Još “Jučer” su nam govorili  kako je Pet do Dvanaest da se čovječanstvo probudi i postane svjesno kamo srlja i da pokrene pozitivne promjene.

“Danas” shvaćamo da je već  Dvanaest i Deset jer pokrenute su nepovratne promjene koje će imati utjecaj na našu planetu i slijedom toga na čovječanstvo bez obzira gdje ono bilo i bez obzira kako razvijeno bilo. Pitanje je samo da li smo to već uočili oko sebe, tog procesa, trajnosti i moguće ublažavanja posljedica.

Rečenica u kojoj veliki indijanski poglavica govori o tome da smo Zemlju dobili da bismo je čuvali za svoje potomke postaje samo povjesno sjećanje osvijestimo li kako smo Zemlju zloupotrijebili do te mjere da ugrožavamo svijet u kojem bi naši potomci trebali živjeti. Ali to nije sve.

Puno se toga skupilo u ovom razdoblju i onom koje nam slijedi.

Ima raznovrsnih interpretacija koje moramo uzimati svjesno bez obzira na svu opreznost od naklonosti bilo kojoj varijanti koja nam se prezentira. Kako onoj pesimističkoj tako i optimističkoj, jer puno toga ovisi o tome tko te informacije šalje i radi kakvog interesa.

Kažu da je doba 2012-tih važna prekretnica u povijesti planete s obzirom na njezin astronomski galaktički položaj, te moguće utjecaje na planetu i na naš život.

Govori se o promjeni polova, zamjeni pozicija izlaska i zalaska sunca što naravno da sa sobom nosi i turbulencije na njenoj površini, a potresi i tsunamiji samo su jedan oblik njihova iskazivanja.

Najavljuju da ćemo biti suočeni s ubrzanjem frekvencija, višim vibracijama, svjesnošću i našim snalaženjem i nesnalaženjem u tome. U svakom slučaju tamne misli nesigurnosti, patnje a posebno straha odraz su niskih frekvencija i visoke gustoće koja oslikava naš svijet.

Ljubav svjetlo, pozitivne misli, dijeljenje, ravnopravnost, tolerantnost, mir su odraz viših frekvenicja i lakšeg postizanja lakoće u bilo kojem smislu.

Predviđaju dolazak dvanaestog planeta Nibirua koji će svojim silama privlačenja napraviti zbrku u našem solarnom sistemu te svojim približavanjem planetama uzrokovati nemire na njihovim površinama pa čak i u kretanju. Vidi li se on stvarno već na južnoj polutci a nitko o tome ne priča službeno?

Bilježi se rast sunčevih aktivnosti i energetski izboji koji mogu ugroziti naš energetski osjetljiv sustav kojeg smo izgradili (od komunikacije do svih vrsta uređaja koji ovise o energiji i njenoj frekvenciji).

Primamo kanalizirane poruke o bićima galaktike koja su se okupila na i oko Zemlje da bi prisustvovala “veličanstvenim” i uzbudljivim događajima koji slijede. Ovdje, na Zemlji.

Neki su tu da bi pomogli, neki da bi naučno istraživali, neki da bi se okoristili bez obzira kako bismo to mogli shvatiti i na koji način mi to doživjeli. 

Svjetlosna bića, članovi galaktičke federacije, federacije svjetla, svjetlosni ratnici, Knjiga znanja, Ashtar komanda i drugi. To su raznovrsne poruke koje nas stimuliraju da razmišljamo pozitivno, u smjeru svjetla i ljubavi viših razina i da budemo spremni za promjene koje dolaze.

Oni koji nas uvjeravaju da smo dio jednote, jedinstvenog organizma svemira božanskog te da smo tu da iskusimo izazove materijalnog svijeta. Mi smo duhovna bića na putu rasta kroz iskustvo, bez obzira kakvo, kroz inkarnacije, kroz uspone i padove.

U svom tom dijapazonu poruka ima puno razina promišljanja i naših priprema za to, svako na svoj način, svako na njegovom(njezinom) putu i svako u svom tempu i intenzitetu rasta.

Čeka nas neravan put ili temeljem događaja u našem svemiru na materijalnoj, zatim na energetskoj, vibracionoj razini i svaka od njih može biti jedan dovoljan izazov za sve nas. Ali…ima toga još.

Što će nam “vanjski neprijatelj” kad smo sami sebi dovoljni. Ostanemo li na ovoj prisutnoj materijalnoj razini pogledajmo oko sebe, što mi sami činimo.

U posljednje vrijeme srećom jača svijest o ugroženosti tog našeg prirodnog ekvilibriuma te da smo mi sami sebi najveći neprijatelji. Istina nedovoljno ali već samom svojom prisutnošću i rastom dobiva na težini i važnosti.

Zagadili smo ovu planetu iznad mogućnosti njezine apsorpcije. Jeste li čuli za ogroman “otok” smeća veličine skoro pola Evrope koji pluta negdje po oceanima? 

Već kad plovite brodom po Jadranu često vidite nakupine smeća da ne podsjećamo na nemile ranoproljetne događaje kad su nam susjedi poslali tisuće tona platičnog otpada strujom koja se kreće uz našu obalu prema sjeveru.

Zagadili smo joj zrak smogom i otpadom koji lebdi u zraku. Odete li u Zagorje bit ćete opijeni svježinom zraka u odnosu na gradski zrak na kojeg smo se navikli, a da ne spomenemo velike svjetske megalopolise.

Ozonska rupa postaje sve veća a tek su prve količine freona dospjele u više slojeve atmosfere i ona može postajati samo sve veća.  Zagrijali smo atmosferu stakleničkim plinovima i  svejedno da li radi nas ili geološkog razdoblja ledenjaci se tope masovno, ogromni komadi leda kreću na svoj put u toplija mora.

Naša Zemlja je kroz povijest prolazila kroz razne turbulencije i mnogostruka zahladnjenja i otopljenja, potapanja kopna i njihovog izdizanja, nestanka carstava raznovrsnih bića. Ali u ovom razdoblju koje uključuje i ovaj naš civilizacijski ciklus poduzeli smo sve mjere da joj u tome maksimalno otežamo i ubrzamo što god da se to uobičajeno ili neuobičajeno zbiva.

Iscrpili smo mnoge prirodne resurse koliko je to tehnološki bilo moguće i krećemo dalje, drvena masa nestajućih zelenih suma. Rudače iskopane iz svih mogućih rupa, nafta koja je pri kraju, rezerve pitke vode. Ostavili rane  koje teško zacjeljuju, velike prazne prostore, gole površine, otrovane vodotoke.

Zabrinuo nas je Chernobil a nedavno i Fukushima radi svoje radijacije koja je okružila svijet. Koliko je samo te radijacije poslano u atmosferu svijeta tijekom svih onih javnih ili tajnih nadzemnih nuklearnih testova ali i trešnja zemaljske kore onim podzemnim. Koliko već znamo o tome koliko uništavamo ovaj jedini planet izbora a koliko ćemo tek samo saznati kad dođemo do novih spoznaja. Koliko Gaia to može izdržati.

Životinjske i biljne vrste nestaju zastrašujućom brzinom. Jeste li svjesni koliko tisuća raznih vrsta biljaka i životinja više nisu s nama. Nije to samo statističko brojanje, to su životi nebrojenih bića jedne vrste koja je nestala kao zadnji Mohikanac. 

Do sad se to zbivalo radi neprilagođavanja na promjenu klime ili nekih drugih prirodnih uzroka  nego zato jer im jednostavno ne pružamo šansu svojim širenjem, gutanjem prostora, zraka, vode, zemlje jer nas ima sve više i više. Kao skakavci, gdje prođu, ostaje pustoš.

To što nas ima sve više i više nije glavni razlog nego više isprika onima koji zbog profita, što jeftinije sirovine, veće zarade i sve više i više novih i novih proizvoda koje nakon kratkog vremena mijenjamo s novima te  iskorištavaju resurse do maksimuma.

Kapital ima samo jedan interes. Oni koji su  vezani uz njega mogu radi taktike i pr prijevare  nešto učiniti, negdje donirati, u svojim pr izvješćima iskazati svoju brigu ali u stvarnosti, zaboravite bilo kakve stvarne akcije na tu temu jer je to u srži suprotno od okrenutosti prema profitu.

Nafta je pri kraju, voda postaje ograničeni strateški proizvod koji će moćniji otimati onima koji je imaju. Tko će imati hranu i vodu imat će moć. Monsato već sada ima pod svojom šapom prehrambeni kompleks uvjetovan samom genetskom proizvodnjom.

Microsoft ima pod sobom kompjuterske programe, Google ima komunikaciju i Internet, mobilni operateri vaše kretanje, kamere na svakom uglu vaše druženje, razni oib-i i jmbg-ovi vas uvlače u totalnu matricu a mi sve to mirno motrimo. Mnogi od nas su se udaljili od prirode da više niti bosi ne znamo stajati na zemlji.

Jesi li za napredak (i puno toga pozitivnog ali i negativnog povezanog s tzv. napretkom) ili si protiv toga postaje nametnuta dilema (jer napredak može imati i druga lica zar ne?)

Ekološke vrijednosti, društvene vrijednosti zajednice, humanitarnost, samoodrživi razvoj sve su to aktivnosti ipak još daleko na marginama glavnih gospodarsko društvenih događanja.

Ljudskost, solidarnost ostaje prepuštena individualcima i malim grupama entuzijasta. Čovječanstvo postaje masovni potrošački poslušni proizvodni stroj iz Orwelove l984.

Govorimo kako ne možemo ništa učiniti. Svaki mali korak može značiti ako se umnoži s koracima mnogih. Znate li gdje su velike zarade, na malim jeftinim proizvodima koji se prodaju u velikim količinama, npr. žvake, bomboni, naljepnice, slikice, jeftino pravo za pregled filma na internetu. Upravo ta njihova masa postaje relevantan faktor a ne pojedinačna vrijednost .

Isto tako, jedna osoba koja vodi računa o tome da ne uzima plastične vrećice ne znači puno. Ali 10.000 osoba koje odluče zamijeniti vrećice za platnene znači već jako puno. 

Upleteni smo u mreže Bildenberga (hvala Icke), u globalne korporativne interese, u naddržavne tvorevine (čitaj Mišak blog) koje nas sve više sapliću i upliću u mrežu matrixa u kojem ljudska jedinka postoji samo kao registrirani broj i prisutni kotačić u stroju potrošnja i proizvodnje profita.

Previše pesimistički? Samo realnost crvene pilule. Svjesnost je važna da možemo prepoznati stranu svijetla.

Probudite se. Svako na svom mejstu, u svom prostoru, obitelji razmislite kakav život želimo i u kojoj mjeri ste se spremni boriti za egzistenciju svog potomstva (ako vas to zanima) što ćete učiniti danas i sutra da osvijestite vaš udio u čitavoj toj priči (da li nesvjesnom ili svjesnom aktivnom podrškom ili podrškom kroz neaktivnost).

 

Imate pravo glasa, bar katkad, imate pravo odlučiti o proizvodu kojeg kupujete, imate pravo baciti smeće tamo gdje će biti reciklirano ako ga tako pripremite Imate pravo voziti se biciklom da manje zagađujete zrak, imate i pravo na svom radnom mjestu biti tolerantni prema zaposlenicima, biti društveno osviješteni, biti samodovoljni ako je to moguće, smanjiti korištenje pesticida, koristiti prirodne preparate, smanjiti potrošnju vode i grijanja ako nije stvarno neophodno, imate pravo ugasiti televizor koji vas zatupljuje i stvara od vas zombije, ili manje ulaziti u shopping centre koji će vas privlačiti mirisima, bojom, glazbom, porukama samo da budete još više ovisni o robi.

Imate pravo koristiti prirodne materijale, pomoći s novim sadnicama raslinja, ne kupovati uvoznu robu ako postoji primjerena kvaliteta domaće, pomoći svom susjedu koji je potreban, imati razumijevanje za probleme drugih, imate još uvijek ta prava, prema tome iskoristite ih pa možda, samo možda, imamo šanse da ublažimo agoniju koja čeka naše potomke.

Ne zaboravite svoje misli. Zagadili smo svijet svojim teškim mislima i strahovima. Bez obzira na sve mislimo pozitivno, jer smo na prekrasnom planetu i još uvijek vidimo plavo nebo (bez obzira na chemtrailsove) kupamo se u moru (bez obzira što nam otimaju plaže, betoniraju obalu i bacaju smeće), šećemo po Velebitu na kojem umiru preostale šume pod kiselim kišama koje dolaze iz Plomina. A možda se pojavi i taj Nibiru pa sve to uopće neće baš biti relevantno.

Osvijestimo da je već dvanaest i deset ali još uvijek možemo učiniti nešto dobro i ne odgađajte.

Ne zaboravimo pritom na svoju duhovnu stranu bez obzira na kojem se nivou nalazimo. Jer mi smo ipak u osnovi duhovna bića svjetla koja stiču iskustva na ovoj materijalnoj razini. Ali ipak ne toliko da bi nas ona morala kompletno preplaviti.

Možda će naša duhovna strana biti ona koja će nam pomoći kroz ozbiljna razdoblja i transformacije planete i nas, kako se najavljuje.