Tema ove pjesme u prozi (ili priče?) je nesavladivi utjecaj vremena. Već stoljećima razni mudrijaši naprežu svoje moždane vijuge ne bi li proniknuli u tajne vremena; zagospodarili prostranstvima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; otisnuli se u neku višu dimenziju kroz ‘vremenske rupe’ ili pak uplovili u tajne paralelnih svjetova. Koliko je samo fantastičnih priča o vremeplovima do sada izmišljeno za djecu i odrasle? Mnogi znanstvenici i filozofi uporno vjeruju da će jednoga dana zaustaviti starenje i staviti utjecaj vremena pod svoju kontrolu. Uzalud im nada. Svi oni koji poznaju tajne vedske mudrosti, znaju da je vrijeme neporazivo, jer ono je Krišnina energija. Svako živo biće i svaki neživi objekt u ovom materijalnom svijetu podložan je utjecaju vremena. Od svih slavnih kraljeva, umjetnika i filozofa iz prošlosti – sada su ostala samo imena na papiru.
Kada se rodimo ne posjedujemo ništa osim milosti i ljubavi roditelja, a mnogi su lišeni čak i toga. Tijekom života prisvajamo predmete i osobe koje počnemo nazivati ‘svojima’. Istovremeno se jako vežemo za sve što smo stekli; porodicu, bogatstvo, kuću, posjed, itd. I onda u jednom trenutku, manje ili više iznenadno – dođe vrijeme u obliku smrti i oduzme nam sve.
Kada umremo, neki drugi ljudi naslijede sve što smo teškom mukom stekli i marljivo čuvali, a mi tada od toga više nemamo apsolutno ništa. I onda sve opet iz početka, u nekom drugom tijelu. Kako vam to zvuči? Kao velika prijevara, zar ne? Paradoksalno je da nas u toj igri ne vara nitko drugi nego mi sami sebe. Svatko od nas u svakom trenutku ima svoju slobodnu volju i mogućnost izbora da iskorači iz kolotečine svjetovnog života. I kao što sam već spomenuo u samoj pjesmi, vrijeme je sve što zaista posjedujemo. Ljudi obično prespavaju polovinu svoga života. Petnaestak godina provedu u dječjim igrama, a ono malo vremena što je preostalo, protrače na težak rad, trku za karijerom i razbibrigu – bez da se ikada zapitaju: “Čemu je sve to vrijedilo?, Koji je uopće smisao života, i tko sam uopće ja?” Možda zvuči grubo, ali jedno zrno vedske mudrosti kaže: ljudsko društvo nije bolje od životinjskog ukoliko se bavi samo razmnožavanjem, jedenjem, spavanjem i branjenjem (na malo drugačiji način nego kako to rade životinje).
Zaista, pogledajte samo oko sebe i vidjeti ćete da novine, radio, televizija i filmska industrija gotovo da i ne govore o ničemu drugome nego o raznim nijansama seksualnog života, jedenja, spavanja i branjenja. Mnogi profiteri znaju vješto iskoristiti ljudsku tupost, pa zgrću ogromne svote novaca promoviranjem grješnog života (ubijanje životinja i jedenje mesa, intoksikacije, porno–industrije, seksualnog promiskuiteta i kockanja). U tu svrhu se koriste javnim glasilima i svakodnevno nam ispiru mozak nametanjem cigareta, alkohola, drugih droga i ostalih štetnih proizvoda upakiranih u vrlo privlačnu i šarenu ambalažu. Uvjeravaju nas kako nema ništa loše u tzv. slobodnoj ljubavi, podižući seksualnu svjesnost ljudi do te mjere da maloljetnici postaju silovatelji, seksualni manijaci i pedofili. Ljudi masovno vrše abortuse, a slučajevi incesta nisu više samo rijetka izopačena pojava, već gotovo svakodnevnica koja polako ali sigurno postaje normalan dio života.
Lista trikova koje nam profiteri na razne načine podvaljuju, prilično je dugačka. Iskorjenjivanjem duhovnih i socijalnih vrijednosti u ljudima, čitavo čovječanstvo su pretvorili u široko potrošačko društvo čvrsto utemeljeno na grubom materijalizmu. Javna glasila temeljito provode ‘reformu’ ljudske svijesti pretvarajući ljude u poslušne, naivne potrošače i uglađene monstrume pune loših osobina. Udaljili su nas od izvornog, duhovnog i prirodnog života, nemilosrdno uništavajući mnoge društvene vrijednosti. Dobro napumpani ideologijom hedonizma, počeli smo crkve i ostala svetišta pretvarati u disko–barove, kuglane i kockarnice. Kakva lakrdija!
U nekim državama, kao SAD, čak je i sotonizam legaliziran i priznat skoro kao neka vjerodostojna religija. Obožavatelji vraga otkupljuju napuštene crkve i u njima vrše obrede za zadovoljenje mračnih sila. Čovjek današnjice, žrtva demonske propagande – ulaže čitav svoj život u jurnjavu za bogatstvom, luksuzom, visokim položajem i nezasitnim seksualnim životom – iako te stvari nisu nikada i nikome donijele trajnu istinsku sreću i mir uma. Požuda, pohlepa i gnjev se promoviraju kao poželjne osobine. Najcjenjeniji ljudi u društvu su bogataši, sportaši i zabavljači. O istinskim svecima malo tko da još uopće i govori, a Božić je postao dan kada se najviše orgija i luduje. Pomahnitali zahtjevi potrošačkog društva brzo pretvaraju ovaj planet u veliki urbani megakompleks. Tradicionalne kulture i vrijednosti bivaju uništavane, a ljudi se svode na vijke u masivnoj ekonomskoj mašini. Ljudi više ne mogu vjerovati ni vlastitim supružnicima, roditeljima ili djeci. Kriteriji modernog čovjeka su postali izopačeni.
‘Napredak’ na kojega smo toliko ponosni, jednostavno je mamac koji nas primorava da radimo kao zvijeri ne bi li se konačno dočepali sreće i zadovoljstva. Ali na žalost, potrošački tempo koji nam je nametnut, toliko uznemiruje naše umove da su nam potrebne pilule da bismo koliko–toliko mirno zaspali. Potrošački stampedo i trka za materijalnim osjetilnim uživanjem vrlo brzo i uspješno pretvaraju stanovnike ovog planeta u psihopate, neurotičare, šizofreničare i manijake raznih vrsta. (Svakom trećem čovjeku u SAD potrebna je psihološka pomoć).
Da stvar bude još gora, nalazimo se u nemilosti mafije, korumpirane policije i političara koji čak i djecu šalju u ratove. Zakon nam kroje kriminalci koji su ili neuhvatljivi ili nedovoljno kažnjeni. Ovo su samo neki od plodova svijeta tehnologije koji nas otuđuje od samih sebe. Odvratne li ‘civilizacije’! Opisujem to riječima glazbenika Nitin Sawhneya:
‘‘Tehnologija je droga. Ne možemo se je nasititi. Hranimo njome svoju djecu promatrajući kako odrastaju živeći na dijeti koja rastače njihova osjetila. Upalite TV i netko će vam reći da je 50.000 ljudi umrlo u Indiji. Dvije sekunde kasnije gledate komediju. Tehnologija to može učiniti. Nudi nam vještačke realnosti koje nas čine neosjetljivim na svijet stvarne realnosti. Heroin ima isti učinak. U suštini, svi smo ovisnici – ovisni o komforu i ugođajima koje pruža tehnologija – ovisni o ideji da je napredak u direktnom odnosu s veličinom ekrana računala. S druge strane, bogati klinci u Americi ubijaju jedni druge, dok se klinci iz Soweta ne mogu prestati smijati. Dakle, tko je uistinu napredan?... Kada pogledam ispred sebe, vidim dva puta – duhovni i materijalni. Dva svijeta – jedan razvijeni i jedan u razvoju. Sami odredite koji je koji.”
Zar nije apsurdno što moramo prolaziti kroz sve te prevare i iluzije unatoč tome što smo u svome izvornom, duhovnom stanju vječni, puni savršene mudrosti i neograničenog blaženstva? Vrijeme nepokolebljivo prolazi. Na nama je da ga iskoristimo za duhovnu spoznaju koja je najznačajnija odlika što nas čini superiornijima od životinjskog carstva.
U duhovnom svijetu vrijeme također postoji, ali ono nema nekakav negativni utjecaj na duhovna tijela osoba koje ondje žive. Zaista jedini način da nadiđemo utjecaj vremena je taj da dostignemo duhovno savršenstvo djelujući u skladu sa svojom vječnom dharmom (vidi komentar na pjesmu Balada o paloj duši), prekinemo svoje vezanosti za materijalna zadovoljstva i objekte, te ponovno probudimo svoju uspavanu ljubav prema Krišni. Jedino na taj način možemo postati kvalificirani da se vratimo natrag u duhovni svijet, odakle smo jednom jako davno došli.
Nemojte upasti u istu klopku kao mnogi ljudi u prošlosti, misleći: “Još imam vremena za uživanje. Kada ostarim posvetit ću se duhovnom životu i prekinuti sve vezanosti za materijalni svijet.” Kako uopće možemo biti sigurni da ćemo doživjeti starost? Smrt može doći nenadano, već danas. I zato Krišna kroz Vede poručuje:
“Ako želiš napraviti duhovni napredak, trebaš misliti da će smrt doći u slijedećem trenutku; ali ako želiš biti sretan u svjetovnom životu, trebaš misliti da nikada nećeš umrijeti.”