Komentar: ''ima dana kada ne znam što da radim...'' eto, to je bilo zadnih par dana kako uopće nisam dolazila na internet, nisam ni uključila PC doma, jer sam na godišnjem... ne treba nekome biti dosta magicusa da se povuče u tišinu... tišina uvijek sama zove da bi se neke stvari mogle bolje razbrati, nego u buci koju stvara i stvarni i virtualni svijet... jer i jedan i drugi imaju svoja pravila, a tišina ima samo jedno: ostati u njoj i razbistriti se...
Upisao: ShadowOfSoul 16.08.2011 14:56h
Pripadajući članak: oprostite, malo ću vam soliti
Komentar: da sam ovaj članak pročitala prije par dana, vjerojatno bih "komentiral"... sad, kad čitam i članak i komentare, sve mi je to tako infantilno, te majstorske igrice ega koje suptilno pokušavaju nametnuti baš svoju notu kao glavnu notu u jednoj bogatoj rapsodiji... zašto tako kažem? zato, jer sam opet osjetila koliko je duboka tuga, koliko je bol duboka, a koliko su trivijalna ovakva prepucavanja tko je što rekao, zašto je rekao, tko je tu, tko nije tu... kažu, da je svakome njegova bol najveća... e, pa meni je bila i još mi traje, neću pisati o detaljima, ali dugo mi je trebalo da se opet "okačim" na magicus... i sad lutam člancima... i vidim kako bih se prije raspisala o tome što mi je bilo, zašto sam ovakva, podijelila bih sa svima ovo kako se osjećam... sada to više ne mogu... preduboka mi je još bol, da bih mogla olako pisati o tome... možda, jednog dana... pozdrav u Dansku i hvala na obavijesti!
Upisao: ShadowOfSoul 16.08.2011 16:01h
Pripadajući članak: Oprostite, neću uopće više soliti..(osvrt na članak kojeg je napisala Srce)
Komentar: hm..kako spiralni trenutak kupuje špeceraj.. spiralno više puta obiđe cijeli supermarket, potrpa u košaru sve živo (jer nju sveee oduševljava) i dođe na blagajnu i veli: Hvala Vam!! Hvala na bezuvjetnom zrcaljenju vaše bezprostorno- bezvremene ljubavi kojima odišu vaše police..vaši artikli..to je nešto neopisivo riječima kojima se koristimo jer oni imaju svoj osobni jezik, jezik duše koja se u njih ugnjezdila...u tom kolopletu barkodova ja osjećam da treba pronaći izvor, zakrabuljenog uzročnika i raskrinkati njegovu snagu.. svi mi posjedujemo taj vitraž na okulima duše na koji podsjećaju vaše rashladne vitrine s jogurtima...poput čunjićima naših nutarnjih očiju se svjetlost slaže u različite slike.. Ah, osjećam poziv da se uranjajući u ove suptilne igre svjetlosti i sjene zauvijek zaustavim kod police s igračkama u kojoj svatko od nas može pronaći ono usnulo dijete u sebi.. bilo bi predivno kroz prizmu poliperspektivnog oka i multidimenzionalne duše još jednom proći sve vaše proizvode koje nam nudite u svojoj zaigranoj čudoriječnosti.. i onda ode ponovo đirati dućanom dok se kasirka unezvjereno pita što je pobogu skrivila da se mora bakćat s ovakima.. hehe :-P
Upisao: Tavrick 16.08.2011 12:46h
Pripadajući članak: POEMA O DJEČJOJ NEVINOSTI
bglavac
edin.kecanovic
