Šapnula sam ti svoje ime,a ti si mi…pjesmu poklonio…

Pjesmu davno otpjevanu,al …nikad kao sad poslušanu…

Svojim usnama si zarobio svako slovo moga imena …iako znam ,da su i mnoga druga imena bila tamo ,gdje je moje sad…

Možda su i ona bila otpjevana…

Možda su i ona bila zarobljena notama tvoga glasa,al…sve mi to postaje nevažno,jer ,ime , kojem  govoriš  laku noć…sad je moje…

 

Volim kad me zovneš punim imenom… jer, tada sam ti duže na usnama…

Volim kako izgovaraš moje ime…sasvim drugačije od ostalih…

…jer ti jesi… drugačiji od ostalih…

I zato ti dajem slobodu…uradi s mojim imenom što god poželiš……

…ako ga želiš nositi na usnama ,samo za neko vrijeme,neka ti barem ostane, kao jedno od onih koje ćeš pamtiti…

…a ako ga ipak poželiš zadržati …samo mi šapni ,one dvije riječi,…šapni mi ime ,slovo po slovo…i pokloni mi… pjesmu …