Piše: Vladimir Paleček

Mr. Drago Plečko sa ljekovitim se biljkama prvi puta susreo 1971. godine kao student prve godine organske kemije i biokemije na PMF-u u Zagrebu, kada je čuo za dvojicu tada najslavnijih travara: Radu Marušića iz Mostara i Jovu Mijatovića s Romanije.

- Obišao sam tada cijelu Bosnu autostopom, kao i mnoge travare, a najjače me se dojmio Marušić, koji je postao neka vrsta mog učitelja o ljekovitom bilju. Imao je i neke druge sposobnosti, obišao je svijet, Južnu Ameriku, Kinu i pomogao mnogim ljudima. Njegova knjiga objavljena 1982. je klasično djelo. Kasnije sam se nakon obrane magistarskog rada iz kemije prirodnih spojeva i sam počeo baviti profesionalno fitoterapijom i savjetovanjem. Puno mi je pomoglo znanje biokemije jer sam razumio što je to što u biljkama djeluje, na znanstvenoj razini. Nisu mi bile strane ni ideje o povezanosti čovjeka i prirode oko njega pa tako ni metafizički pristupi iscjeljivanju prirodnim sredstvima. Znao sam da znanstvena komuna ne može shvatiti taj način razmišljanja koji sam prihvatio od brojnih jogija i tibetanskih lama i zato je uvijek postojala neka tenzija između mene koji sam imao akademsko obrazovanje i ortodoksnih znanstvenika koji smatraju da izvan molekula oko nas ne postoji ništa drugo. Za mene oduvijek ovo oko nas nije bio kraj, već samo manji dio spektra koji sviješću možemo proširiti, a i na jedan ipak ograničeni način ugraditi u iscjeljivanje. Još uvijek je, međutim, oficijelna medicina na prvom mjestu i svatko se prvo treba obratiti školovanom liječniku. Kasnije sam u svoje terapije i savjetovanje uključio iskustva drugih ljudi iz alternativne i komplementarne medicine, poput dr. Johanne Brandt, dr. Johanne Budwig, dr. Johna McDougalla i mnogih drugih. Ta sinteza uporabe ljekovitog bilja, metoda ajurvedske i tibetanske medicine i spomenutih iskustava je dala ponekad iznenađujuće dobre rezultate. Time se zapravo bavim više od 30 godina - ističe Plečko.

Mogu li biljke liječiti i najteže bolesti, poput malignih oblika tumora?

Iskreno rečeno - ne. Složenost malignoma i metabolizama uključenih u njegovo nastajanje izvanredno je velika. Danas medicina smatra da je cilj kod liječenja raka pretvoriti ga iz akutne u kroničnu formu i tako nekome omogućiti da živi s takvom bolešću i više desetaka godina. To je i osnova djelovanja prirodne medicine, što sam vidio često u praksi. Prošlo je osamnaest godina od kada sam pomogao čovjeku iz Antunovca koji je bolovao od obostranog karcinoma pluća i još je danas u remisiji, prije dvanaest godina se kod mene pojavila žena iz Zagreba, s rakom prsa i metastazama na kostima. Primjenjivao sam sukcesivno razne prirodne terapije i ona je danas živa. Jedan glazbenik iz Osijeka je prije šest godina imao karcinom mjehura i od posljednjeg tretmana je u potpunoj remisiji. Dakle, ti su ljudi prolazili medicinsku terapiju i ona je dala svoje, promijenili su prehranu i navike, mentalni stav i dodali smo neke preparate te je njihova bolest zapravo prešla u krnični oblik, nestala, možda zauvijek, možda za sada. Treba se čuvati novinskih oglasa koji obećavaju izlječenje raka, multiple skleroze, ALS-a i drugih teških bolesti jer su to obmane a nerijetko i nesmiljena pljačka. Istina je da komplementarna medicina ima svoje mjesto i svoje uspjehe ali ne može u utrku sa znanstvenom medicinom. Najbolje je za pacijenta da surađuje. Što se tiče izravno biljaka one ponekad imaju utjecaj na karcinome.

Kemoterapeutik Taxol se dobiva iz kore drva tise, iz kore jednog kalifornijskog drveta se dobiva citostatik kamptotecin, a primjećeno je da smilje može smanjiti tumorske markere kod nekih oblika raka pluća. Uvijek su priroda i ljudske spoznaje isprepleteni. No, specifičnog lijeka za rak nema. Najbolje sam rezultate postizao pomažući ljudima polisaharidima u koloidalnom obliku, fitosterolima i radikalnim čišćenjima organizma. No, imajmo na umu da je komplementarna medicina namijenjena olakšanju tegoba i kao pomoćna metoda oficijelne.

Vjerojatno ste upoznati s otkrićem dr Mortera koji tvrdi da se bolesti poput raka, dijabetesa i multiple skleroze pojavljuju kada je pH vrijednost organizma kisela. On ističe da, ako je pH vrijednost lužnata, bolesti poput raka ne mogu postojati, te predlaže neke metode kako bi se to postiglo.

Priča o tome da su nam tijela "prekisela" prilično je stara, ali se svako malo manifestira u javnosti kao novo otkriće. Primjerice, moj sustav skidanja kilograma ima jedan od koraka kod kojeg se pomiče pH vrijednost u tijelu prema neutralnom, odnosno prema 6,2-6,4 a to se može provjeravati mjerenjem kiselost sline i urina. Princip je vrlo jednostavan, može se sve regulirati destiliranom vodom i limunom, ali prethodno se treba znati što želimo postići. Imamo i natrija previše, jer jedemo osam puta više kuhinjske soli nego nam treba, pa to dovodi do visokog tlaka i problema s bubrazima. Štošta radimo što nije dobro, unosimo aditive, herbicide, pesticide, konzervanse, antibiotike, hormone i stimulative, a sve to ne možemo spriječiti zbog civilizacije u kojoj živimo i kojoj moramo plaćati danak.

Koji oblici prirodne medicine Vam se čine najdjelotvornijima?

Nije stvar u tome koja medicina nego što nekome odgovara. Tu je problem kod nas, ljudi nemaju nikakve kriterije. Kada netko poludi za ajurvedskom medicinom, onda je ona svemoćna i pomoću nje možete ljude pljačkati za tisuće eura. A onda odnekuda dođe kakav Kinez ili Rus, proširi se fama i taj je svemoćan. Dakako, sve su to zablude. Unutar ajurvedske medicine imamo dvadesetak preparata koji su zanimljivi nama ovdje u Europi, ima ih nešto u kineskoj medicini, postoje još neke neortodoksne metode poput riodorakua, akupunkture, mokshe i slično ali sve to ima svoje domete, ništa nije svemoćno. Rekao bih: umijeće je u kombiniranju raznih znanja i prilagodbi pojedincu. Ako u tome uspijete, doista možete pomoći kod inače neizlječivih oboljenja, od artritisa, dijabetesa, srčanih smetnji, MS-a i drugih. I tu je taj psihički faktor, u mom slučaju sublimunalne prouke u sklopu posebnog CD-a čiji je zadatak da negativni program u našoj svijesti deprogramiraju. Naime, općenito prihvaćene formule pozitivnog mišljenja samo prekrivaju bazu negativnog mišljenja duboko usađenog u nas a nastalog na opetovanom ponavljanju istih loših iskustava. To je dokazano s neuropeptidima, na biokemijskoj razini, ali i u praksi kada treba podosta vremena da se stari programi maknu i daju šanse pozitivnom mišljenju. Sve to nije lako kako se često popularno smatra. Da jest, PTSP ne bi bio ovakav gotovo nepremostiv problem. Ponekad preporučam i neke meditativne tehnike, te masaže za deblokiranje stresa na tjelesnoj razini ali to nije često.

Zašto neka dokazano uspješna, ljekovita prirodna sredstva nisu naširoko poznata i dostupna danas kada je svijet postao zaista globalno selo?

Zato jer su “dokazano uspješna” u novinama i na televiziji a ne po kriterijima koje bi postavila znanost koja to opet zloporabi na taj način da odbija provesti ozbiljno testiranje prirodnih lijekova kako im ne bi dala legitimitet i ugrozila farmaceutsku industriju koja je njihov financijer. To je zatvoreni krug, jaz koji se ne može prevladati jer ovim svijetom gospodari novac i interesi. A to pak opet omogućava prevarantima među alternativcima da iznose totalno neistinite tvrdnje o preparatima, uređajima i metodama o tome kako liječe rak i najteže bolesti. Kako ih nitko ne kontrolira niti testira ono što nude a oglašavati se smijete kako hoćete ako imate novca, stvara se golemi lažni mozaik o moćima alternativaca, rukopolagača, Rifeovih i drugih strojeva, ljekovitih trava “s Tibeta”, “magičnih kapi” koje stoje i tisuće kuna. Taj mozaik dominira umovima ljudi iskasapljenih recesijom, praznim obećanjima političara i siromaštvom. Korak dublje od vjerovanja u “čudotvorce” su gatare preko telefona koje vam “čitaju” budućnost. To je samo dno, u duhovnom smislu, kada vrijedi ona stara rimska: “Znam da nije istina ali me to umiruje.”

Koristite li osobno neke ljekovite bilje?

Da, mislim da su neke biljke izuzetno zdrave, poput pelina, kadulje, stolisnika; odlična je vrbovica za prostatu, a valerijana i matičnjak za živce. Povremeno pijem takve čajeve a ponekad neki od zelenih koji sadrže polifenole pa su odlični antioksidansi. Preporučujem ih i drugima ali su uvijek u kombinaciji s nečim drugim kada su bolesti u pitanju. Pogotovo u današnje vrijeme. Nekad su benediktinci učili ljude da u uglovima svojih vrtova sade ljekovito bilje i tako si pomognu kada nije bilo liječnika na dohvat ruke pa su se razvile neke čajne smjese vrijedne pažnje. No, uz današnja saznanja biokemije, a ja imam magisterij kemije prirodnih spojeva koja je posve bliska biokemiji, možemo primjenjivati bolje tehnologije i pristupe.

Postoje li neke koje biste preporučili za održanje dobrog zdravlja i dugovječnost?

Nasuprot ukorijenjenom mišljenju, nije dovoljno voditi zdrav život da biste živjeli dugo. Potrebno se roditi s dugim telomerima, nekom vrstom bioloških satova stanica čiji kraćenjem kroz život starimo, no možemo određenim režimima ishrane, apstinencijom od cigareta i alkohola i prirodnim antioksidansima pomoći tom procesu da bude sporiji. Ne zaboravite da je od svih stogodišnjaka danas čak 50% pretilo, a da su neki koji su doživjeli i 115 godina do zadnjeg dana pušili, da ne govorim o onima koji nisu nikada ni čuli za koncept zdrave ishrane a kamoli to primjenjivali. Jedan od faktora je kretanje, drugi unos kalorija ispod normalne razine, preferiranje svježeg voća i povrća pred životinjskim produktima, eventualno mediteranska dijeta a za neke grupe stanovnika vegetarijanstvo, redovita relaksacija i psihička stabilnost ili, bolje rečeno, prihvaćanje životnih problema bez pretjeranog dramatiziranja.

Koliko je prehrana bitna za zdravlje tj. nastanak bolesti?

Zbog nastanka radikala u stanicama koje oštećuju njene strukture rekao bih - vrlo važna jer neke namirnice sadrže supstance koje usporavaju taj process a druge ga ubrzavaju. Prilično je važno dobro tipizirati osobu, vidjeti što je za nju prirodnije i prihvatljivije. Glupo je nekoga tko je izraziti mesožder tjerati na vegetarijanstvo pa on tada pati, muči se. Bolje je dodati mu u hranu antioksidanse i time kompenzirati ono loše. Ima osoba kod kojih mliječni proizvodi potenciraju loše procese a postoje i suptilni oblici alergija na pojedine namirnice. Sve je to u igri, a zadnju riječ imaju još uvijek - geni.

Kako da se moderan čovjek danas odluči između vrsta prehrana koje se nude, a sve obećavaju dobro zdravlje: od mediteranske, makrobiotičke, vegetarijanske, prehrane po krvnim grupama itd.

Najbolje je konzultirati eksperta. Naime, popularna dijeta po krvnim grupama nema nikakva uporišta u istraživanjima ali zvuči elegantno, uvjerljivo. Makrobiotika nije za svakoga, to je odricanje i disciplina koja u osnovi ima duhovni aspekt. U ovom se trenutku svi slažu da je mediteranska dijeta najbolja, primjerice s njome je pojavljivanje karcinoma smanjeno na 6% manji rizik, a kardiovaskularnih bolesti još više. Ima i ekstremnih dijeta, kao ona koja propovijeda uzimanje sirovih namirnica, čak mesa. Ukupno ih je negdje 60 ali još je uvijek dr. Roy Walford, kalifornijski patolog, jedini na miševima dokazao da im može produljiti vijek na 180 “ljudskih” godina. Jednostavno im je davao 30% kalorija manje no što su im tijela zahtijevala, na neki su način gladovali pa su im se organizmi pokrenuli u borbu za opstanak i iskorištavali sve viškove, nepotrebne rezerve.

Jeste li upoznati s projektom Codex alimentarius, koji bi u Europi trebao zabraniti prodaju ljekovitog bilja, prakticiranje alternativnih načina liječenja i uzimanja dodataka prehrani poput vitamina i minerala, pa čak i spominjanje tih supstancija u konteksta zdravlja i liječenja?

Stvari nisu tako jednostavne. Codex alimentarius u načelu želi spriječiti da se dodacima hrani i hrani samoj pripisuju ljekovita svojstva. Ljekovito bilje koje se koristi više od 30 godina će ostati u većini zemalja dopušteno, ali će se zabraniti reklame koje govore o lijekovima za rak a bazirane su na ljekovitim biljkama ili medu ili nekom prirodnom preparatu. Vjerojatno će se zahtijevati određeno obrazovanje za one koji se bave ljudskim zdravljem, neki kažu kod dodataka i hrane fakultetsko, pa će iz igre ispasti svi oni koji su diplome dobili nakon vikendaškog tečaja i postali “doktori”. Inače, taj propis je kod nas već na snazi. Druga je priča teorija zavjere, a to je da će farmaceutska industrija pritiscima ishoditi potpunu zabranu dijetetskih proizvoda i dodataka hrani, svih čajeva, a akupunkturu, kiropraktiku i homepatiju dozvoliti samo onima koji imaju završene medicinske fakultete. U tu verziju ne vjerujem jer bi desetine tisuća ljudi ostalo bez posla i završilo na burzi. Primjerice, ja imam savjetovalište koje je nutricionističko, savjetuje dijete i dodatke prehrani i razne režime života. Diplomirao sam na PMF-u organsku kemiju s biokemijom a magistrirao na kemiji prirodnih spojeva. Tko mi može zabraniti obrt za koji imam kvalifikaciju, plaćam porez i sva davanja? Pogođeni će međutim po meni biti oni koji obavljaju slične djelatnosti a nemaju nikakve kvalifikacije ili se bave nečime što nema nikakvog uporišta u stvarnosti. Još ako nisu registrirani, deru desetine tisuća kuna a da na to zakonodavac žmiri, čak “skidaju” pacijente s lijekova, za pretpostaviti je da će država u tom segmentu postupiti s manje razumijevanja. Na kraju je ipak sve kompromis i ako pogledate sedam-osam zemalja u EU koje su to regulirale, vidjet ćete da to nigdje nije crno-bijelo već je povezano s ekonomijom, porezima i interesima države.

Ljeti je vječno aktualna tema krema za sunčanje. Imali smo prilike čitati kako je to jedna od najvećih prevara u povijesti jer Sunce ne uzrokuje rak, već liječi, pa mnogi sada vjeruju da zapravo sastojci u tim kremama predstavljaju glavni uzrok raka kože. Navodno u Africi nema raka kože, i nije riječ o pigmentu Afrikanaca, jer ljudi afričkog podrijetla koji žive u Americi imaju najvišu stopu raka kože a najmanje borave na suncu.

Kao studentu mi je profesor Balenović govorio da je najveći problem sa suncem na moru taj da nas naš vlastiti znoj štiti ali kada skočimo u vodu isperemo ga i izložimo kožu opasnom zračenju koje se definira tzv. UV indeksom. Čini mi se da je kao opasna valna dužina bila spominjana ona od 254 nm. Učili su nas da su raku kože, pa tako i melanomu čije se pojavljivanje usedmerostručilo zadnjih godina, najizloženiji mornari, lučki i pružni radnici te oni izloženi suncu. Onda su zaredale kreme i milijarde dolara zarađenih na njima, pa iza toga međusobne podvale velikih korporacija, tako danas više nitko ne zna što je istina. Pogledajte samo lijek za dijabetes koji je nedavno izazvao smrt od moždanog udara čak 83.000 osoba. Sjećam se kada je Zimsku olimpijadu 1984. posjetio glumac Kirk Douglas, otac Michaela Douglasa. Neki ga je novinar pitao vjeruje li u Boga. On je odgovorio: "Naravno.." i mašio se za stražnji džep odakle je izvadio dolarsku novčanicu i pokazao na njoj natpis: "In God We Trust" ("U Boga vjerujemo").

http://www.monitor.hr/clanci/drago-plecko-alternativna-medicina-ne-moze-lijeciti-rak/160756/