Lažna pobožnost

Osvrnuo bih se najprije na Isusove primjere iskrene i lažne pobožnosti. Htio bih naglasiti kao prvo da pobožnost uopće nije ništa loše, kao što mnoge druge kršćanske zajednice danas govore. Naprotiv, Isus je bio taj koji je bio oduševljen pobožnošću, kao npr. u Lukinom evanđelju 10,40 gdje je oduševljen Marijom, a Martu kori jer ne gleda na ono što je bitno tj. na Isusa, već radi sve druge poslove. Isto tako je oduševljen i staricom koja daje svoj jedini novčić (usp. Mk 12,41-44). Vidite, ovdje je Gospodin jasno rekao da gleda stav srca, a da nije ni važno koliko tko daje novca. Važan je STAV!

Na drugoj strani osvrćem se na lažnu pobožnost pismoznanaca i farizeja, kojima Isus 7 puta kaže: "Jao, vama pismoznanci i farizeji!" i to upravo zbog lažne pobožnosti. Čak ih nazva "obijeljenim grobovima" koji "izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće" (usp. Mt 23,27). I još na mnogim drugim mjestima se spominje sličan opis onih koji su u srcu lašci.

Kada se u sv. Pismu nešto spominje više puta, to znači da je nešto jako važno! Tako možemo vidjeti da Isus ovo ne spominje samo jednom nego PUNO puta, što znači da je izrazito važno!

Postavlja se logično pitanje: zašto je cijela povijest čovječanstva puna lažnih poljubaca i prijetvornog smješkanja? Dvoličnost kao maska da prikrije sadržaj duše, predstavlja čitav splet grijeha. Licemjer uvijek glumi neku pobožnost i vrlinu. Ta vidimo kako i sv. Pavao u drugoj poslanici Korinćanima (11,14) kaže: "Ta sam se Sotona prerušava u anđela svjetla." Stoga neka nam ne bude čudno što se takve stvari i događaju u ljudskim srcima i što Isus to tako strogo osuđuje. Ovaj svijet, a naročito sam Bog, dosta je gledao kako se ljudi zaogrću plaštem svetosti, a svoje srce ostavljaju da i dalje truli.

Uvijek će postojati ljudi koji će zloporabiti svoje zvanje, moć, pa čak vjeru i Bibliju u sebične svrhe. U svakom slučaju, možemo reći da je Evanđelje pogrešno shvaćeno ako upiremo na ljude samo jednim prstom, ne misleći da su pritom uperena tri prsta u nas same. Svakom od nas postavlja se pitanje, je li nam pobožnost čista i poštena?

"Sa svjetlom u duši, na tragu vječnosti" - poruka je upućena nama. Sa SVJETLOM, u svjetlu se sve vidi, u mraku ništa, to je jedini razlog zašto nas Gospodin poziva da hodimo u svjetlu! A svjetlo tj. svijeća ili žarulja zna i opeći i treba pažljivo s njima! Stoga je potrebna potpuna poslušnost. To je nešto poput Abrahama koji je bio spreman žrtvovati svojega sina Izaka, no, vidjevši njegovu vjernost i spremnost prihvaćanja njegove volje kroz najveću moguću žrtvu, Bog nagrađuje Abrahamovu spremnost na žrtvu, jer mu je "važnija poslušnost od doslovno izvršene žrtve" (tj. od lažne pobožnosti). Žrtva Bogu duh je raskajan, srce poslušno. Biti poslušan znači uskladiti svoje misli i gledanje s Božjim! To je bit iskrene pobožnosti!

Istinska, prava pobožnost, koju smo još u prošlom stoljeću imali toliko prisutnu među našim "majkama i didama" koji nisu proveli noć bez krunice u ruci, jest od Boga. Opće su poznata mnogobrojna hodočašća koja nisu ni nalik ovim današnjim, na koja mnogi idu zbog turizma, a malo je onih koji prikažu nakanu zbog koje hodočaste. Takvih stvari se Gospodin nagledao u mnogim srcima. Ukoliko želimo ispraviti tu prljavu sliku o nama, potrebno je početi s radom: zasukati rukave i jednostavno sjesti i razgovarati s Gospodinom! Riješiti stvar na čisto! Izrekao bih na kraju osobno iskustvo u kojem sam uhvatio sebe u lažnoj pobožnosti: krunica mi je često bila samo puko izgovaranje riječi, međutim, sjeo sam i iskreno rekao Gospi da mi to ne znači ništa. Rekao sam joj također da ukoliko ona želi da nastavim moliti krunicu, neka mi da snage, jer mi sama ta molitva skoro ništa ne znači. I mogu vam reći da mi je odgovorila, time što mi je pokazala snagu te molitve.

A jedino što je potrebno je OTVORENO SRCE! Potrebno je priznati Gospodinu što ti ide za rukom, a što ne. Ukoliko ti nešto ne ide, slobodno mu reci! Isto je tako i s učenjem, prijateljima itd. Budimo otvoreni Gospodinu i njemu priznajmo i tražimo snage da nam u svemu tomu pomogne!

 - Piše: Petar Gaković