Duh straha možemo usporediti s nametnikom koji je u stalnoj potrazi za staništem na kojem će se hraniti i rasti. Plodna tla njegovog uzgoja i rasta nastaju djelovanjem zlih duhova. Ljudi se u pravilu boje onoga što ne poznaju. Izravno suočeni s raznovrsnim nepoznanicama u strahu zauzimaju obrambeni stav i uglavnom odbijaju mogućnost bilo kakve pozitivne promjene. Neznanje je podjednako opasno stanje za ljude koji poznaju i one koji ne poznaju Boga.

Prorok Hošea donio je vrlo oštru i upozoravajuću riječ od Boga: “Moj narod gine. Nema znanja; jer si ti znanje odbacio i ja odbacujem tebe iz svog svećenstva; jer si zaboravio Zakon svojeg Boga, i ja ću zaboraviti tvoje sinove” (4:6) Ljudi iz prvenstveno institucionalnih crkava često su skloni pronalaziti raznorazne izgovore za vladavinu kroničnog neznanja u njihovim životima. Ne postoji niti jedan opravdan razlog zašto bi Božji narod živio u neznanju. Sveti Duh nam je dat upravo zato da bi nas uveo u svu istinu (Ivan 16:13). Ukoliko to ne uspijeva ostvariti, tada trebamo biti objektivni i ponizno priznati da nismo surađivali s Njim prema zadanim standardima.

Nedostatak znanja prouzročen je odbacivanjem njegovog izvora, a to je Božja riječ. Odbijamo li iz bilo kojeg razloga prihvatiti određene aspekte Božje istine, lišavamo se dotoka znanja u naš život. Daljnji slijed događaja je nastupanje raznih oblika smrti među Božjim narodom. Duh straha tu odigrava ključnu ulogu. Mnogi vjernici robuju strahu, iako je to potpuno neprirodno duhovno stanje za njih. Boje se bolesti zato što su odbacili ili ne priznaju nauk Pisma o zdravlju u Kristu. Boje se oskudice zato što nemaju bliskost s Ocem i neophodno povjerenje u Njegovu providnost. Popis strahova je podugačak.

Drugu skupinu sačinjavaju ljudi koji iz bilo kojeg razloga nisu imali priliku upoznati Božje učenje. Budući su ispunjeni ljudskom religijom i filozofijom, oni imaju u većoj ili manjoj mjeri iskrivljenu i neutemeljenu predodžbu Boga. Život u duhovnoj izolaciji odvojio ih je od otkrivenja istine i svjetla. Njihov strah uspješno raste na tlu neznanja uzrokovanog nepoznavanjem istine. Suočeni s njom prvo moraju odbaciti sve predrasude koje ih sputavaju.

Sjećanje je drugo plodno tlo na kojem raste strah. Kada demonske sile žele čovjeka držati u ropstvu straha, tada uporno negativno utječu na njegove emocije i sjećanje. Nije onda čudno zašto čovjek lako zaboravlja radosne trenutke, a neugodne samo pomoću djelovanja Božje milosti. To ne znači da se nečega ne sjeća doslovno, nego da neugodno sjećanje više ne utječe negativno na njegove emocije. Robovanje prošlosti uzrok je što demoni mnoge ljude drže svezane. Traume iz prošlosti doslovno žele mučiti čovjeka proživljavanjem istih iskustava. Tako čovjek proživi istu muku nebrojeno puta, a strah se umnožava. U tom slučaju sadašnjost postaje preslikana prošlost, obrazac koji se stalno ponavlja bez naznake kraja. Ne treba posebno naglašavati razinu oštećenja koja trpe osobe izložene takvom brutalnom duhovnom mučenju.

Vračarstvo (okultizam) je religiozno učenje posrnulog čovječanstva, duhovno odvojenog od Boga. Korijen vuče iz latinske riječi occultus koja znači skriven, mračan, tajan. Taj pojam obuhvaća svako bavljenje mračnim i tajanstvenim duhovnim stvarnostima u koje se čovjek upušta pokušavajući srušiti granicu svojih pet osjetila glede moći i znanja. Teolog Merill F. Unger u knjizi ’Hoćemo samo tvoju dušu’ kaže: “Okultizam je ukupni izraz za sva učenja i prakse kojih središte nije Isus Krist, već sotona: gatanje, čaranje, zazivanje duhova, telepatija, vidovitost, idolopoklonstvo, čitanje horoskopa, astrologija itd.” Ono je plodno tlo na kojem strah raste i vreba ljudske žrtve poput pauka koji je razapeo smrtonosnu mrežu.
Popis vračarskih učenja i praksi je podugačak i zato ćemo spomenuti kako ljudi bivaju zarobljeni strahom kroz dodir s astrologijom. Ona je jedna od najstarijih praksi vračarstva i danas najraširenija u svijetu.

Žalosna je činjenica da mnogi ljudi više znaju o karakteristikama svojeg horoskopskog znaka, nego o temeljnim istinama Svetog pisma. Unatoč tome izjašnjavaju se kao kršćani, nesvjesni da ih je sotona zaveo na stranputicu. Ljudi koji sastavljaju astrološke prognoze upravljani su vračarskim duhom. Korisnici njihovih usluga zapravo se izlažu duhu lažnih proroštva, što u svojoj naravi horoskop i jest. Tematika mu je uglavnom usredotočena na ljubav, posao, zdravlje, obiteljski život i općenito međuljudske odnose. Iako većina ljudi kaže: “Čitanje horoskopa nam je tek nedužna razonoda, zapravo to ne smatramo ozbiljnim!”, činjenica je da vremenom sve ozbiljnije shvaćaju prognozu koju pročitaju i određuju svoje ponašanje u skladu s njom. Mladi ljudi pri upoznavanju uglavnom postavljaju ovo pitanje: “Koji si horoskopski znak?”

Obmana je tolikog razmjera da horoskop vremenom počinje određivati karakterne osobine ljudi i oni sebe počinju gledati u svjetlu osobina svog horoskopskog znaka. Tako širom otvaraju vrata djelovanju zlih duhova koji počinju uništavati njihovu osobnost i pretvarati ih u bespomoćne robove. Pri tom uglavnom nisu svjesni stanja u kojem se nalaze i opasnosti kojoj su izloženi. Kada ljudi kažu: “Ja sam po horoskopu vodenjak (ili bilo koji drugi znak) i nešto ću ili neću učiniti zato što to vodenjaci ne čine!”, onda je to siguran pokazatelj da zli duhovi nadziru i upravljaju njihovo ponašanje. Tada neprimjetno poput magle u ljudski život sklizne i duh straha. Pročitaju li u dnevnom horoskopu: “Današnji položaj zvijezda prognozira da ćete se razboljeti!”, bez ograde počinju vjerovati u to proroštvo i padaju u zamku. Strah počinje stezati obruč i ubrzo bivaju svezani nevidljivim lancima. Mnogi se iznenada razbole ili im se dogode druge neugodne stvari, a to je plod vjerovanja u proroštvo koji im kaže dnevni, mjesečni ili godišnji horoskop.

Idolopoklonstvo je četvrto plodno tlo koje pogoduje razvoju straha. Ljudi koji štuju religiozne idole čine to zato što ih se boje. Treba napomenuti da ih ponos sprečava da to priznaju sebi i drugima. Tradicionalni duh ljudima nameće određene vrijednosti od najranijeg djetinjstva. One se tako duboko ukorijene u njihovim životnim navikama, stavovima i uvjerenjima, postajući utvrda. Iako su toga uglavnom nesvjesni, strah ljude najviše napada kada čuju istinu Božje riječi koja ih poziva na odbacivanje idola i prihvaćanje Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodina. Do tog trenutka demonske sile koje nastanjuju idole (Otkrivenje 9:20) izgledaju vrlo “pobožno i miroljubivo”. Međutim, kad ih ljudi trebaju odbaciti, tada počinju pokazivati svoju pravu narav, prijeteći im osvetom i progonom na svim razinama.