Od obilja ideja,
napisa, komentara,
ostale su zvjezdice,
pjenušave kupke,
priča poneka stara,
ispisana stranica,
kao da je sve,
samo još jedna
usputna životna stanica.
Razišlo se društvo lijepo
koje je tako zabavno bilo!
Ništa se novo već dugo
nije dogodilo.
Mnogi su zatajili sebe
od straha da ih
oko srca ne zazebe,
od nekog komentara,
il' čudnog nekog avatara,
koji ni ime ni prezime nema,
al' zato uvijek neku oštru riječ sprema.
Što nam se to dogodilo?
Jesmo li kao bračni par
dospjeli u kolotečinu
iz koje ne znamo izići?
Znamo li kamo to idemo
i dokle možemo stići?
Mi smo ljudi od duha,
Ili sa dušom neki kažu,
a opet, pojedince
ne peče savjest čak i ako lažu!
Kad uvrijede, njihova riječ zaboli
a tako je malo potrebno
da svatko svakog voli!
Svi smo mi ovdje radi sebe,
da na Magicusovoj livadi
nađemo nešto lijepo,
nitko ovdje uzalud
vrijeme ne provodi,
niti je tu onako, naslijepo.
Dijelimo svoja razmišljanja,
komentiramo razne teme,
objavljujemo svoje priče,
razmjenjujemo dileme.
Želimo Magicus kakav je bio;
sa princom Varjanom
ispod zvjezdanog neba što pleše!
Želimo Safiris, Mirjanu,
Pasko, Juliju, Ivanu,
koje kad smo tužni
tetoše nas i tješe.
Želimo društvo naše
što je uvijek tu, za sve nas,
koje lijepe i nježne riječi dijele
i svemu što nam se događa ,
svi se uvijek vesele.
Ljepote moje drage
Borise, Ljubice, Željka,
Elyca, Srce, Shanti
dođite na Magicus stranicu,
malo češće nek svatko od vas svrati.
Od svih nas ovdje je ostao
po jedan maleni dio
I nitko zauvijek otići ne može
koliko god to tko htio.
Jer Magicus smo svi mi!
Mi, njegovi članovi,
i sudionici svega!
Tko od nas može izdržati
nekoliko dana bez njega!