Naš prvi razgovor

"Svaki čovjek za granice svijeta uzima granice svoje vlastite vizije".
Artur Šopenhauer

Konačno, prvi put sam sa Dr. Hew Len-om razgovarao 21 oktobra 2005.

Njegovo puno ime je Dr. Ihaleakala Hew Len.

Ali rekao mi je da mogu da ga zovem „I“, poput slova iz alfabeta.

U redu. To mogu. „I“ i ja smo vjerojatno proveli jedan sat u našem prvom telefonskom razgovoru. Zamolio sam ga da mi ispriča cijelu priču o njegovom terapeutskom radu.

Rekao mi je da je radio u državnoj bolnici na Havajima  tokom tri godine.

Odjeljenje gdje su držali umobolne kriminalce bilo je opasno. Psiholozi su poslije prvog mjeseca rada napuštali bolnicu.

Osoblje je odlazilo na bolovanje ili je jednostavno davalo otkaz. Ljudi su tim odjeljenjem prolazili okrenutih leđa ka zidu, u strahu od napada pacijenata. To nije bilo nimalo prijatno mjesto za život, rad ili posjetu.

Dr. Hew Len ili „I“ mi je rekao da se nikada nije profesionalno sreo sa pacijentima.

Nikada se nije konzultirao sa njima.

Pristao je da pogleda njihove dosijee.

Dok ih je proučavao, radio bi na sebi.

Kako je radio na sebi, tako su pacijenti počinjali da ozdravljuju.

Ovo je postalo još fascinantnije kada mi je predočio sljedeće:

„Poslije nekoliko mjeseci, pacijentima koji su bili u lancima dozvoljeno ja da slobodno hodaju. Drugima koji su bili pod teškim sedativima smanjena je doza. A oni za koje se mislilo da nikada neće biti pušteni bili su oslobođeni.“

Bio sam u čudu.

„Ne samo to“ nastavio je „ već je i osoblje počelo uživati da dolazi na posao. Odsustva i bolovanja su se smanjila. Završili smo sa više osoblja nego što nam je bilo potrebno, jer su pacijenti bili otpušteni, a osoblje je ostajalo na poslu. Danas je to odjeljenje zatvoreno.“

Ovo je trenutak kada sam morao da postavim pitanje od milion dolara:

„Što si ti to radio sa sobom što je dovelo do promjene tih ljudi?“

„Ja sam prosto čistio dio mene koji sam dijelio sa njima.“ Rekao je.

HUH?

Nisam ga razumio.

Dr. Hew Len je objasnio da ukupna odgovornost za vlastiti život obuhvaća sve u životu – prosto jer se nalazi u tvom životu – i zato jeste tvoja odgovornost.

U bukvalnom smislu cio svijet je tvoja kreacija.

Uh. To je bilo teško progutati. Biti odgovoran za nešto što sam vidio ili rekao je jedna stvar.

Biti odgovoran za sve što je rečeno ili učinjeno u mom životu je sasvim nešto drugo.

Međutim istina leži u ovome: ako preuzmete kompletnu odgovornost za vlastiti život, tada sve što vidite, čujete, okusite, dodirnete, ili na bilo koji način doživite jeste vaša odgovornost, jer se nalazi u vašem životu.

To znači da teroristi, predsjednik, ekonomija – sve što doživljavate i ne sviđa vam se – treba vi da iscijelite.

Oni ne postoje, takoreći, osim kao projekcija unutar vas.

Problem nije u njima; on je u vama.

I da bi ste ih promijenili, vi treba da promijenite sebe.

Znam da je to teško prihvatiti sam taj koncept i živjeti ga.

Optuživati je daleko lakše nego biti totalno odgovoran.

Dok sam razgovarao sa Dr. Hew Len-om, počinjao sam shvaćati da iscjeljivanje za njega, ako i u samom ho’oponoponou znači voljenje sebe.

Ako želite da poboljšate svoj život, treba da ga iscijelite.

Ako hoćete da liječite bilo koga – bio on mentalno bolesni kriminalac – to radite liječeći sebe.

Upitao sam Dr. Hew Len-a kako on to liječi sebe.

Što on to, zapravo, radi, kada pregledava dosijee pacijenata?

„Ja neprestano govorim ’Žao mi je’ i ’Volim te’, ponovo i ponovo,“ objasnio mi je.

To je to?

To je to.

To znači da je najbolji način da poboljšate sebe, da volite sebe. I dok poboljšavate sebe, vi poboljšavate vlastiti svijet.

Dok je Dr. Hew Len ili „I“ radio u bolnici, sve što je dospijevalo do njega, predavao je Božanstvu i tražio oslobođenje.

Uvijek je vjerovao. Uvijek je djelovalo. Dr. Hew Len bi se zapitao

„Što se to dešava u meni te sam doveo do ovoga problema, i kako mogu taj problem u meni ispraviti?“

Ova metoda iscjeljivanja vanjskog iznutra je ona koja je nazvana Samo I-dentiti Ho’oponopono.

Čini se da je to jedna starija verzija ho’oponoponoa na koju su mnogo uticali misionari sa Havaja.

On uključuje olakšice koje su pomogle ljudima da riješe probleme tako što bi ih iznosili iz sebe.

Kada bi mogli prekinuti vezu sa problemom, on bi nestao.

Ali Samo I-Dentitet Ho’oponopono ne zahtijeva bilo kakve olakšice.

Sve se odvija unutar bića. Bio sam zaintrigiran i znao sam da ću to bolje razumjeti tokom vremena.

Dr. Hew Len još uvijek nije imao materijale o ovome procesu.

Ponudio sam se da mu pomognem da napiše knjigu, ali nije izgledao zainteresiran.

Postoji jedan stari video zapis, koji sam naručio.

Također mi je rekao da pročitam knjigu Iluzija korisnika od Tor Norretranders-a.

Kako volim knjige, odmah sam je naručio preko Amazon-a. Kada je stigla, progutao sam je.

U toj knjizi se dokazuje kako naš svjesni um nema pojma što se dešava.

Norretranders piše: “Činjenica je da svake sekunde milioni djelića informacija preplavljuju naša čula. Ali naša svijest obrađuje možda samo oko četrdeset djelića informacija u sekundi – najviše. Milioni i milioni informacija se zgušnjavaju u svjesno iskustvo koje praktično uopće i ne sadrže nikakvo iskustvo.“

Koliko sam shvatio Dr. Hew Len-a kad kaže, kako mi uopće nismo istinski svjesni toga što se ustvari dešava u određenom trenutku, sve što smo u stanju da napravimo je da se prepustimo i vjerujemo.

Radi se o 100 postotnoj odgovornosti za sve što nam se u životu dešava: baš sve.

Govorio je da se u njegovom radu radi o samopročišćavanju.

To je sve. Dok se pročišćava, svijet postaje čistiji, jer je on svijet. Sve izvan njega je projekcija i iluzija.

Dok je nešto od toga zvučalo Jungijanski, u smislu da je vanjština koju vidite sjenka vašeg vlastitog života, s druge strane to što je Dr. Hew Len izgledalo da opisuje bilo je izvan svega toga.

Izgledalo je da on priznaje da je sve ogledalo vlastitog jastva, ali također je govorio da je na nama odgovornost da popravimo sve što doživimo, i to iz unutrašnjosti jastva povezujuću se sa Božanstvom.

Za njega, jedini način da bi popravio bilo što u izvanjskom je da govori „Volim Te“ Božanstvu, koje bi se moglo opisati kao Bog, Život, Univerzalno, ili bilo kojim drugim terminom koji se odnosi na višu silu.

Hu. To je baš bio razgovor.

Dr Hew Len me nije poznavao toliko dugo, ali ipak mi je posvetio dosta svoga vremena.

I zbunjivao me cijelo to vrijeme. On je skoro 70 godina star, i vjerojatno za neke ljude živi guru, a za druge beznadežan slučaj.

Bio sam sav uzbuđen od prvog razgovora sa Dr. Hew Len-om, ali htio sam više.

Uopće nisam shvaćao to što mi je govorio. I bilo bi mi veoma lako oduprijeti mu se ili ga odbiti. Ali to što me upecalo bila je priča o njegovoj upotrebi ove metode liječenja na takozvanim „napuštenim“ slučajevima, kao što su to bili mentalno bolesni kriminalci.

Znao sam da će Dr. Hew Len skoro održati seminar i pitao sam ga u vezi toga.

„Što ću ja time dobiti?“

„Dobit ćeš to što dobiješ,“ rekao je.

Pa dobro, to je zvučalo kao stari test trening iz 1970-tih: Što god da dobijete to je ono što ste trebali i da dobijete.

„Koliko ljudi će pohađati vaš seminar?“ pitao sam.
„Ja nastavljam sa čišćenjem tako da će tu biti samo oni ljudi koji su spremni za to,“ rekao je. “Možda 30, ili 50. Nikada se ne zna.“

Prije nego što sam prekinuo razgovor pitao sam ga što znači potpis na njegovim mejlovima.

„POI znači Mir od Ja,“ objasnio je. „To je mir koji nadilazi shvaćanje.“

Tada nisam shvaćao što je time htio reći, što danas za mene ima puni smisao.