ZNANOST Teorija »in-formacijskog« ili akašičkog polja

TESLIN koncept medija aktualiziran nakon 100 godina

Ervin Laszlo smatra da je ukupnost svih sila svemira, kako fizičkih tako i mentalnih, sadržana u tom in-formacijskom polju koje on naziva akašičkim, i koje se ciklički manifestira i vraća u prvobitnu potencijalnost

Gordan PANDŽA

Objavljeno: 03. 4. 2011. u 11:11 Zadnja izmjena: 03. 4. 2011. u 11:12

Moderna je fizika u posljednjih stotinjak godina napravila strahovite, upravo kvantne skokove u razumijevanju svemira. Možda nijedna druga znanost toliko ne plijeni pozornost javnosti, struke i radoznalaca kao teorijska fizika sa svojim spektakularnim predodžbama i konceptima, nerijetko daleko, daleko ispred tehničkih mogućnosti našeg vremena.

Nikola Tesla

No ono što fizičare posljednjih desetljeća najviše intrigira jest mogućnost da napokon pronađu jednu, univerzalnu i konačnu teoriju kojom će opisati način na koji svemir funkcionira. Jedna od novijih takvih teorija je i teorija akašičkog polja za koju se zalaže klasični glazbenik i znanstvenik Ervin Laszlo. Evo kako on ukratko objašnjava što je akašičko polje: »Akaša je sanskrtska riječ koja označava 'eter': sveprožimajući prostor. U izvornom značenju 'zračenje' ili 'sjaj', u indijskoj filozofiji akaša se smatra prvim i najtemeljnijim od pet elemenata - ostali su vata (zrak), agni (vatra), ap (voda) i prithivi (zemlja). Akaša obuhvaća svojstva svih pet elemenata: ona je utroba iz koje je izronilo sve što percipiramo svojim osjetilima i u koju će se sve u konačnici ponovno vratiti. 'Akašička ploča' (također zvana i 'akašičkom kronikom') trajni je zapis svega što se događa, i što se ikada dogodilo, u čitavom univerzumu.«

Nakon četiri desetljeća istraživanja Laszlo je uočio prisutnost aktivne i učinkovite vrste informacije u prirodi, tj. »in-formacije« koja povezuje sve stvari u svemiru, čime je došao do mogućeg odgovora na zagonetke koherencije s kojima su se susretali znanstvenici u različitim područjima istraživanja. To je ključna znanstvena priča koja nudi razrješenje zagonetki koherencije i pruža temelj za teoriju koja je zaista teorija svega, smatra Laszlo. Potporu njegovoj teoriji nesumnjivo su dala i brojna znanstvena otkrića koja potvrđuju koherenciju među pojavama u prirodi. Tako, zapanjujuće bliske veze postoje na razini kvanta, sve čestice koje su ikad zapremale isto kvantno stanje, ostaju povezane na zagonetan, neenergetski način. Svemir kao cjelina manifestira fino ugođene veze koje se opiru zdravorazumskom objašnjenju. Postdarvinističke evolucionističke teorije i kvantna biologija otkrivaju slične zagonetne veze unutar organizma, kao i između organizma i okoline. Veze koje su osvijetlili daljnji dosezi istraživanja svijesti jednako su čudne: riječ je o vezama između svijesti jedne osobe s umom i tijelom druge osobe.

Te veze upućuju na poveznice između čestica koje tvore materijalnu supstanciju svemira, kao i na veze među dijelovima ili elementima integriranih sustava sastavljenih od čestica. Veze uspostavljaju finu ugođenost čestica i elemenata sustava, stvarajući među njima koherenciju koja nadilazi prostor i vrijeme, smatra Laszlo ističući kako se iznenađujući nelokalni oblici koherencije javljaju u područjima tako različitim kao što su kvantna fizika, kozmologija, evolucijska biologija i istraživanje svijesti.

U svom izlaganju i dokazivanju Laszlo se poziva na našeg genija Nikolu Teslu i njegov neobjavljeni rad iz 1907. godine »Najveća dostignuća čovjeka«, u kojem je Tesla pisao o svojevrsnom izvornom mediju koji ispunjava prostor te ga usporedio s akašom, eterom koji prenosi svjetlost

Svoje pretpostavke potkrjepljuje i tumačenjima fizičara koji smatraju da bi nelokalnost u stvari mogla biti dublja realnost. Obična, takozvana klasična ili dekoherentna stanja (stanja pri kojima stvari imaju jedinstveno mjesto i jedinstven skup fizičkih karakteristika) mogla bi biti tek posljedica načina na koji se mi odnosimo prema stvarima srednje veličine - stvarima koje nisu tako male kao kvanti, ni velike poput kozmosa, pretpostavlja Laszlo. U tom kontekstu on smatra da bi identificiranje tog povezujućeg elementa pokazalo put k novoj znanstvenoj paradigmi. Za početak predlaže da jednostavno priznamo postojanje informacije u prirodi koja nije tek svakodnevni oblik informacije nego je to svojevrsna »in-formacija« - aktivna, fizički učinkovita raznolikost koja formira primatelja, bio on kvant, galaksija ili ljudsko biće.

»Istražujemo tu ključnu 'znanstvenu priču' identificirajući fizikalno podrijetlo in-formacije u prirodi. Pridružujemo se Davidu Bohmu, Haroldu Puthoffu i drugim znanstvenicima u potrazi za njenim korijenima u kompleksnom i dosad još ne posve shvaćenom kvazi-beskrajnom moru energije koje zovemo kvantnim vakuumom«, kaže Laszlo. On ističe da je ideja o informacijama koje su prisutne u čitavoj prirodi tema koja se stalno javlja u povijesti kulture, ali je za zapadnu znanost relativno nova. Zbog toga što je ta »in-formacija«, kao dio fizičkog svemira, prisutna u čitavom univerzumu, najbolje se može zamisliti kao protegnuto polje. Poput ostalih polja poznatih modernoj fizici, kao što je gravitacijsko polje, elektromagnetsko polje, kvantna polja i Higgsovo polje, in-formacijsko polje ne može se vidjeti, čuti, dodirnuti, okusiti ili pomirisati, ali se mogu percipirati njegovi učinci. Ovo in-formacijsko polje Laslo je, očito za svoje otkriće nadahnut drevnom indijskom filozofijom, nazvao - akašičko polje.

Naime, Indijci tumače akašu kao sveobuhvatni medij koji je u podlozi svih stvari i koji postaje sve stvari. Ovaj medij je tvaran, ali toliko suptilan da se ne može zahvatiti osjetilima sve dok ne uzme neku od formi stvari ili pojava manifestiranog svijeta. Dakle, ljudska bića ne mogu osjetilima registrirati akašu, ali je mogu doseći putem meditacijske prakse, transcendirajući osjetila i s njima povezan um. Laszlo smatra da je ukupnost svih sila svemira, kako fizičkih tako i mentalnih, sadržana u tom in-formacijskom polju koje on naziva akašičkim, i koje se ciklički manifestira i vraća u prvobitnu potencijalnost.

FOTO: VJESNIKOVA ARHIVA

Prema Laszlovu mišljenju, za Teslu Einsteinov četverodimenzionalni zakrivljeni prostor nije bio adekvatan odgovor na probleme i pitanja fizike onog vremena. Međutim, znanost je prihvatila tadašnji Einsteinov koncept a Teslin koncept medija ili polja sile koje ispunjava prostor pao je u zaborav, da bi danas ponovo postao aktualan

»Na kraju ciklusa, energije koje se sada pokazuju umiruju se i postaju potencijal. Na početku sljedećeg ciklusa one ponovno kreću, uzdižu se iz akaše, i iz akaše nastaju ti različiti oblici«, tvrdi Laszlo. Prema njegovu mišljenju, percipiranje univerzalnog in-formacijskog polja i njegova sličnost s tumačenjima u drevnoj indijskoj filozofiji dovoljan su razlog da se to polje nazove akašičkim. To više što se u novijoj fizici, jedinstveni, fizikalno stvarni vakuum može shvatiti kao ekvivalent akaši.

Naime, vakuum je izvorno polje iz kojeg se pojavljuju čestice i atomi, zvijezde i planeti, ljudska i životinjska tijela i sve stvari koje se mogu vidjeti i dodirnuti. To je dinamičan, energijom ispunjen medij u neprestanoj fluktuaciji. Vakuum su akaša i prana (vrlo suptilna vitalna energija, op.a.) zamotani u jedno, utroba sve »materije« i sve »sile« svemira - uvjeren je autor te zanimljive, eklektičke, filozofsko-fizikalne teorije.

Pritom se u svom izlaganju i dokazivanju poziva na našeg genija Nikolu Teslu i njegov neobjavljeni rad iz 1907. godine »Najveća dostignuća čovjeka«, u kojem je Tesla pisao o svojevrsnom izvornom mediju koji ispunjava prostor te ga usporedio s akašom, eterom koji prenosi svjetlost. Informacije radi, spomenut ćemo ovdje da se Tesla početkom 20. stoljeća u Americi upoznao i družio sa Swamijem Vivekanandom, prvim indijskim duhovnim učiteljem koji je donio indijska duhovna znanja na Zapad. Vivekananda je Teslu poučio nekim praksama joge i meditacije te ga nesumnjivo upoznao s osnovnim načelima indijske kozmologije.

U spomenutom radu Tesla je napisao da taj izvorni medij, neka vrsta polja sile, postaje materijom kad prana, kozmička energija, djeluje na to polje. Kad djelovanje prane prestane, materija nestane i vraća se u akašu. Budući da taj medij ispunjava sav prostor, on se može odnositi na sve što postoji u prostoru, smatrao je Tesla, prema tumačenju Ervina Laszla. Prema njegovu mišljenju, za Teslu Einsteinov četverodimenzionalni zakrivljeni prostor nije bio adekvatan odgovor na probleme i pitanja fizike onog vremena. Međutim, znanost je prihvatila tadašnji Einsteinov koncept, a Teslin koncept medija ili polja sile koje ispunjava prostor pao je u zaborav, da bi danas ponovo postao aktualan.

»Znanstvenici danas shvaćaju da prostor nije prazan i da je ono što zovemo kvantnim vakuumom zapravo kozmički plenum. To je temeljni medij koji priziva u sjećanje drevni koncept akaše«, zaključuje Laszlo optimistički navješćujući kako će se akašičko ili in-formacijsko polje tijekom sljedećeg razvoja znanosti pridružiti trenutačno poznatim jedinstvenim poljima kao što su gravitacijsko, elektromagnetsko, Higgsovo i lokalno učinkovito, ali univerzalno prisutno polje jakih i slabih nuklearnih sila.

--------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/