PARALELNA ZNANJA I UČENJE VATRE

Raul Amon

　

Znanje iza Praznine, iza Vječnosti

«Uobičajenim putem stigao sam do Praznine. Oko mene nije bilo ničega: ni moga tijela, ni slike, ni misli. Sve je bilo bezgranično prazno. Ta Praznina je istovremeno bivala ceo svemir, ali To sam bio i ja. Ja sam ta Praznina. Ne znam koliko je dugo trajalo to stanje. Više nije bilo predstave o vremenu.

Boravio sam u stanju budnog ne – mišljenja. Unutrašnji monolog je nestao veoma brzo. Mislio sam veoma rijetko.No, ta misao nije bila u riječima, već u slikama. Ali i to je ubrzo nestalo. Svaka se slika utapala u Prazninu. Napokon je sve bilo sasvim Prazno – opipljivo Prazno. Praznina i Tišina su čvrsti, opipljivi kao kamen. Izgleda da riječima nije suđeno da opišu opipljivost Praznine i Tišine.

Stigao sam do kraja Praznine. Nisam imao utisak da sam putovao. Kao da je sve presječeno prozirnom staklenom pločom ili nekim kristalom... Postoji providna granica. Iza granice, koliko uspjevam da vidim, postoji još jedan prozirni zid. Imeđu ova dva zida se nalazi beskrajna provalija. To je bezdan...

Kada sam sve obavio kako treba, stekao sam ubrzanje i proletio kroz zid. Krhotine kristala su padale u bezdan pod dejstvom težine. Zahvaljujući ubrzanju, koje sam dobio od Varnica, proletio sam kroz ,

drugi zid i našao se u prostoru Nečega.

Obrtao sam se oko svoje osi takvom brzinom da više ništa nisam primjećivao oko sebe. Onda su pojedino djelovi tijela, ili onoga što bi trebalo da bude moje tijelo, počeli da se rotiraju u različitim pravcima i različitim brzinama. Jedno vrijeme ovaj osjećaj je bio izrazito neprijatan. Uplašio sam se da bih mogao dobiti morsku bolest, ili tako nešto. Onda sam počeo da razaznajem boje i oblike.

Koncentrični krugovi koji su pulsirali u prostoru, zbunjivali su me jedno vrijeme. Onda sam shvatio da se njihov izvor nalazi negdje dolje, a da je praktično lebdim u prostoru. Usmjerio sam svu pažnju u jezero pulsirajućih krugova. Spazio sam da se u njihovom središtu nalazi džinovska figura egipatskog križa – Ank.

Moram da priznam da o ovom simbolu ne znam gotovo ništa. Znam samo da su ga rado nosili okačenog o vrat neki moji poznanici, sljedbenici hermetizma, koje nisam baš mnogo poštovao.

Sa vrha križa pružala se, gotova opipljiva, zraka zlatnožutog svjetla sve do središta moga čela. Sada sam vidio šta je uzrok mojih rotacija. Budući da se Ank rotirao, i zraka svjetla – koja je sa njegovog vrha išla ka mome čelu, ka predjelu «tećeg oka» - takođe se rotirala i ona je praktički «vrtjela» sve u meni.

Pozdravio sam se sa... i ponovo krenuo na granicu. Na samoj granici, zahvaljujući Iskrama, ponovno sam dobio veliko ubrzanje. Proletio sam kroz kristalni zid, dok su krhotine kristala bezšumno propadale kroz bezdan. Proletio sam kroz zid Praznine. Sada sam ponovno bio u svijetu koji mi pripada. Kao da se ovdje osjećam sigurnije? Ovdje je prijsatno i bezgranično Ništa, a tamo se uvijek Nešto zbiva. Znam da ne bi trebalo nešto loše da mi se dogodi, ali sve je tako neizvjesno...»

Ovo je bio kraći odlomak iz opširnog izvještaja jednog Čuvara Varnica o njegovom prvom boravku u prostoru Nečega.

　

　

　

　

PARALELNA ZNANJA I UČENJE VATRE

　

Raul Amon

UVOD U NAUKU O VATRI SA OSVRTOM NA PARALELNA ZNANJA, UČENJU KNJIGE KRETANJA, NAUKU O KVALITETIMA SILA, UČENJE VARNICA I LIJEČENJE VATROM.

　

Dijete moje i kada se buniš protiv mene, ni tada mi nisi

dalek, jer kako bi mi bilo daleko moje vlastito čedo...

ja postojim kao i ti i ti delaj kao ja.

Sila Vatre

　

PARALELNA ZNANJA

Što su Paralelna Znanja?

Kada govorimo o Paralelnim Znanjima, onda istovremeno podrazumijeva dvije stvari. Najprije, to je «visoko stanje svijesti, do kojeg se stiže upornim hodom u ispravnom smjeru».

Četiri Znanja iz te grupe o kojima se najviše govori su: Učenje Knjige Kretanja, Učenje Velikih Sila, Učenje Varnica i Učenje Vatre.

Da li naša čula šalju informacije našoj svijesti nakon dosegnuća praga suradnje Potvrđeno je da su naša čula ukoliko su zdrava prenosioci informacija i da ona obavljaju funkcije ne zaviseči od stanja svijesti.

Da li su naša čula samo čula mirisa, ukusa, sluha, dodira i vida? Imamo li još niz čula koja naša svijest ne bilježi ?

Dakle vančulna percepcija može se odrediti kao percepcija iznad praga suradnje ili percepcija nekonvencionalnim čulima.

Ako nešto nema dimenzija, ako se ne kreće i ne djeluje, onda ono ne postoji.

U tome svjetlu gledano «vančulna percepcija» ne postoji. Ali ako to promatramo kao percepciju izvan konvencionalnih čula, onda se vančulna percepcija točnije može imenovati kao: profinjena suradnja. Profinjena suradnja je stvar svjesnog napora i upornog usavršavanja pojedinca.

Personalizacija Znanja stvara religiozni pokret i u centar svog učenja dovodi Svevišnjeg.

Paralelna Znanja se nalaze iznad kovencionalnih čovječjih čula, u najfinijim slojevima svijesti. To je onaj segment Znanja do kojeg se ne dopire slučajno već upornošću i radom.

Dakle, Praralelna Znanja predstavljaju najfiniji segment sveopšte svijesti.

　

Porijeklo Paralelnih Znanja

«KO SI, ZNAŠ LI KO SAM JA?» Tako glasi prvi tekst knjige Varnica. Iako kratak, ovaj tekst krije u sebi mnoge suštinske odgovore. Kada ga čitalac čita na glas, taj zvuk je upućen stvarnosti oko njega – ljudima i pojavama. Kada ga čita u sebi, onda je to pitanje samospoznaje i samorazvića. Kada praktikant Varnica postavlja ovo pitanje, onda je ono postavljeno sveopšem postojanju. Sveopštem postojanju postavljeno je pitanje da li ono prepoznaje i pomaže onoga ko ide putem Svjetla. Tako se Svemiru skreće pažnja na onoga ko ide kroz Varnice.

Duhovni milje bismo mogli da odredimo kao put duhovnog uspona. Puteva ima bezbroj. Svi putevi duhovnog uspjeha vode do jednog cilja, cilja koji je dovoljno moćan da u sebe ugradi sve puteve, da objedini i pomiri sve razlike. Zato nije čudno da se u nekim velikim Znanjima prepliću različiti putevi, različita podnebja i vremena. O tome kuda ti putevi vode, o ostvarenju svih ciljeva, slikovito govori psljednji tekst Varnica:

　

«JA SAM BESKRAJ IZA BESKRAJA

SJAJ IZA SJAJA

MUDROST IZA MUDROSTI

KNJEŽEVA DESNA POLOVINA GLAVE

SMISAO SMISLA

RIJEČ RIJEČI

BESKRAJ BESKRAJA.»

　

Problemi otvorenosti Znanja

Kod mnogih uzvišenih učenja naići ćete na posve slične misli: «Bog čuje molitvu.» Ovo je jedna od univerzalnih misli, ima jednak značaj za kršćane, budiste, muslimane ili ateiste. Učenje Vatre kazuje gotovo istu misao na slijedeći način:»Ako tražiš onako kako valja, dat će ti se.» Grci će vam opet kazati:»Spoznaj sebe i spoznao si cijeli svijet.» Dovoljna bi bila da ova tri prostorno posve udaljena, ali duhovno bliska shvaćanja, da dodirnemo ono široko polje koje nazivamo otvorenost Znanja.

«Kao što košute traže potoke, tako moja duša traži tebe, Bože.»

U navedenom stihu opisan je jedan od najsuptilnijih puteva saznanja.Da li ste promatrali kako košute traže potoke? Kada je žedna, ona samo oslušne svoje vlastito biće i nepogrešivo pronalazi vodu. Iz ovoga se može naučiti mnogim duhovnim vještinama. Kako biće košute traži potoke? Isto to valja učiniti i da bi se biće domoglo Znanja. Kada nastanu problemi na vašem putu, kada ne budete znali gdje ste, kada zalutate – sjetite se košute iz psalma i počnite da učite od nje. Kada Biblija kaže «Bog te voli», ili Učenje Vatre «Znanje je baš tebi otvoreno» - to je gotovo isto. Znanje nije namijenjeno nekom drugom, već baš vama. Ko može biti odabran, ako vi niste? Odabrani ste – jer kako drugačije objasniti da baš vi čitate ovu knjigu? Protivprirodno je ukloniti se od toga izbora, jer to bi značilo izbjeći samoga sebe, svoju vlastitu istinu – promašiti svoj put.

　

　

　

Znanje, ateizam, religija, magija

Ateista, vjernik i magičar su, u današnje vrijeme, u velikoj zavadi. Ateista veli da religija sužava vidike, a da je magija opet obično šarlatanstvo. Sljedbenik religijoznog učenja sažaljava ateistu i smatra da je on izgubljena duša, a da je magičar čovjek kojeg su demoni zaveli.

Ateista – izgubljena duša, površnost u Znanju;

Vjernik – ograničenog vidika, naivan bogobojažljiv;

Magičar – šarlatan opsjednut demonima;

Da li je ateista u istinu izgubljena duša? On ne huli Boga njegovo srce nije ispunjenu mržnjom i grijesima – on samo ne vjeruje!Možda se njemu Bog nije dovoljno otkrio, možda u današnjem ateisti živi sutrašnji svjetac i možda je pravedniji od većine vjernika? Najteže je priznati drugoj strani pravo na ispravnost.

Kod istinskog vjernika, religija budi ljubav prema svim bićima i pojavama. Istinska vjera otvara unutrašnje horizonte i daje, zapravo, beskrajne vidike.A vjernik, opet, ako je njegova ljubav bezgranična, bez obzira na to što je beskrajno odan vjeri, imaće bezgranične vidike.

Magičar često zaboravlja da kod istinskog vjernika nema nasilja u vjeri. Ako magičara odredimo kao čovjeka koji traga za najsuptilnijom istinom, onda nema bitnih razlika između vjernika i maga. Sa stanovišta vjernika na kraju puta do istine nalazi se Bog. Prema tome, i magičar traži Boga, Zar je to grijeh?

Kada stižemo do sfera svjesti koje pripadaju Paralelnim Znanjima, treba da budemo otvoreni, tolerantni i ispunjeni ljubavlju spram tuđih puteva. Onaj ko ne poštuje dovoljno tuđi put, teško će istrajati na vlastitoj stazi.

　

　

Dva Kvaliteta Mudrosti

Prema Zakonu Kretanja, Mudrost je Element Svjetla sačinjen od dva Kvaliteta: Intelektualna i Kreativna Mudrost.

Nauka, kao oblast, pripada Intelektualnoj Mudrosti, koja zajedno sa Kreaktivnom Mudrošću gradi sveukupnu Mudrost. Bez nauke nema Intelektualne Mudrosti, a to znači da nema ni istinske Mudrosti.

Prema Zakonu Kretanja, slično kao kod Svjetla, Znanje je sačinjeno od tri elementa: Mudrost, Snaga i Duh.Mudrušću ističemo snagu za dosezanje Duha. Kada ne bi postojala samo jedna od ove tri komponente, mi više nebismo mogli govoriti o Znanju. Da bismo ovladali Mudrušću, nužno je da učimo od košute kako ponire u sebe. Bez toga nam nema napretka. Da bismo shvatili košutu, moramo poznavati i biologiju.Ako košutinu poniranje u sebe pomirimo s biologijom, tek tada smo ispoljili Mudrost. Mudar čovjek je onaj ko miri zavedene strane, a ne onaj ko se miri sa stanjem zavađenosti.

Prema Zakonu Kretanja, Intelektualna i Kreativna Mudrost su ravnopravne u svemu i nije Kreativna nadređena onoj Intelektualnoj već su to dva Kvaliteta jedne iste Mudrosti.

Kreativna Mudrost predstavlja vodiča kroz Znanja. Ona vodi čovjeka da prodire duboko, do same srži Znanja. Intelektualna Mudrost, opet, predstavlja učenje o tome prodoru. Dakle oni su lik i slika u ogledalu.

Pet kriterija

Svaku vještinu i svako znanje valja podvrgnuti ispitivanju sa sljedečih pet stanovišta:

a/ sa stanovišta duha

b/ sa stanovišta razuma

c/ sa stanovišta tijela

d/ sa stanovišta okoline

e/ sa stanovišta praktikanata

Što je to stanovište Duha?

Za nas je stanovište Duha ono koje polazi od apsolutnih datosti prirode. Stanovište Duha je ono polazište koje u apsolutno zaštićenim uslovima nadilazi naš razum.

Stanovište razuma predstavlja pozitivno iskustvo o stvari kojoj pristupimo. Ako razum vodi do Duha, onda je on (razum) jedina istinska legitimnost u našem relativnom životu.Razum predstavlja najviše domete relativne svijesti. Čista svijest (prosvjetljenje) znači korak dalje od razuma, a negiranje razuma predstavlja korak nazad (ludilo kao proizvod sistematskog autonapada).

Nema stvari oko koje se sljedbenici različitih duhovnih učenja toliko spore koliko o «pitanju tijela». Neke škole smatraju da je tijelo beskrajni izvor duhovnih mogućnosti i da je za prosvjetljenje dovoljno održavanje tjelesne čistoće i za praktikovanje određenih tjelesnih vježbi.Kod prosvjetljenog čovjeka, tijelo je hram Duha (a ako je hram, ono je dostojno poštovanja). Ne možemo kazati da je kod relativnog čovjeka tijelo hram Duha. Ono jednim dijelom jeste hram Duha (onoliko koliko Duha imamo u sebi, toliko je tijelo njegov hram), ali većim svojim dijelom ono je kuća našeg bića.

Prema Zakonu Velikih Sila , sve što postoji ima dimenzije, kreće se i na sve utiče. Međuzavisnost je, Kvalitet koji učestvuje u građi Svjetla,pa prema tome Međuzavisnost je opšta odlika svega što postoji.Zahvaljujući tome, mi smo za svaku našu akciju odgovorni pred svekolikim postojanjem, i naravno svojoj okolini. Nije moguće nešto uraditi samo sebi i samo za sebe. Takve radnje ne postoje prema Zakonu Kretanja. Kada nešto radimo mi to uvijek radimo sebi i drugima. Zbog toga je nužno da svaku našu akciju (bilo ona najduhovnije prirode) sagledamo sa stanovišta okoline.

Postoji vjerovanje da čovjek dajući nekome nešto mora to «nešto» predhodno, od nekoga uzeti. Od koga uzeti? Da ne bi uzimali od okoline praktikanti nekih vještina uzimaju od samih sebe i daju drugima. Mnogi bioenergetičari će vam tvrditi da vam oni predaju svoju «dobru energiju», a uzimaju vašu lošu «energiju». Ukoliko on daje dobru energiju pacijentu, onda će se kod njega pojaviti manjak te energije. Ako on istovremeno prima lošu energiju od pacijenta, onda je to svjesno podvrgavanje napadu, što, dalje bitno umanjuje dobru energiju terapeuta. Bioterapeuti tvrde da oni imaju tehnike kojima se, nakon terapije, «pune» dobrom energijom i istovremeno «prazne» onu lošu energiju. Ukoliko su oni u pravu, valja postaviti pitanja:

a) U šta oni prazne lošu energiju?

b) Odakle se pune dobrom energijom?

Čak i kada bismo našli valjane odgovore na ova pitanja, bioterapija koja se zasniva na razmjeni energije između terapeuta i pacijenta krajnje je opasno po terapeuta, jer čestim izlaganjem strujama «loše energije» terapeut otvara svoje biće napadu. Dakle, on može izprazniti energiju, ali čestim izlagnjem toj energiji, on postaje privlačan svemu demonskom, a pražnjenje loše enegije i istjerivanje demona nemaju mnogo taga zajedničkog. Princip «uzimanja – davanja» redovno sa sobom donosi nešto demonsko, jer onaj ko daje (od njega se uzima) postavlja sebe u poziciju Boga mada to očigledno nije. Razmotriti duhovnu stvar, radnju, pojavi i sl. sa stanovišta praktikanata od izuzetne je važnosti.

Nije demonski tražiti sebe, ali je demonski određivati stvari kao Bog, a pri tome biti relativan.

Demon često navlači na sebe masku božanstva. Da bismo u nekoj poruci razlikovali Znanje od neznanja, potrebo je da je sagledamo u svjetlu ovih pet kriterija. Samo u slučaju kada je svih pet kriterija sasvim zadovoljeno, ožemo bez straha da prihvatimo ono što nam je poručeno. U protivnom, ako neki od kriterija nije zadovoljen, svako prihvatanje poruke otvara vrata napada.

　

　

　

　

Posvječenik, svještenik, praktikant

Na kraju izlaganja o Paralelnim Znanjima ponovno se vratimo na pitanje ko stiže u središte Znanja. Ovo pitanje je veoma bitno, pa mu valja posvjetiti odgovarajuću pažnju. Kod sličnih pitanja, mnogo se manipuliše problemom sudbine. Nekom je, navodno suđeno da spozna Znanje, a nekome opet nije. Do znanja se stiže svjesnim naporom, disciplinom, učenjem i ispravnim djelima. Naravno postoji sudbina, ali postoji i naša akcija, spremnost i nespremnost, dobra i loša volja itd. Nije nam sudbina kriva baš za sve: sudbina nam daje i prepreke i prednosti kojima možemo da savladamo te prepreke. Od nas samih zavisi koliko smo svjesni sebe. Dakle, niko nije preodređen sa spozna ili promaši Znanje. Kada čovjek krene stazom Znanja svoju lošu sudbinu automatski prenosi na Znanje. Za onoga koji korača

tim putem nema više dobre ili loše sudbine. Za nega postoji Znanje i put do njega.

U znaje ne stiže niko i stiže svako od nas. Dosezanje cilja, ili pak potpuno kočenje, ipak zavisi od našeg svjesnog delanja, ne od tih posebnosti. Tako gledano ispravno koračajući putem, svatko od nas može stići do cilja.

Onaj ko displinirano praktikuje tehnike Vatre i pri tome vodi zdrav, prirodan život, u kojem maksimalno suzbija vlastito nasilje, može doći do Znanja i prosvjetliti se. Učenje Vatre ne podrazumijeva Boga, ako Boga ne podrazumijeva i sljedbenik Vatre,

Praktikant je sljedbenik Znanja, on se oslanja na ona učenja ili puteve koji ne podrazumijevaju Boga kao jedini put, već dozvoljavaju mogućnost samorazvića i autokreacije ličnosti. Praktikant u prvi plan stavlja samospoznaju i ona učenja koja koja mu u tome pomažu.

Postoji između ostalih, u velikom arsenalu mogućnosti unutar Učenja Vatre jedna tehnika koja praktikantu daje mogućnost iscjeljivanja. Bez obzira na početnu točku iz koje praktikant polazi uredno praktikovanje ove tehnike uz prirodan život, lišen nasilja obavezno donosi moć iscjeljivanja.

Što je svještenik? To je prije svega duhovni status – to je stanje Duha koje čovjek doseže u vjeri u Boga. Značaj svještenika se ogleda u tome što je on strogim sistemom školovanja obezbjedio dejstvo Božje nauke kroz sebe na druge ljude. U tome je njegova uzvišenost, i nesumljivo koračanje ka istinskom Znanju. On dakle, nije samo onaj koji druge podučava o Bogu, već je više od toga: onaj kroz koga se Bog ispoljava i podučava ljude.

Posvječenik je čovjek koji je sproveo strogi sistem realizacije Boga u sebi. Postavlja se pitanje po čemu se posvjećenik razlikuje od praktikanata ateiste i svještenika. Posvjećenik za razliku od ateiste, vjeruje u Boga. Štaviše, on vjeruje da se baš u njemu, kao njegova suštinska priroda, nalazi i Bog. Svještenik takođe vjeruje u Boga i vjeruje da je Bog u njemu. No, za razliku od posvječenika, svještenik ne vjeruje u mogućnost realizacije vlastitog bića kao Boga. Štaviše, svještenici nekih religija takvu vjeru posvjećenika smatraju grijehom. Ako čovjek spoznaje Boga u sebi i trudi se da ga dosegne, to nije grijeh već put do Paralelnih Znanja.

　

　

UČENJE KNJIGE KRETANJA

Ciljevi i struktura Knjige Kretanja

Knjiga Kretanja predstavlja jedno od Paralelnih Znanja. Knjiga je podijeljena na četiri dijela. Svaki dio ima po tri Desetka ili Latice Lokvanja (skračeni naziv za Knjigu Kretanja je Lokvanj), s tim što poljednji Dio ima svega jednu Laticu. Tako cijela Knjiga ima praktično deset Latica (ili Desetaka,) Lokvanja. Od sva četiri Dijela Knjige, samo prvi dio može se prezentirati javnosti. Ostala tri Dijela stroga su tajna sljedbenika Lokvanja. Da ne bi dolazilo do slučajnih ili namjernih provala u Knjigu, posljednja tri Dijela prenose se ustmeno.

Svaki Dio Knjige sastoji se od po deset Poglavlja. Prvo Poglavlje svakog Dijela sadrži tekstove Latica, koje taj Dio ima u sebi. Svako Poglavlje ima jedan ili više Stepenika razvoja sljedbenika. Svaki tekst Knjige sadrži u sebi opis obreda ili ceremonije koju sljedbenik treba da izvede. Svako poglavlje, osim prvog Poglavlja prvog Dijela Knjige, ima predgovor Velikog Mudraca, tako da i predgovori imaju status svetih spisa. Samo je predgovor prvog Poglavlja prvog Dijela Knjige relativan i on nema status Svetoga spisa.

Lokvanj ili Knjiga Kretanja, predstavlja Živo Znanje o Kretanju. To Živo Znanje jeste sve što postoji, pa prema tome ono jeste Knjiga, ali je ono i sva bića i tvari koje to postojanje uključuje u sebe. Mi smo, dakle segmenti toga Znanja. Za religiozna učenja postoji još 91 stepen.

Ono što nije dosuđeno Bogu, čovjeku je dato kao mogućnost. Naime, sljedbenici Lokvanja mogu da razviju svoju svijest dalje od Boga.

Jedan aktivni sljedbenik (Ratnik) djeljuje zaštitno na 10000 ljudi. Sljedbenici višeg ranga djeluju na neuporedivo veći broj ljudi. U jednom gradiću od 100000 stanovnika dovoljno je svega 10 aktivnih sljedbenika da bi cijelo mjesto bilo zaštićeno od ozbiljnog demonskog napada.

　

Učenje o deset evolucija

Lokvanj, nije samo Knjiga, on je istovremeno struktura Duha i svemira. Knjiga ima deset Desetaka ili Latica Lokvanja. Svaka Latica odgovara po jednom evolutivnom tipu (evoluciji). Prema tome postoji ravno 10 evolucija. Unutar svake evolucije postoji po 10 svjetova, ili statusa. To znači da unutar cijelog svemira postoji ravno 100 statusa.

Pogledajmo sada prvu evoluciju, kojoj pripada i čovjek. Unutar prvog evolutivnog tipa nalaze se sljedeći statusi ili svjetovi:

　

Demoni

Minerali,

Biljke,

Životinje,

Ljudi,

Anđeli,

Niža Božanstva,

Viša Božanstva

Gospodar evolucije (Atman, Bog, Alah i slično) i jedan nivo koji se izučava unutar prvog Dijela Knjige.

Svaka evolucija ima centralno biće ili personalitet. Budući da postoji razlika između bića i personaliteta dužni smo ovdje, u svjetlu Knjige, da je razjasnimo. Biće predstavlja skup osvjetljenih Kvaliteta Duha i ono se seli iz života u život, (iz inkarnacije u inkarnaciju), sve dok svi kvaliteti ne budu osvjetljeni – dok se biće ne prosvjetlji. Prosvjetljenjem biće se ukida – ono postaje Duh. Kada određujemo mjesto toga Duha unutar šest evolucija ili stotinu svijetova, tada njegov status određujemo kao personalitet.

To znači da su svi nivoi viši od ljudskog, u stvari, personaliteti. Čovjek je posljednje biće u toj ljestvici.

Centralno biće, ili personalitet, jeste ono biće koje može da mijenja svoj status. U prvoj evoluciji to mijesto je pripadalo čovjeku. Po Učenju Knjige, čovjek je jedino biće prve evolucije koja može da pada na niže, ili pak da se uspinje na više , u zavisnosti od vlastitih akcija. Životinje nikada više ne mogu postati ljudi – pošto vrijeme u kojem živimo onemogućava napredak onih bića koji nisu centralna.

Po ugledu na centralno biće ili personalitet evolucije, postoji i centralno biće Lokvanja. Centralno biće Lokvanja je ono biće koje može da mijenja evoluciju (da prelazi iz jednog evolutivnog tipa u drugi). Centralno biće prve evolucije je čovjek, koji je istovrijemeno i centralno biće cijelog Lokvanja.

Da bi se stvorila ravnoteža, čovjeku su date mogućnosti kakve nemaju bića ispod njega i personaliteti iznad njega.

Ako personalitet iz neke evolucije, na primjer pete, želi da ode u šestu evoluciju, on mora najprije doći na nivo čovjeka, pa tek onda ima neke šanse da dostigne višu evoluciju.

Krist je bio jedan od poljednjih personaliteta koji su uspjeli da se snađu u čovječoj koži.