|
SUSRETI GOJKO SOKOLIĆ-KOZARIĆ, NOVLJANSKI PJESNIK VA NOVOJ ANTOLOGIJI HRVATSKOGA HAIKU-PJESNIŠTVA
|
|
| Čakavski haiku, fešta od besed |
|
| Član je Udruženja hrvatskih haiku pjesnika i to va dobron društvu, a sih skupa ih je 380 pjesnicih, med kimi su i Ivanka Glogović-Klarić, Jadran Zalokar, Robert Bebek, Borivoj Bukva i drugi Piše i slika Franjo DERANJA |
|
 Još je akademik Vladimir Devide, pjesnik i antologičar, osim ča j' bil i vrhunski matematičar, napisal za pisme Gojka Sokolića-Kozarića da su »trajan i vrijedan doprinos hrvatskome haiku-pjesništvu«. Najnovija Antologija hrvatskoga haiku-pjesništva, Đurđe Vukelić-Rožić, pod naslovom »Nepokošeno nebo, 1996-2007.« (naklada Udruge »Tri rijeke«, Ivanić Grad) to samo još jedanput potvrđuje na svoj i na nov način. Gojko j' va 'voj antologiji zastupljen s pet pisam va toj kratkoj formi ča j' i va naše pjesništvo prišla s Dalekoga Istoka. Novljanin ki piše na novljanskoj ali i na sušačkoj čakavštini, zač je živel i va ton delu Rike, štampal je dosad puno knjig pisam, a kako j' željan i svojevrsnoga istraživanja i eksperimentiranja va čakavskom govoru i pisanju, okušal se j' i va toj formi haikua. S tin je pokazal i to da se va čakavskomu govoru more povidat se, saki motiv i saka emocija. Emocije, svit, život A motiv Gojkove poezije, va sakoj formi i va sakon stihu na prvomu mestu j' ljubav. Onda prihaja svit ki j' pun ljubavi, k'o i život ki sastavljen od ljubavi i ke ljubavi j' pun ov naš svit! Tako su nastale i Gojkove zbirke pisam, kih je vavik poticala nika jaka emocija, bila ona ispunjena dobrimi povodimi, brigun ili ničin tretin. Vavik je posridi bila emocija. Gojkove knjige nose ove naslovi: Mrk na suhon (1996.), Novi va meni (1997.), Modro puntape (1998.), More ljubavi (1999.), Zibrani versi (2000.), I dalje zgaja (2005.), Poručki i izreke, pisme, štorije (2006.), Ono čera (2008.), a skupa z braton Josun napisal je knjigu-besedar novljanskih besed i izrazih Rječnik čakavskog govora Novog Vinodolskog (2003.) za ku su – on i brat mu Joso – dobili Godišnju nagradu Grada Novoga.
Pod voltun Gojko Sokolić-Kozarić rodil se j va srid grada Novoga, va deli ki se zove Pod voltun. Bilo j to va aprili, trejset i devetoga leta. Ime mu j' zibral stariji brat Joso prema imenu koga j' zatendil z jedne Početnice, s ke j' učil va prvomu razredu Pučke škole. Krstili su ga va crikvi svetih Pilipa i Jakova i još mu dodali jedno ime: Juraj. Slušal je kašnje štoriju da se j' valje prestal plakat čin je dobil i to drugo ime… Gojko i cela njegova familija do četrdeset i devetoga leta živeli su v' Novon a onda se sele na Sušak. Govorelo se j' da Gojko od toga šoka, seljenja, nikad ni bil zaspravlje prišal na se… Osnovnu školu bil je počel i finjiva na Trsati, Srednju tehničku građevinsku na Sušaki, v' Riki, a va Zagrebi polaže i postaje viši arhitektonski tehničar. Celi svoj radni vik dela na izgradnji Sušaka i Rike, se do mirovine. Vraća se svojun ženun Zorun va njegov, ipak, najdraži grad, va rodni Novi Vinodolski. Tu se nakon radnoga vika i dela va graditeljstvu zatvara jedan njegov životni krug, ali otvara drugi, novi. Počinje pisat va stihu, va novljanskomu i sušačkomu govoru. Dica i njegova Zora Okolo njega i njegove žene su i dalje si njegovi, tako da on i njegova Zora iako su najviše vrimena oni dvoje skupa, nikad nisu sami. Š njimi j' - osin sih njihovih uspomen i dice ka navraćaju vavik i stalno - najviše njihov »čistokrvni grobniški mišanac« komu su dali ime Mel, po delu Novoga ki in je jako blizu njihove kuće. 'Oće lajat, jako lajat, ali neće ugrist, - govori Gojko. Reče se da i ovi ljubimci nakon nikoga vrimena počnu dobivat ku god osobinu i crtu vlasnika…(?!). Gojko ima dva sina Ivicu i Robija. Ivica ima ženu Dolores a Robi Zoricu. Tu su i tri vnuke – Iva, ka j' isto već objavila knjigu pisam, pa Roberta i Paula… Gojkov stih je živ, živahan, razigran. Puno mu znači dobra dosjetka, pa mu i va pismi često bude ugođaj vedar, iako mu j' nakon bolesti i – fala Bogu, ozdravljenja – nastala cela jedna knjiga, reklo bi se opet, zaspravlje proživljene lirike (»…i opet zgaja«). Nike od njegovih pisam potaknule su i glazbenicih da ih uglazbe… Ritmika stiha Gojka Sokolića-Kozarića potaknula je i zaslužila uglazbljivanje. Haiku I, najzad, povod za ov susret z Gojkon je antologija hrvaskoga haiku pjesništva. Član je Udruženja hrvatskih haiku pjesnika, i to od 1999. godine, a upravo od toga razdoblja do 2007. leta ov najnoviji antologijski izbor i obuhvaća naše autori. Gojko j' tu va dobron društvu, a sih skupa ih je 380 pjesnicih, med kimi su i Ivanka Glogović-Klarić, Jadran Zalokar, Robert Bebek, Borivoj Bukva… samo da spomenemo nikih onih z ovoga našega riškoga kraja. I, još o Gojkovoj haiku-poeziji i Gojku, ki »(…) slogovno-metrički strogo slijedi klasični japanski 5-7-5 uzor, (…) a dostojan je jednoga Isse, ili Busona« (Vladimir Devide). |
-------------
lp, boro
bglavac
irida
edin.kecanovic
