Ne možemo pričati o nevjeri samo u užem smislu. Kao kad bi primitivnu čovjeku rekli da postoji Bog, gotovo da nema razlike između toga hoće li on u to povjerovati ili neće. Njegova vjera i nevjera bit će podjednako plitke i nesvjesne. Bilo koji smisao nevjere je kao suprotnost vjeri. Vjera ima smisla tek onda, kad se duh u velikoj mjeri razvio, pa može vjerom napraviti napredak u spoznaji „iza“ pojavnog, što može i u nekoj mjeri naslutiti. Takvim pomakom iz svijeta poznatog on otvara svoj duh prema onome što je iza.. Zato možemo reći da je nevjera svojstvo nesvijesti kod ljudi kojima nedostaju elementarna znanja. Njima treba pomoći da se razviju do stupnja da znaju u što bi uopće trebali vjerovati.
No da bi shvatili smisao riječi nevjera koja ustvari ima dublju poruku koju nam ova sljedeći dio može pojasniti na nivou mudrosti i znanja.
Svi znamo onaj događaj u Bibliji kada je jedna poročna žena došla Kristu? Došla je u kuću gdje je On boravio, oprala mu je noge svojim suzama i osušila ih svojom kosom. To je vidio Simon Farizej, te pomislio: "Gle, ovo je čudno. Ako je on Učitelj, tada je nevjeran svojem učenju. Zar mu nije jasno da je ovo javna žena? Na to Krist odgovori - jer je mogao čitati srca ljudi - "Slušaj, Simone." Simon reče: "Da?". "Kada netko jednom čovjeku duguje 50 penija, a drugi 500 penija, i čovjek, kojemu duguju novce oprosti i jednom i drugom, što misliš, kome je učinio veću uslugu?" A Simon pomisli: "Možda samo želi prikriti svoj grijeh." - jer svatko razmišlja onako kako odgovara njegovom nivou razumijevanja. I Simon reče: "Da, onome kojemu je oprostio 500 penija". Tada Isus reče: "Gledaj, došao sam u tvoju kuću; nisi mi poželio dobrodošlicu; nisi mi oprao noge; ništa mi nisi ponudio. A ona je došla i plakala; i svojim suzama oprala je moje noge." I reče ženi: "Opraštam ti , jer tvoja je ljubav velika."
Ako se pokajete i padnete pred Stopala Boga -u- čovjeku - u tom slučaju, budući da je to Bog koji djeluje u čovjeku ; a Bog je mogao stvoriti svijet, i vaše se karme završavaju. Tu možemo malo spoznati dublji smisao vjere i nevjere, odnosno Milosti ili karme.
Nijedan oblik ili smisao nevjere nema ljubavi. A Ljubav je najveći zakon. Što ljubav poznaje? Mir, dobrotu, sklad, moralnost, sućut, milost.
Svako djelovanje i posljedice se uvijek nastavljaju. Nevjera stvara novo sjeme nove nevjere.
Isto tako dvoje muškarac i žena ako su u stvarnoj ljubavi koja nadilazi čula i tjelesno poistovjećivanje onda su ispunjani ljudskim vrijednostima. koje su prava odlika ljudskosti u kojoj ne može postojati ni jedan oblik nevjere. Oni će živjet u skladu, miru zajedno čak i kad je to u suprotnosti sa mnogim zahtjevima ne samo svijet fizičkih navika, uvjerenja i društveni standardi koje diktiraju modu, stil svakog vremena četo nesvojstveno ljudskosti... Oni su u skladu na način u kojima ljubav nadilazi bilo kakvu svijet i materijalnu prolaznu formu ponašanja i prelazi u sferu transcendencije. Oni su tada u svemu u zahvalnosti prihvaćanja stvari kakve jesu i igraju po pravilima razumijevanja jedinstva duše a ne nesvjesnim impulsima čula. To je tada. plemenito i produhovljeno, i tada će ta sjedinjenost biti osnova na kojoj su oni glumci na pozornica na kojoj se odvija Božanska igra ljubavi. U takvoj produhovljenoj ljubavnoj zajednici javlja se istinska svjesnost u kojem je sreća vodič života. Jer svaka nevjera u mislima riječima i djelima je grijeh na ovom nivou relativnosti.
Nevjera je tamas energija koja je svojstvena prevarama, lažima i prevrtljivost uma. I tko nam može oprostiti grijehe? Samo Bog; Bog može oprostiti grijehe. Ali bitno je da se pridržavamo zakona koji odgovaraju određenim nivoima u kojima djelujemo.
Ako se uzdignemo iznad tijela i postanemo Svjesni Sudionik Božjeg Plana, sve se usklađuje u jedinstvu, i tada nema nevjere.