| Marko Brecelj, slovenski umjetnik, pjesnik, kantautor i bivši vođa Buldožera, gostovao u Puli | |
|
MULTINACIONALKA VATIKAN PROŽDIRE SVE I SVAKOG | |
| Papa Švaba nedavno je bio u blizini Istre i osudio je potrošačko društvo i sebičnost. On sigurno ima odgovor na pitanje kako iz paklenog kruga. Njega treba pitati, ali na žalost nemam njegov kontakt | |
 Provokativnog slovenskog umjetnika, 60-godišnjeg pjesnika i kantautora Marka Brecelja javnost pamti kao frontmena nekadašnje avangardne rock grupe Buldožeri. Dugogodišnji je voditelj Omladinskog kulturnog, socijalnog i multimedijskog centra (MKSMC) u Kopru. Jedan je od dosljednih kritičara sistema, režima, vlasti i, nažalost, jedan od rijetkih s ove strane barikada. Kažemo nažalost, jer je takvih malo, premalo. Nakon dužeg vremena Brecelj je gostovao u Puli na Art & Music festivalu. Kolegi Damiru Piliću ste u Slobodnoj Dalmaciji koncem prošle godine izjavili da niste ateist jer živite s nadom bez razloga. Možete li pojasniti tu poziciju? – To nije pozicija nego je konstatacija. Zar ne primjećujete da veliki sistemski i apsolutni Kurac uz svesrdnu pomoć Multinacionalke Vatikan proždire sve i svakog pa zato ni vaša pitanja ni moji odgovori nemaju nepraktičnog smisla. Ne bih vas htio vrijeđati, ali ako ste možda pobožni i mislite da će vas Bog nagraditi za ono za što vas poslodavac neće, po mom mišljenju, vi živite u obmani. Međutim, i ja se obmanjujem. Za razliku od vas koji ćete primiti za svoja pitanja i za moje odgovore neki novac, ja neću pomirisati konkretnu kintu, ali će mi možda nešto porasti cijena u Istri, na tržištu na kojem zapravo ne postojim. Dobit ću svježi međunarodni kliping koristan u ophođenju s ministarstvom za kulturu Slovenije, a koparske vlasti koje crkavički, ali bitno podupiru naše aktivnosti u MKSMC-u, imat će dokaz o mome ugledu na drugoj strani jebenog pitona Schengena. Ali sve su to praktični (materijalni) razlozi. Smisao nije materijalna kategorija. Smisao je maca pojela. A ja si lažem da nije. Papa Švaba Osim valjda od Francija Blaškovića, nigdje na ovim prostorima nisam čuo oštriju kritiku neoliberalnog kapitalizma za koji ste rekli da »izaziva dubinski raspad ljudskog roda«. Nije li najveći problem u tome što ljudi diljem svijeta, iako su sve veće roblje, i dalje hrane kapitalizam kupujući top marke odjeće, automobila, gazeći sve pod sobom ne bi li došli do novca, karijere, uspjeha? Kako iz tog paklenog kruga van? – Nekadašnji Hitlerjugend, sadašnji Nepogrešivi odnosno Papa Švaba nedavno je bio u blizini Istre i osudio je potrošačko društvo i sebičnost. On sigurno ima odgovor na pitanje kako iz paklenog kruga. Njega trebaš pitati, ali na žalost nemam njegov kontakt. Samo još jednu veću prepreku vidim: ti vjerojatno želiš izaći iz tog kruga na Ovome svijetu, a Crkva obećava izlazak na Onome drugome, Erinom svijetu. I mene interesira promjena Ovdje i Sada, možda moramo oboje samo otići u kino i pogledati Future by design, dokumentarni film o projektu Venus. Javnost vas, i 32 godine nakon odlaska iz benda, i dalje pamti kao frontmena Buldožera. Promatrajući desetljećima vaše javno djelovanje, vidim da ste opstali kao najvjerniji, najžilaviji, autentični Buldožer. Zašto ste otišli iz benda? – Hvala, hvala, vala! Iako usporedba s ljudima koje uopće nije interesirao moj samostalni nastup na istoj bini, istu večer kada su obavljali ex YU inkaso 30. godišnjice, nije ni baš toliki kompliment. Na ovo pitanje sam premnogo puta odgovarao i prije izvjesnog vremena (ne sjećam se za koje novine) to sam učinio zadnji put. Uz Buldožer se kao uzor i utjecaj uvijek vezao Frank Zappa. Boris Bele je u jednom intervjuu nakon ponovnog okupljanja benda 2007. izjavio da bend od početka nije toliko poznavao Zappu, kazavši: »Za Brecelja 100 posto znam da nije niti znao za njega.« Je li to istina? – To je toliko blizu istine da možemo reći - istina je. Međutim, tadašnji prijatelj, susjed i susvirač u bendu Krik dao mi je 1973. da slušam više puta Zappinu pjesmu »Brown shoes, don't make it, brown shoes, don't take it«!. Ali kasnije, iza toga, kad su nas naročito u Srbiji poštovatelji grupe Smak optužili da smo njegovi plagijatori, nešto sam čuo od njega i išao sam u Ljubljanu uživati u koncertu njegove grupe. Bio je velika momčina i šteta što ne slušam muziku pa neću nikada upoznati ni djelić njegovog bogatog opusa. Kako danas gledate na nasljeđe Buldožera? – Pa tako, da svestrano uživam u svojoj poznatosti diljem zapadnog Balkana, tako da me nerviraju organizatori koji mene, rabljenog kantautora, najavljuju kao Ex Buldožer iako sam »Coctail« (nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za ovo djelo primio sam u Zagrebu iz ruku Arsena Dedića) napravio prije no što sam suosnovao Buldožer. Živciraš me i ti koji u uvodu tvrdiš da me javnost pamti po buldožerskom frontmeniranju
Mate Parlov poeta Sjećam se da pokojni Mate Parlov dobar dio života nakon karijere svjetskog prvaka nije htio uopće pričati o boksu. No, javnost ga je do smrti doživljavala isključivo kao svjetskog prvaka, iako je on najradije, kao pasionirani ljubitelj poezije, pristajao citirati mnoge pjesnike. Bio je, u biti, pjesnik. Čini mi se da se i vi s pravom ljutite kad vas primarno nazivaju ex frontmenom Buldožera, jer to preskače vaše intenzivno sadašnje umjetničko i aktivističko djelovanje, od djelovanja tijekom lokalnih izbora do projekta Koperground – Lijepo što ste se sjetili Mate Parlova i naveli činjenice o njemu, odmah sam pripalio plamenčić za njegovu uspomenu. Neka živi sjećanje na velikog borca u ringu, na ljubitelja poezije, na čovjeka-uzora u epohi socijalizma. Međutim, vaša usporedba mene s njim samo djelomično stoji. On je bio popularan među ljudima svih generacija; on je bio ličnost godine u SFRJ. Naš bend i ja u njemu bili smo uzor značajnom segmentu generacija mladih. Posljedica slave je ukletost klišejem doživljavanja javnosti. Kod njega je taj pečat bio puno jači. Meni je drago i značajno po bivšoj Jugi susretati odrasle stvaraoce kojima sam bio jedan od uzora, a i obične ljude koji se sjećaju Buldožera i mene u njemu kao dobrog dijela njihove mladosti. Ali ja sam iz, uvjetno rečeno, popularne glazbe izišao godine 1979. i izabrao sam marginu na poljima kulture, omladine i socijale, što nije isto kao kod Mate Parlova koji je izašao iz sporta, a cijelo vrijeme bio naklonjen pjesništvu. Ja sam ostao otpornik, samo sam mijenjao izražajna sredstva. S mekoterorističkim aktivnostima sam drugi put postao »fatalno« poznat, barem u prostoru Slovenije, jer već hrvatski mediji, osim Ferala, o tome nisu šire izvještavali. Zato sam, zapravo, u državi Hrvatskoj prije svega Buldožer. Hvala vam što mislite na ovu širu javnost, međutim moram priznati da me interesira prije svega ona uža, kritički i stvaralački nastrojena javnost koja je upoznata s faktom da sam meki terorist. Titova macola Dok Franci Blašković nemilosrdno stvara i, kontra industrije, samo fanovima dijeli albume, vi ste još prije 30-ak godina prestali objavljivati ploče, albume, pjesme. Zašto? – U zadnjih 25 godina napravio sam samo deset (pretežno vokalnih, slovenskih) pjesama. Na ex YU razjebenim tržištima moje djelo ionako nije traženo, u zadnjih 20 godina svu energiju ulažem u MKSMC, performiram, njegujem svojih tridesetak pjesmica koje se razvijaju, što me kao njihovog autora i izvođača u velikoj mjeri zadovoljava. Još jučer mi je po glavi brujala nova (pedeseta možda već) melodija na tekst »Svuda ljudi, svuda zastave«. Nemam svojih objavljenih djela, ali ako mi nešto zatreba, postoji internet. Tamo ima sve. Prije dvije godine ste u rodnom Sarajevu izveli akciju »Titova macola«. Možete li je ukratko opisati? – Pa, gnječio sam macolom paradajze i jagode postavljene na asfaltu u obliku imena Tito na Dan mladosti kraj Vječne vatre i upoznao sam pametnog policajca. Čitatelje umoljavam da si performans pogledaju na internetu. Slovenci skloni rasizmu Mnogi koji nemaju razvijena osjetila za vaš umjetnički i aktivistički rad reći će da ste ludi. Ne sumnjam da ste se s tom etiketom susreli puno puta u životu. Koliko vam ta etiketa smeta? – Ta etiketa je bez mašte odnosno glupava. Puno draža mi je: »parazit u godinama«. Vaš prijatelj, istomišljenik i suradnik Franci Blašković osnovao je Ligu za boj protiv turizma. Osim te lige, koji mnogi pogrešno i površno doživljavaju kao trik i šalu, nitko nije osporio turizam kao valjda najžilaviju ideologiju. Nitko ga ne dovodi u pitanje, osim kad zakaže u količini turista i novca, a kamoli da ga se sagleda u štetnom djelovanju na autentičnost matičnog područja. Kako vi doživljavate turizam u slovenskom primorju ili, kako ga vi nazivate, Istri pod Slovencima? – Mojoj supruzi su 15. kolovoza nestale crne naočale od 200 eura u Muzeju Kopra. Moguće da ih je k sebi uzela Velika Gospa, ali je vjerojatnije da su nestale u toku posjeta brojne »delegacije« imućnijih američkih turista s krstarice. Ovih dana na multimedijalnoj instalaciji na Titovom trgu turistima izrađujemo palme iz kartonske ambalaže i nudimo obojene kurce iz gipsa kao vrtne patuljke. Dođite! Godinama se kandidirate za gradonačelnika Kopra. Što biste učinili na vlasti, kad bi vam narod u perspektivi povjerio mandat? – Prije svega pomogao bih osvijestiti ih, da se moramo, žitelji ovog poluotoka, čuvati zaštitnika nacionalnih interesa. Susjedna općina Piran, a time i Slovenija, dobila je prvog crnog gradonačelnika. No, ako se sjetimo protjerivanja romskih obitelji ili slučaja izbrisanih, koliko je slovensko društvo sklono rasizmu? Je li lakše biti u Sloveniji crnac nego Bosanac? – Pa slovensko društvo je, kao i sva EU-društva, prilično sklono rasizmu. Ja živim u Istri pod Slovencima, a tu su Istrijani Indijanci bez rezervata. Međunarodni zločin Kolega Bojan Žižović evocirao je slučaj kad ste u njegovom i društvu Francija Blaškovića angažirali u Buzetu paraglidera koji je trebao u znak simboličnog protesta protiv nove granice letjeti čas s ove, čas s one strane šengenske granice. No, loše vrijeme ga je u tome spriječilo, a vi navodno niste htjeli odustati pa ste se ponudili da ga vučete svojim fićom. Kako je to završilo? – Sretno, to jest ništa se nije desilo, a leteći padobranac (šef mekoterorističke avijacije) odnedavna ne želi više biti moj prijatelj. Što je Slovenija dobila, a što izgubila ulaskom u EU prije više od sedam godina? – Slovenija je dobila nove dugove i torpedni čamac Triglav, a život je postao puno skuplji, buka crkvenih zvona zakonom je zaštićena. Slovenci i Slovenke čak u vrijeme za Istru dobre, ali nazadne Austro-Ugarske značili su primjetan faktor, u Europskoj uniji taj se značaj približio nuli, ali zato surađuju u međunarodnim zločinačkim djelatnostima kao što su Borba za Slobodu i Demokraciju i Borba protiv terorizma. Kako vi danas, 20 godina nakon njenog raspada, gledate na baštinu zajedničkog života u Jugoslaviji? – Svoj nastup na Art&Music festivalu nazvao sam »Samoupravnome socijalizmu«, a fotografiju za koju želim da ide uz ovaj intervju napravili smo u povodu 70. godišnjice napada na Jugoslaviju. Istina je da se u pedesetim godinama, u doba hladnog rata, u Istri desio zločin iseljavanja, odnosno proganjanja. Na žalost, ostaje neizbrisiv dio svega. Možda se bezrazložno nadam, ali mene od baštine napredne države Jugoslavije više interesira budućnost međudržavne, kulturno, ekonomski pa zato i politički samostalne regije Istre. Pa me sljedeći put (ako ga bude) pitaj što mislim o baštini življenja stanovništva našeg poluotoka u državama Hrvatska, Slovenija i Italija od 1992. pa naovamo. Zoran ANGELESKI | |
|
| |
|
Preuzeto iz Novog Lista
-------------- lp, boro
| |
bglavac
irida
edin.kecanovic
