napisano 04.04.2005. u 7:12h, na weblogu portala iskrica,
iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=49189
Iz podsvijesti su dopuzale priče o sudbini što određuje sve puteve, staze, pravce kretanja, otkucaje srca.
Oči pamte tvoje konture otkud si izašao obavijen aurom... neznalica i putnik, skitnica i mistik.
Osvanulo je jutro boje ruže, na nebu se pali prva vatra žutog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove.
Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buđenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli što rotiraju nepromijenjenom brzinom i pravcima kretanja prema tebi.
Nebo se naklonilo i pokazalo mi, da je vrijeme sitnih duša još uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku.
Naučila sam biti nepristupačna, naučila sam biti zatvorena.
Malo od ovog života se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno.
U plavom plamenu tvojih očiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje ruže – kao pradavna amphora na morskom dnu – čuva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove.
Ove spoznaje spremit ću kao adute za dobro proveden dan.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php