čovječe BOŽJI..

Ma osjeti ljubav u sebi

Ak treba i dublje zagrebi

 

Zadrži ljubav u duši

Kad sve oko tebe se ruši

 

Kulise sve dođu i odu

Ne veži uz njih si slobodu

 

Očvrsni taj osmjeh ka svemu

Pokaži ga svakom problemu

 

Ne poredi druge sa sobom

To zabluda bavi se tobom

 

Jer sam svoje puteve krčiš

Pužeš pa ponovo trčiš

 

Tsunami te može oborit

Al iskra u tebi će gorit

 

Jer ona se nikad ne gasi

Negasivoj pripada klasi

 

Promjene nek te ne plaše

Jer uvijek su za dobro naše

 

I uzalud glavom sad klimaš

Jer sve što ti treba već imaš

 

Višak je ono što boli

I rane što pune su soli

 

Otpusti energije teške

Osvjesti i ispravi greške

 

Umu ti svom zapovijedi

Nek odmori malo pa sjedi

 

A srce nek povede igru

Zavrti tu božansku čigru

 

I uvijek kad nešto te žulja

Znaj da iz tvojeg je mulja

 

Pa odmah to trebaš izvadit

Alatima srca preradit.

 

Olabavi si tvrde strukture

I pusti te suze nek cure

 

Nek crnila sva ta izađu

Za svijetlo ti gradiš sad lađu

 

Sa dušom se svojom poveži

I više od nje ti ne bježi

 

Udahni cjelovitog sebe

Nek ništa te više ne hebe

 

I ne plač' nad sudbinom svijeta

Iz sjemena božjeg sve cvjeta

 

 

..BOŽJI park

 

 

Ak želiš da božji park blista

Nek krošnja se tvoja razlista

 

Kad susjedna stabla to vide

Ma ima da sva se postide

 

A tu si i da im pomogneš

Onoliko kolko uzmogneš

 

Pa onda kad pitaju: kako?

Reći ćeš, to je bar lako

 

Korijenje svoje osvježi

I sve što je trulo odreži

 

Na mjestu gdje zaliječiš kraste

Tu nova će grana da raste

 

Kroz deblo nek sokovi teku

Sve kapi pretvore u rijeku

 

Vrapce pozovi nek dođu

Nek cvrkuću, plodove glođu

 

Pan će se tvoj razveselit

A svrha mu opet zacijelit

 

Park će se ponovo rodit

Od besmisla tog oslobodit

 

Ma ima da sav se razlista

U božanskom ruhu zablista

 

Poantu će stabla sva shvatit

I Eden se konačno vratit.