Na prvu loptu, može li se išta više suvislo reć na tu pomalo otrcanu, a ipak vječnu temu.

Ha mogu probati jer to istinski želim.
Važno je pritom biti što više oslobođen nekih zemaljskih strasti i na cijelu stvar baciti pogled iz, što je moguće više, metafizičke perpektive.

Onu istu koja ljudima uhvaćenim za petočulnu površinu stvari, danas jako nedostaje.

Za početak, zapravo i nije previše važno kakvu hranu ja osobno konzumiram.
Ono što smatram sasvim sigurnim je da ne postoji univerzalno ispravna prehrana, ni u etičkom ni u zdravstvenom smislu. Da bi sve bilo „po špagi“ vjerojatno bi na snazi trebala bit ona „koliko želuca toliko ishrana".
I tajming, dakle vrijeme je tu također bitan faktor.

E sad, metafizički gledano, svakom u tanjur dođe ono što u tom njegovom trenutku trenutaka i treba doći.
It's as simple as that.

Zašto zapravo ovaj članak?

Možda najviše zbog tog što mi je ponekad mučno gledati i svjedočiti netrepeljivosti koja postoji između raznih grupacija jedača. I koja me, nimalo slučajno, podsjeća na onu vezanu uz religijsku, plemensku, rasnu il bilo koju sličnu pripadnost.

Zanimljivo je pritom da se povelik broj jedača zgraža nad tim drugim umjetnim podjelama koje nam eonima nametnuše, a zbog prehrambene su u stanju podijelit i atom ako treba. Kamoli ljude.

Uglavnom je tu prisutan taj famozni polaritet: MESO – NEMESO.

Da pojednostavimo i možda iskarikiramo, za nemesne su mesni krvožedne ubojice, a za mesne su bezmesni nešto kao fanatični moroni.

I jedni i drugi obično vole nametati svoju opciju kao jedinu ispravnu. Za jedne je čovjek po defaultu biljojed, za druge svejed.

Tog, što ta podjela, KAO I SVI KONCEPTI PODJELE, mogu iz metafizičkog kuta gledanja samo izazvat podsmjeh, nijedna od suprotstavljenih strana nije trenutno svjesna i vrlo vjerojatno neće ni biti dok ne napuste tijelo i samim tim i amneziju.

Kod vegetarijanaca tipa „Prijatelji životinja“ i sl. je evidentna velika vezanost za ideale i principe. To je ona famozna kojom se često bavi "moja" Karmička dijagnostika.
Kod nekih ta vezanost postane toliko jaka da u njima sve manje i manje ima mjesta za pravu Božansku ljubav koja ne sudi i ne važe i ne nameće svoje.

Čovjek jednostavno iz svoje skučene perspektive nije u stanju baždarit vagu da objektivno ispravno pokazuje stvari.

A što volimo vagaaaat..

Osobno se ne slažem s njihovim viđenjem promocije vegetarijanstva. Ja ga ne vidim korektnog u drugoj varijanti osim afirmativne i Gandhijevske. Uvijek smireno govoriti u prilog svojeg ZA, a ne pasti u zamku zapjenjenja na PROTIV.
Onaj koga ponizite govoreći mu da je svirepi ubojica,  u njemu će se definitivno javiti još veći inat. Jer teško će sam sebi reć, pa da, ja sam stvarno to, cijeli sam svoj život živio krivo.
Naravno da neće.

Svaka eventualna promjena ishrane svakom pojedincu mora doći impulsom iznutra. Takova je jedina i pravilna te dugoročno drži vodu.

U tom smislu bi PŽ trebali raditi, a da stvari budu u karmičkom smislu ispravne.

Tu smo za sve informacije. Prednost vege ishrane je ta i ta. Recepti su ti i ti.
Kada Vam i ako Vam ikada klikne, mi smo tu za svu moguću logistiku.

Onaj tko hoda okolo i siluje druge da prihvate njegove principe je prilično limitirajućih pogleda na ovaj naš čudesni Univerzum.

Općenito, čim susretnemo fanatika, ono u što možemo biti sigurni je da je u krivu.
Čak i da je sadržajno poprilično u pravu.

Logično ili ne, stvari stoje tako da je pristup itekako važan, jer ako nije ispravan, čist i oslobođen tog fanatičnog elementa nametanja svoje istine, on energetski može u potpunosti poništiti samu plemenitost sadržaja.

No o fanatizmu kao nezgodnom poremećaju i uhvaćenosti duha ću pisat nekom drugom prilikom.

I? Što dakle klopat?

(nastavak slijedi)