i pravilnog funkcioniranja.
Misao vodi moju ruku prema mojoj kosi, ona upravlja nogom pri hodu zaleđenom cestom, savija i uspravlja tijelo pri podizanju predmeta. Misao vodi šaku slikara i prste pijaniste, ona kuha kod vrhunskog kuhara, pleše kod balerine, glumi kod glumca, ali ona vodi i u depresiju i apatiju, u nepokretnost i u stanje gdje bol postaje sindrom. Mi učimo i pamtimo misleći, misleći i osjećamo i oblikujemo stvarnost u kojoj živimo.
Filozofsko razmišljanje, koje je u vremenu druge polovice prošlog stoljeća, bilo pomalo zaboravljeno, treba ponovo postati praksa.
Misao je jedino što pruža otpor svijetu gdje svaka druga vrsta otpora bezizgledna. Misao ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude ili presude, ali ona postoji i postaje svjedokom naših unutarnjih refleksija. Sakrivena u svjesti mislioca, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, neostvareni san, a izgovorena često postaje samo smišljeno i neiskreno nabrajnje pojmova i činjenica.
Misaono promatranje sebe samoga je najintimniji doživljaj i prava spoznaja tijela. Pri filozofskom razmišljanju, često dolazi do smetnji u obliku drugačijih, tuđih misli. Misaona snaga je nešto kao plivanje uz rijeku tuđih misli, a empatično razmišljanje je često znak civilne kuraže. Misliti drugačije je riziko, ali i jedini put do mišljenja tijelom. Vremenom smo razvili povjerenje u znanje stručnjaka i naučili tražiti pomoć na pravom mjestu. Takav, uzajamni, rad je potreban da bi društvo funkcioniralo, ali pri tome smo postali i pasivni konzumenti tuđih usluga. Pasivnost postaje problem, kada se radi o vlastitom tijelu.
Na ovom mjestu moram spomenuti promjenu paradigme u nauci, jer tom promjenom, čovjek postaje, za medicinu kompleksniji i kompliciraniji. Čovjek, u svojoj cjelovitosti, postaje za liječnika i fizioterapeuta, nepoznanica koju nemože naučiti iz knjiga, pa je tako i osnova svake vrste terapije, postala neprestano međusobno upoznavanje. Terapeutu, ne koristi svo znanje svijeta, ako pacijent nezna točno opisati i objasniti svoj problem, ako ne sazna šta on radi, kako teče njegov dnevni program. Dobro postavljenim pitanjima mogu se dobiti odgovori, tek onda, ako pacijent, stvarno, pozna svoje tijelo i spozna pokret koji mu stvara problem.
Uvjet svjesne spoznaje boli, ali i njene pravilne interpretacije, je misao, nastala na mjestu događaja, a to je tijelo svakoga od nas.
Misao inducira znanje potrebno za život. Veza tijelo- mozak, to je most nastao neprekidnim titrajima bioenergije tj.misao na izvoru i ušću, misao prizašla iz osjećaja. Mišlju osjećamo, ali i reagiramo na podražaj. Misao, revolucija 21-vog stoljeća koja se događa u našoj glavi je izvor kreativnog potencijala, a tijelo prateći je realizira, ostvaruje moguće.Tijelo misli, ali kad, uzdrmano bolom počne misliti samostalno, tada dolazi do funkcionalne amnezije jer se zbog boli prekinula prava komunikacija tijelo- tjelesnost, pa mozak dobiva, samo, informaciju -" bol" i pamti samo nju, zaboravljajući oblik pokreta. Tada se ruši most između svjesti o tjelu i tjelesnosti.
Informacija ide najbržim putem do onih djelova mozga koji pamte automatizme i reagiraju refleksno na podražaje. Svjest o tijelu postaje bol, a u univerzumu našega uma se pojavio nepozvani gost na slavlju naših osjetila.
Integracijom i interakcijom misaonog, osjetilnog i osjećajnog "ja " i tijela, s mislima kao vodećom energijom u tom integracionom procesu, otvaramo vrata stvarnog postojanja u univerzumu, dakle intelektualnog usmjeravanja, pa tako i vladanja svim osjetima i osjećajima.
Pasivnim konzumiranjem liječnikovog znanja i pomoći, više si odmažemo nego pomažemo.
Kada se odlučimo na promjene u stanu, kupovanjem novog namještaja, mi razmišljamo o prostoru i njegovom uređenju, kombiniramo u mislima gdje ćemo postaviti stol, a gdje fotelju. razmišljamo o bojama i dizajnu i znamo prodavaču točno reći šta želimo.
Pri odlasku liječniku, znamo jedino da nas boli, obično ne znamo točno niti kad je bol počela, a o razlogu njenog početka uopće ne razbijamo glavu. Spoznati bol na izvoru, znači misliti tijelom, osjetiti emociju koja iz nje proizlazi je početak misaone gimnastike, a usmjeravanje senzualne energije je igra s misaonim slikama i ideokinezom. Bol nepoznate geneze je česta dijagnoza u lječničkim praksama. Integralni rad liječnik- pacijent, dobra međusobna komunikacija, je put ka pronalaženju dobre i efikasne terapije. Ono što je dobro za jednoga pacijenta, ne mora biti dobro za drugoga. A liječnik, sa najboljim znanjem i najrazvijenijom profesionalnom etikom, nije u stanju otkriti :
- sve one male duševne tajne,
- skrivene osjećaje, koji su se pretvorili u emocinalni izraz nepravilno izvođenim pokretima,
- sva kriva opterećenja kralježnice,
- na krivom mjestu zaustavljene pokrete ruku i nogu,
- razloge krivog držanja glave, a time često i
- nastajanja glavobolje,
ako ne dobije od pacijenta pravu informaciju.
Dianoetika, umijeće razmišljanja, je jedan od osnovnih svojstava koja bi trebali razviti, a onda i njegovati u sebi. Misliti univerzumom misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi, je proces stalnog učenja, put ka ostvarivanju demokracije tijela, njegovo oslobađanje iz okova neznanja i stvaranje okvira za kreativnu svakodnevicu.
Tek tada, obogaćeni znanjem o sebi samom, možemo dobiti i pravu stručnu pomoć, koja onda, usmjerena pravim informacijama može biti i efikasna.
bglavac
irida
edin.kecanovic
